PRAVI JUNACI SVAKODNEVNOG ŽIVOTA: Evo zašto najvredniji ljudi ne traže moć ni bogatstvo, već nešto mnogo veće
Kroz ajete 98:7-8 saznajemo kako Božije zadovoljstvo i večna nagrada pripadaju najposvećenijima.
Sanija Ahmeti demonstrira antistres tehnike, skrnavivši hrišćansku svetinju, a njen čin svetogrđa šokirao je vernike koji se pitaju da li je ova "rekreativna" aktivnost "pomen" patnjama Srba na Kosovu i Metohiji.
Ovih septembarskih dana leta gospodnjeg 2024. godine, izvesna Sanija Ahmeti se u zemlji satova i čokolade – Švajcarskoj „rešavala stresa“ tako što je pucala iz pištolja u reprodukciju ikone Bogorodice sa Hristom i arhanđelom Mihajlom, italijanskog slikara Tomasa del Maca, nastalu u 14. veku.
Sanija Ahmeti se, kako kaže, samo oslobađala stresa, a metu za oslobađanje je pronašla u katalogu. Pucala je, navodi Sanija, rekreativno i tako rekreativno nekoliko puta pogodila i Bogorodicu i Hrista, pravo u glavu, u srce ikone, u srce svih hrišćana sveta, prenosi zvanični sajt SPC reči Olivere Jovanović, glavne i odgovorne urednice Pravoslavlja, novina Srpske Patrijaršije.
Sanija Ahmeti je odbornica u gradu Cirihu pa se ovim sramnim antistres programom pohvalila na društvenim mrežama – po evropskom demokratskom principu transparentnosti – da se mora imati uvid u životni stav narodnih tribuna. Sanija je, sasvim transparentno, svoj stav švajcarskoj javnosti iskazala pucanjem u ikonu.
Tim rekreativnim stavom izraženim pucanjem u Hrista i Bogorodicu, bez imalo stida, pohvalila se građanima Ciriha i Švajcarske, zemlje iz koje se tradicionalno bira Papina garda i zemlje na čijoj zastavi i grbu ponosno stoji simbol hrišćanstva – krst!
Ikone su važne za sve hrišćane sveta. Kod pravoslavnih Srba, slavska ikona je često jedina uspomena koju bi oni koji su preživeli progone poneli sa ognjišta. Svaki rat je donosio stradanja i ikonu u zavežljaju. Ikona je bila i ostala naša lična karta, osobenost našeg hrišćanskog identiteta.
Sanija Ahmeti je Albanka poreklom sa Kosova i Metohije, prostora gde su crkve i manastiri, i u njima ikone, na tako malom prostoru najgušće koncentrisane svetinje sveta! Sa Kosova i Metohije, gde su sa brojnih razorenih ognjišta Srbi jedino poneli svoje ikone,
Sanija je, izgleda, sasvim transparentno, ponela mržnju. Iako neki mediji navode da je Sanija sletela u Švajcarsku iz Bosne i Hercegovine, ona je svoju političku kampanju započela iz Prištine, smešeći se sa bilborda prištinskog aerodroma. Za Evropu kampanja, izgleda, počinje na Kosovu!
Za Saniju Ahmeti sloboda je anarhija, onakva kakva vlada na Kosovu i Metohiji, gde su svi odbornici Sanijini sunarodnici i gde se uništavanje svetinja koje su u temeljima hrišćanske Evrope smatra patriotizmom. Tako je Sanija snimkom kako puca u ikonu Bogorodice sa Hristom poručila onima u čije se krilo ugnezdila kako se ponaša gost u kući domaćina kada širi, sa prištinskog aerodroma, donešen patriotizam.
Verovatno odbornica i advokat Sanija nije od stresa, od kojeg se demokratski i transparentno oslobađala, stigla da nauči da hrišćanstvo ima univerzalne vrednosti – da se krst na zastavi zemlje u koju je prihajala ne razlikuje od onoga koji su skidali njeni sunarodnici sa srpskih crkava i manastira na Kosovu i Metohiji!
I dok prolaze dani u kojima na Kosovu i Metohiji, toj kolevki, po mnogima, najlepših ikona i fresaka na svetu, Srbi žive u strahu od mnogobrojnih Sanija Ahmeti, krajnje je vreme da se shvati da su razorene srpske svetinje i domovi na Kosovu i Metohiji bili ispit za hrišćansku Evropu na kojem je pala i zbog kojeg, u srcu države pod zastavom krsta, pucaju direktno u nju.
Rekreativno – da bi se odbornica grada Ciriha Sanija Ahmeti oslobodila stresa! Sanijin lajf kouč antistres programa je na Kosovu i Metohiji, srpskoj pokrajini u kojoj se od takvih Sanija strepi surovo realno za život i svetinje, uz nadu da se Srbi i njihove slavske ikone neće opet naći u zavežljaju jednog dana!


Čudo u Vlahernskom hramu postalo je temelj jedne od najmoćnijih ikona — simbola zastupništva Majke Božje, anđela i svetih, koji i danas uliva veru i nadu hrišćanima širom sveta.
Reakcija poslanika Nikosa Papadopoulosa na izložbu koja je, kako tvrdi, uvredila pravoslavnu veru, pokrenula je duboku diskusiju o granicama umetnosti i poštovanju svetih vrednosti. Reagovao i mitropolit Jeronim.
Rođena je od Bogom izabranih roditelja, Joakima i Ane.
Dok Srbija oplakuje žrtve tragedije u Novom Sadu, meštani kragujevačkog naselja Korićani suočeni su sa strašnim prizorom – nepoznati počinioci su provalili na lokalno groblje, lomeći krstače i oštećujući spomen-ploče i kapelu.
Posle dugog čekanja i bezbrojnih obraćanja, gradska skupština je konačno donela odluku kojom je ispunjena višegodišnja želja stanovnika podgoričkog naselja Konik.
Porodice Manigoda i Kuribak dobijaju sredstva za obnovu kuća i alate, dok deo donacije rešava decenijski problem puta prema selu Dobrigošće.
Saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske otvorilo je teška pitanja o "savremenom aparthejdu", zloupotrebi navodne zabrinutosti građana i granici iza koje administrativne odluke prestaju da budu neutralne.
U duhu hrišćanske ljubavi, poglavar Srpske pravoslavne crkve prevazilazi kalendarske razlike i Hristovo Rođenje čestita svima – od pravoslavnih patrijarha do pape i crkvenih velikodostojnika u Srbiji.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Otac Georgije objašnjava kako su nastajala "pogađanja" najpoznatije balkanske proročice i kakav duhovni izvor Crkva prepoznaje iza glasova koji su je proslavili.
Porodice Manigoda i Kuribak dobijaju sredstva za obnovu kuća i alate, dok deo donacije rešava decenijski problem puta prema selu Dobrigošće.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.