ON JE JEDAN OD TROJICE KOJIMA JE HRISTOS OTKRIVAO NAJVEĆE TAJNE! Danas slavimo Svetog apostola Jakova Zevedejevog!
Telo Svetog Jakova je posle pogubljenja preneto u Španiju, a na njegovom grobu i dan danas se dešavaju čudesna isceljenja.
Sanija Ahmeti demonstrira antistres tehnike, skrnavivši hrišćansku svetinju, a njen čin svetogrđa šokirao je vernike koji se pitaju da li je ova "rekreativna" aktivnost "pomen" patnjama Srba na Kosovu i Metohiji.
Ovih septembarskih dana leta gospodnjeg 2024. godine, izvesna Sanija Ahmeti se u zemlji satova i čokolade – Švajcarskoj „rešavala stresa“ tako što je pucala iz pištolja u reprodukciju ikone Bogorodice sa Hristom i arhanđelom Mihajlom, italijanskog slikara Tomasa del Maca, nastalu u 14. veku.
Sanija Ahmeti se, kako kaže, samo oslobađala stresa, a metu za oslobađanje je pronašla u katalogu. Pucala je, navodi Sanija, rekreativno i tako rekreativno nekoliko puta pogodila i Bogorodicu i Hrista, pravo u glavu, u srce ikone, u srce svih hrišćana sveta, prenosi zvanični sajt SPC reči Olivere Jovanović, glavne i odgovorne urednice Pravoslavlja, novina Srpske Patrijaršije.
Sanija Ahmeti je odbornica u gradu Cirihu pa se ovim sramnim antistres programom pohvalila na društvenim mrežama – po evropskom demokratskom principu transparentnosti – da se mora imati uvid u životni stav narodnih tribuna. Sanija je, sasvim transparentno, svoj stav švajcarskoj javnosti iskazala pucanjem u ikonu.
Tim rekreativnim stavom izraženim pucanjem u Hrista i Bogorodicu, bez imalo stida, pohvalila se građanima Ciriha i Švajcarske, zemlje iz koje se tradicionalno bira Papina garda i zemlje na čijoj zastavi i grbu ponosno stoji simbol hrišćanstva – krst!
Ikone su važne za sve hrišćane sveta. Kod pravoslavnih Srba, slavska ikona je često jedina uspomena koju bi oni koji su preživeli progone poneli sa ognjišta. Svaki rat je donosio stradanja i ikonu u zavežljaju. Ikona je bila i ostala naša lična karta, osobenost našeg hrišćanskog identiteta.
Sanija Ahmeti je Albanka poreklom sa Kosova i Metohije, prostora gde su crkve i manastiri, i u njima ikone, na tako malom prostoru najgušće koncentrisane svetinje sveta! Sa Kosova i Metohije, gde su sa brojnih razorenih ognjišta Srbi jedino poneli svoje ikone,
Sanija je, izgleda, sasvim transparentno, ponela mržnju. Iako neki mediji navode da je Sanija sletela u Švajcarsku iz Bosne i Hercegovine, ona je svoju političku kampanju započela iz Prištine, smešeći se sa bilborda prištinskog aerodroma. Za Evropu kampanja, izgleda, počinje na Kosovu!
Za Saniju Ahmeti sloboda je anarhija, onakva kakva vlada na Kosovu i Metohiji, gde su svi odbornici Sanijini sunarodnici i gde se uništavanje svetinja koje su u temeljima hrišćanske Evrope smatra patriotizmom. Tako je Sanija snimkom kako puca u ikonu Bogorodice sa Hristom poručila onima u čije se krilo ugnezdila kako se ponaša gost u kući domaćina kada širi, sa prištinskog aerodroma, donešen patriotizam.
Verovatno odbornica i advokat Sanija nije od stresa, od kojeg se demokratski i transparentno oslobađala, stigla da nauči da hrišćanstvo ima univerzalne vrednosti – da se krst na zastavi zemlje u koju je prihajala ne razlikuje od onoga koji su skidali njeni sunarodnici sa srpskih crkava i manastira na Kosovu i Metohiji!
I dok prolaze dani u kojima na Kosovu i Metohiji, toj kolevki, po mnogima, najlepših ikona i fresaka na svetu, Srbi žive u strahu od mnogobrojnih Sanija Ahmeti, krajnje je vreme da se shvati da su razorene srpske svetinje i domovi na Kosovu i Metohiji bili ispit za hrišćansku Evropu na kojem je pala i zbog kojeg, u srcu države pod zastavom krsta, pucaju direktno u nju.
Rekreativno – da bi se odbornica grada Ciriha Sanija Ahmeti oslobodila stresa! Sanijin lajf kouč antistres programa je na Kosovu i Metohiji, srpskoj pokrajini u kojoj se od takvih Sanija strepi surovo realno za život i svetinje, uz nadu da se Srbi i njihove slavske ikone neće opet naći u zavežljaju jednog dana!


Vest o prodaji proizvoda sa hrišćanskim simbolima izazvala je šok među vernicima, otvarajući pitanje granica poštovanja svetinje i zloupotrebe vere u ime „slobode izražavanja“.
Objava Sanije Ameti na Instagramu pokrenula je višegodišnji sudski postupak i duboku društvenu raspravu: švajcarsko pravosuđe ocenilo je da je povređena sloboda veroispovesti.
Čudo u Vlahernskom hramu postalo je temelj jedne od najmoćnijih ikona — simbola zastupništva Majke Božje, anđela i svetih, koji i danas uliva veru i nadu hrišćanima širom sveta.
Reakcija poslanika Nikosa Papadopoulosa na izložbu koja je, kako tvrdi, uvredila pravoslavnu veru, pokrenula je duboku diskusiju o granicama umetnosti i poštovanju svetih vrednosti. Reagovao i mitropolit Jeronim.
U prestonicu stižu relikvije neprocenjive vrednosti, vezane za Svetog Savu i najdublje slojeve srpske tradicije, uoči izložbe koja će trajati do sredine leta i koja se već najavljuje kao događaj koji prevazilazi uobičajene kulturne okvire.
Mnogi su pešačili do Ostroga kako bi se poklonili moštima Svetog Vasilija, dok su poruke sa liturgije i svedočenja vernika još jednom pokazali zašto je ova svetinja jedno od najvažnijih mesta pravoslavlja.
Nakon transplantacije jetre u Istanbulu, uprkos ogromnoj žrtvi prijatelja koji je pokušao da mu spasi život donacijom organa, jerej Bogdan Stjepanović okončao je svoj ovozemaljski život.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu i emotivnu čestitku u kojoj ističe duhovno zajedništvo, istorijsku povezanost i poruku koja je odjeknula širom pravoslavnog sveta.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.