Rođena je od Bogom izabranih roditelja, Joakima i Ane.
Rođenje Bogorodice, Djeve Marije, nije bilo uobičajeno. Ona je unapred prorečena, najpre od Boga: jer će "seme ženino satrti glavu zmije" (1 Moj 3,15), a onda i od starozavetnih proroka, u mnogim proroštvima. Rođena je od Bogom izabranih roditelja, Joakima i Ane (oni u početku braka nisu imali dece, pa su mnogo tugovali, jer se neplodnost kod Jevreja smatrala kao sramota), koji su se odlikovali čistim, svetim i pravednim životom, i koji su potekli iz dva, Bogom izdeljena roda jevrejskog naroda: carskog Davidovog i prvosvešteničkog Aronovog.
Bogorodica je rođena u Nazaretu, u Galileji (Lk 1,26-27), a njeno ime Marija, koje je nekad nosila i Aronova sestra, bilo je sasvim uobičajeno i brojno u vreme rođenja Gospoda Isusa Hrista.
Detinjstvo i život u hramu
Kada je Bogorodica navršila šest meseci, majka je postavila na zemlju (da vidi može li da stoji), a tom prilikom je Bogorodica napravila sedam koraka. Oduševljena Ana je rekla: "Živ Gospod Bog moj, ti nećeš hoditi po zemlji, dok ja ne prinesem tebe u hram Gospodnji", a kada je napunila tri godine, došlo je vreme da malu Mariju prinesu Bogu na dar, kao trogodišnje čisto jagnje. I došao je dan svečanog ulaska u Jerusalimski hram (Vavedenje).
Wikipedia
Pred svečanim hodom išle su mlade čiste devojke, a za njima sveta kćer pravednih roditelja. Kod vrata Jerusalimskog hrama, u susret majci velikog prvosveštenika izašli su mnogi sveštenici, na čelu sa prvosveštenikom Zaharijem. Prema Predanju, ovde se dogodilo čudo: "Oko hrama bilo je 15 stepenica, na svakoj od njih pevali su jedan psalm sveštenici i leviti, uzlazeći na služenje. Na prvi stepenik od ovih, postavili su roditelji mladu Mariju. Djeva Gospodnja sama, ne podržavana i ne olakšavana ničijom rukom, uzišla je po svim stepenicima tako, kao da je u punom uzrastu."
Kada joj je bilo 7 godina, roditelji su je odveli u hram gde je živela u atmosferi bogosluženja, a vreme je provodila u molitvi, ručnom radu i čitanju Svetog Pisma. Tu je ostala do navršenih 12 godina, kada je došlo vreme (po tadašnjem običaju) da, shodno drugim devojkama, stupi u brak.
Zaruke sa starcem Josifom
Wikipedia
Sveta porodica, Josif, Isus i Marija
Međutim, uvažavajući njenu želju, zaručili su je radi čuvanja devičanstva sa starcem Josifom, koji je bio Bogom označen da je čuva i da bude hranitelj Gospoda Isusa Hrista, sve do potpune pojave Bogočovečanstva. Pravoslavno učenje ο Bogorodici posebno naglašava činjenicu njenog devičanstva
Neporočna Djeva Marija je neizrecivo rodila Boga Logosa, pri čemu je ostala devičanstvom sačuvana, a na Saboru u Efesu (431) njeno bogomaterinstvo bilo je priznato zajedno sa njenom devstvenošću. Sa 15 godina je primila blagu vest od Arhanđela Gavrila, da će roditi Sina.
Ostatak života
Wikipedia
Uspenje Presvete Bogorodice
Posle čudesnog rođenja Hristovog u vitlejemskoj pećini, odlazi sa Josifom u Egipat, sklanjajući se od Iroda, gde borave pet godina. Po povratku, nastanjuju se u Nazaretu, gde provodi vremenski period od oko 30 godina koje opisuju Jevanđelja. Posle Hristovog Vaznesenja Sveti Jovan je odvodi u kuću na Sionu koju je kupio. Lečila je bolesne i opsednute zlim duhom, udeljivala sirotinji i udovicama. Po Vaznesenju Gospodnjem, prožive još 24 godine, kada se i prestavi sa 72 godine.
Kada je položena u grob, svima koji su je posmatrali, postala je nevidljiva.
Na ikoni Hrista Pantokratora, Hristos je prikazan u poprsju, frontalno. On levom rukom drži zatvoreni, ukoričen sa biserima i dragim kamenjem jevanđelistar i blagoslovi desnom rukom.
Jedna od najpoštovanijih pravoslavnih ikona, koja se slavi 7. februara, vekovima svedoči o milosti Majke Božje, a priče o njenoj čudotvornoj moći ne prestaju da inspirišu verne.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Crkva je bila ispunjena pobožnim narodom i svi su bili duboko utonuli u molitvu. Pri dnu crkve nalazili su se Sveti Andrej Jurodivi i njegov učenik Epifanije, a onda se dogodilo čudo.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.