Rođena je od Bogom izabranih roditelja, Joakima i Ane.
Rođenje Bogorodice, Djeve Marije, nije bilo uobičajeno. Ona je unapred prorečena, najpre od Boga: jer će "seme ženino satrti glavu zmije" (1 Moj 3,15), a onda i od starozavetnih proroka, u mnogim proroštvima. Rođena je od Bogom izabranih roditelja, Joakima i Ane (oni u početku braka nisu imali dece, pa su mnogo tugovali, jer se neplodnost kod Jevreja smatrala kao sramota), koji su se odlikovali čistim, svetim i pravednim životom, i koji su potekli iz dva, Bogom izdeljena roda jevrejskog naroda: carskog Davidovog i prvosvešteničkog Aronovog.
Bogorodica je rođena u Nazaretu, u Galileji (Lk 1,26-27), a njeno ime Marija, koje je nekad nosila i Aronova sestra, bilo je sasvim uobičajeno i brojno u vreme rođenja Gospoda Isusa Hrista.
Detinjstvo i život u hramu
Kada je Bogorodica navršila šest meseci, majka je postavila na zemlju (da vidi može li da stoji), a tom prilikom je Bogorodica napravila sedam koraka. Oduševljena Ana je rekla: "Živ Gospod Bog moj, ti nećeš hoditi po zemlji, dok ja ne prinesem tebe u hram Gospodnji", a kada je napunila tri godine, došlo je vreme da malu Mariju prinesu Bogu na dar, kao trogodišnje čisto jagnje. I došao je dan svečanog ulaska u Jerusalimski hram (Vavedenje).
Wikipedia
Pred svečanim hodom išle su mlade čiste devojke, a za njima sveta kćer pravednih roditelja. Kod vrata Jerusalimskog hrama, u susret majci velikog prvosveštenika izašli su mnogi sveštenici, na čelu sa prvosveštenikom Zaharijem. Prema Predanju, ovde se dogodilo čudo: "Oko hrama bilo je 15 stepenica, na svakoj od njih pevali su jedan psalm sveštenici i leviti, uzlazeći na služenje. Na prvi stepenik od ovih, postavili su roditelji mladu Mariju. Djeva Gospodnja sama, ne podržavana i ne olakšavana ničijom rukom, uzišla je po svim stepenicima tako, kao da je u punom uzrastu."
Kada joj je bilo 7 godina, roditelji su je odveli u hram gde je živela u atmosferi bogosluženja, a vreme je provodila u molitvi, ručnom radu i čitanju Svetog Pisma. Tu je ostala do navršenih 12 godina, kada je došlo vreme (po tadašnjem običaju) da, shodno drugim devojkama, stupi u brak.
Zaruke sa starcem Josifom
Wikipedia
Sveta porodica, Josif, Isus i Marija
Međutim, uvažavajući njenu želju, zaručili su je radi čuvanja devičanstva sa starcem Josifom, koji je bio Bogom označen da je čuva i da bude hranitelj Gospoda Isusa Hrista, sve do potpune pojave Bogočovečanstva. Pravoslavno učenje ο Bogorodici posebno naglašava činjenicu njenog devičanstva
Neporočna Djeva Marija je neizrecivo rodila Boga Logosa, pri čemu je ostala devičanstvom sačuvana, a na Saboru u Efesu (431) njeno bogomaterinstvo bilo je priznato zajedno sa njenom devstvenošću. Sa 15 godina je primila blagu vest od Arhanđela Gavrila, da će roditi Sina.
Ostatak života
Wikipedia
Uspenje Presvete Bogorodice
Posle čudesnog rođenja Hristovog u vitlejemskoj pećini, odlazi sa Josifom u Egipat, sklanjajući se od Iroda, gde borave pet godina. Po povratku, nastanjuju se u Nazaretu, gde provodi vremenski period od oko 30 godina koje opisuju Jevanđelja. Posle Hristovog Vaznesenja Sveti Jovan je odvodi u kuću na Sionu koju je kupio. Lečila je bolesne i opsednute zlim duhom, udeljivala sirotinji i udovicama. Po Vaznesenju Gospodnjem, prožive još 24 godine, kada se i prestavi sa 72 godine.
Kada je položena u grob, svima koji su je posmatrali, postala je nevidljiva.
Na ikoni Hrista Pantokratora, Hristos je prikazan u poprsju, frontalno. On levom rukom drži zatvoreni, ukoričen sa biserima i dragim kamenjem jevanđelistar i blagoslovi desnom rukom.
Jedna od najpoštovanijih pravoslavnih ikona, koja se slavi 7. februara, vekovima svedoči o milosti Majke Božje, a priče o njenoj čudotvornoj moći ne prestaju da inspirišu verne.
U svom zapisu za utorak prve sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik govori o unutrašnjem stvaranju duše, njenom pročišćenju i uzrastanju u vrlini.
Vaskršnji post je vreme kada vera nadvladava strah, ljubav pobeđuje gordost, a praštanje otvara put Božijoj milosti. Reči episkopa bihaćko-petrovačkog podsećaju da se duhovna obnova ne ogleda samo u uzdržavanju od hrane, već u čišćenju srca, molitvi i dobrim delima.
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Crkva je bila ispunjena pobožnim narodom i svi su bili duboko utonuli u molitvu. Pri dnu crkve nalazili su se Sveti Andrej Jurodivi i njegov učenik Epifanije, a onda se dogodilo čudo.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
U svom zapisu za utorak prve sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik govori o unutrašnjem stvaranju duše, njenom pročišćenju i uzrastanju u vrlini.
O tome koliko malo vredi ovozemaljsko bogatstvo potvrđuje Popovićev odgovor novinarki, koja ga je za njegovog života intervjuisala na izložbi luksuznih automobila.
Uz eksplozivnu napravu i lažne pasoše ukrajinski agenti pokušali da ubiju duhovnog vođu Krima - mitropolita Tihona. Otkrivene zastrašujuće pretnje i špijunske mreže koje sežu do Kijeva.
U vreme kada su Srbi bili izloženi brojnim napadima svojih komšija Albanaca, Mati Ilarija se hrabro suprotstavljala svim izazovima kako bi sačuvala duhovnu baštinu manastira.
Na liturgiji u Sabornom hramu u Podgorici, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, govorio je o pravom smislu posta, opasnostima savremenih ideologija i tri iskušenja koja vernici moraju izbegavati.
Zanimljivo je da ono, za čim većina ljudi juri u ovozemaljskom životu - novac, karijera, bogatstvo – pred smrt postaju nebitni i ostaju daleko u senci stvari koji se najčešće zanemaruju u životu.