Krst, lik Hrista, Bogorodice i manastir Ostrog – šta Crkva zaista misli o tetovažama sa hrišćanskim motivima i gde je granica između vere i sujete?
U srpskim zemljama, najčešći verski motiv koji se tetovira jeste krst – sveti znak Hristove žrtve i spasenja. Osim krsta, vernici često biraju i lik Gospoda Isusa Hrista, Presvete Bogorodice, kao i manastir Ostrog, simbole zaštite i duhovne utehe. Iako je ova praksa prisutna i ima svoje istorijske korene, postavlja se pitanje kako Crkva, koja je generalno protiv tetoviranja tela, gleda na trajne crteže hrišćanskih simbola i da li oni zaista odražavaju veru ili su često samo spoljašnji ukras.
Na ovu temu odgovara otac Miroslav:
- Tetoviranje hrišćanskih simbola bilo je poznato u prošlosti. Među Koptima (dohalkidonskim hrišćanima) još uvek se neguje običaj da se tetovira krst na ruci kao znak hrišćanskog raspoznavanja. Tetoviranje krsta samo po sebi nije greh ako se čini iz religioznih pobuda – da nas podseća na molitvu i svedočenje svoje vere.
profimedia
Verski motivi tetoviraju se na različitim delovima tela
Sveštenik dalje ističe da mnogo toga zavisi od pobuda sa kojima se neko odlučuje na tetoviranje verskih motiva:
- Ako se to čini zato što je trenutno popularno među mladima i ako osobe koje se tetoviraju „zaljubljeno“ gledaju na svoju tetovažu, to nema nikakve veze sa našom verom, već sa prikrivenom gordošću ogrnutom plaštom hrišćanskih simbola. To isto važi i za nošenje krsta oko vrata. Ako neko nabavi veliki zlatni krst i tome podoban zlatni lanac, pa onda otkopča malo više svoju košulju da bi se videli mišići koje krasi veliki krst, onda shvatamo da krst nema religiozni, već ukrasni karakter na takvom telu - ističe otac Miroslav, prenosi portal svetosavlje.rs.
profimedia
Među sortistima, mnogo je onih koji na telu imaju isttovirane verske morive
- Za pobožnog i skromnog čoveka nije bitno šta nosi na telu, već Koga nosi u srcu i u svojim mislima! Takođe bih podvukao: odelo (tetovaža) ne čini čoveka, ali ukazuje kakav je čovek.
Ovaj odgovor jasno pokazuje da Crkva ne posmatra tetoviranje verskih simbola kao greh samo po sebi, ali naglašava da je suština vere u unutrašnjem duhovnom stanju, a ne u spoljašnjim znacima. Ako tetovaža postane sredstvo sujete ili ponosa, ona gubi svoj smisao i postaje više estetski ukras nego svedočanstvo vere. Stoga je važno da se čovek pre bilo kakve odluke zapita – da li time istinski svedoči Hrista ili samo ukrašava svoje telo simbolima koji ne nalaze odraz u njegovom životu i srcu.
Ovo sveto mesto, smešteno visoko među stenicima, predstavlja simbol duhovne otpornosti i bogate tradicije, pozivajući sve koji tragaju za duhovnim ispunjenjem da zarone u njegovu blagoslovenu atmosferu.
Praštanje je ključno za duhovno blagostanje, jer oslobađa dušu od gneva i mržnje, a donosi unutrašnju slobodu. Iako je proces oproštanja često psihički težak, bez Božje pomoći nije moguć.
Iako su apostoli godinama hodali uz Hrista, čak su i oni pogrešno razumeli Njegove reči dok ih nije ispravio. Jerej Georgij Maksimov govori o opasnosti neukog tumačenja Reči Božje i ističe da je neophodno slediti objašnjenja Svetih Otaca – danas dostupna svakome uz pomoć moderne tehnologije.
Iguman Manastira Ribnica upozorava da hrišćanske simbole ne treba koristiti kao modne detalje, već ih treba nositi s verom i u duhovnoj praksi, jer njihova prava funkcija nije estetska, već simbolizuje vezu sa Bogom.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.