JEVANĐELJE ZA NEDELJU, 2. FEBRUAR: Čitanje iz Svetog pisma za 32. nedelju po Pedesetnici
U ovom Jevanđelju se pripoveda kako je jedan čovek uspeo da se spasi u prisustvu Isusa Hrista.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako Isus pita ljude, hoće li kada se na zemlju vrati pronaći veru među ljudima.
Jevanđelje Luka, začalo 88 (18,2-8) 2. Govoreći: U nekome gradu bijaše nekakav sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiđaše. 3. A u onome gradu bijaše jedna udovica, i ona dolažaše k njemu govoreći: Odbrani me od suparnika mojega. 4. I ne htjede zadugo. A najposle reče u sebi: Ako se i ne bojim Boga i ljudi ne stidim, 5. No budući da mi dosađuje ova udovica, odbraniću je, da mi jednako ne dolazi i ne dodijava. 6. I reče Gospod: Čujte šta govori nepravedni sudija! 7. A zar Bog neće odbraniti izabranike svoje koji mu vapiju dan i noć, i zar će oklevati? 8. Kažem vam da će ih ubrzo odbraniti. Ali Sin Čovječiji kada dođe, hoće li naći veru na zemlji?
U ovom Jevanđelju se pripoveda kako je jedan čovek uspeo da se spasi u prisustvu Isusa Hrista.
U ovom Jevanđelju po Marku se govori o tome kako su fariseji hteli da prevare Isusa Hrista.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o jednom razgovoru Isusa Hrista i ljudi koji su želeli da čuju stav sina Božijeg povodom jedne situacije.
U ovom Jevanđelju po Marku pripoveda se o situaciji u kojoj Isus svojim učenicima prenosim važnu poruku.
"Ja sam čokot, a vi loze. Ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogi plod jer bez mene ne možete činiti ništa."
Gospod pošto im ovo izgovori, uznese se na nebo i sede Bogu sa desne strane.
"I ko čuje moje reči i ne veruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svetu, nego da spasem svet."
U ovom Jevanđelju po Marku se pripoveda o sudnjem danu, za koji jedino Bog zna kada će se desiti.
Reči svetogorskog starca deluju kao tiha, ali neumoljiva optužba naše potrebe da sudimo, i podsećaju nas da se vera ne meri time koga smo isključili, nego koga smo bili spremni da nosimo.
Pravoslavni sveštenik objašnjava zašto način na koji trpimo odlučuje hoće li naše muke biti iskupljenje ili nova greška.
Od Jerusalima, preko Svete Gore do Rusije, od izgubljenih ruku do isceljenja – ova svetinja se 25. januara posebno proslavlja, a vernici joj se obraćaju za porođaj, zdravlje deteta i pomoć onda kada ljudska snaga više nije dovoljna.
Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Ova svetinja povezuje Jerusalim, Svetu Goru i prvog arhiepiskopa srpskog i govori o blizini Boga na način koji se ne zaboravlja.
Sastojci za ovu poslasticu mere se u šoljama i kašikama, priprema je laka, a svaki zalogaj donosi toplinu i miris doma.