JEVANĐELJE ZA SREDU, 29. JANUAR: Čitanje iz Svetog pisma za 32. sredu po Pedesetnici
U ovom Jevanđelju po Luki govori se o tome kako je Isusa Hrista Satana pokušavala da prevede na stranu greha.
U ovom Jevanđelju po Marku se pripoveda o sudnjem danu, za koji jedino Bog zna kada će se desiti.
Jevanđelje Marko, začalo 62. (13,31-37; 14,1-2) 31. Nebo i zemlja će proći, ali reči moje neće proći. 32. A o danu tome ili o času niko ne zna, ni anđeli na nebu, ni Sin, do jedino Otac. 33. Pazite, bdite i molite se; jer ne znate kad će vreme nastati. 34. Kao što čovek odlazeći ostavi kuću svoju, i dade slugama svojima vlast, i svakome svoj posao; i vrataru zapovedi da straži. 35. Stražite, dakle, jer ne znate kada će doći gospodar kuće: uveče ili u ponoći ili u poj petlova ili ujutru, 36. da ne dođe iznenada i nađe vas da spavate. 37. A što vama govorim, svima govorim: Stražite! 1. Behu još dva dana do praznika Pashe i beskvasnih hlebova; i tražahu prvosveštenici i književnici kako bi ga na prevaru uhvatili i ubili. 2. Ali govorahu: „Ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.”
U ovom Jevanđelju po Luki govori se o tome kako je Isusa Hrista Satana pokušavala da prevede na stranu greha.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako Isus pita ljude, hoće li kada se na zemlju vrati pronaći veru među ljudima.
U ovom Jevanđelju po Marku se pripoveda šta je Isus Hrist poručio ljudima koji istraju u veri.
U ovim Jevanđeljima po Jovanu i Mateji se pripoveda o Isusovim mudrostima.
"Ja sam čokot, a vi loze. Ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogi plod jer bez mene ne možete činiti ništa."
Gospod pošto im ovo izgovori, uznese se na nebo i sede Bogu sa desne strane.
"I ko čuje moje reči i ne veruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svetu, nego da spasem svet."
Marko koristi grčku reč tekton, koja se tradicionalno prevodi kao "drvodelja", ali zapravo znači "radnik" ili "majstor" u kamenu, drvetu ili metalu.
Reči svetogorskog starca deluju kao tiha, ali neumoljiva optužba naše potrebe da sudimo, i podsećaju nas da se vera ne meri time koga smo isključili, nego koga smo bili spremni da nosimo.
Pravoslavni sveštenik objašnjava zašto način na koji trpimo odlučuje hoće li naše muke biti iskupljenje ili nova greška.
Od Jerusalima, preko Svete Gore do Rusije, od izgubljenih ruku do isceljenja – ova svetinja se 25. januara posebno proslavlja, a vernici joj se obraćaju za porođaj, zdravlje deteta i pomoć onda kada ljudska snaga više nije dovoljna.
Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Ova svetinja povezuje Jerusalim, Svetu Goru i prvog arhiepiskopa srpskog i govori o blizini Boga na način koji se ne zaboravlja.
Sastojci za ovu poslasticu mere se u šoljama i kašikama, priprema je laka, a svaki zalogaj donosi toplinu i miris doma.