Većina vodiča bi odmah započela objašnjenje koje se odnosi na pogrešan prevod u Bibliji.
Kada posetioci stignu u Crkvu Svetog Petra u Okovima u Rimu, očarani su veličanstvenom skulpturom Mojsija koju je napravio Mikelanđelo, ali na kraju ih zbuni njegov izgled. Zašto Mojsije ima roge na glavi? U savremenom kontekstu, likovi sa rogovima često predstavljaju đavole i demone.
Većina vodiča bi odmah započela objašnjenje koje se odnosi na pogrešan prevod u Bibliji.
Međutim, istorija Mojsija sa rogovima je zapravo mnogo složenija...
Početak u Bibliji
Priča počinje u Bibliji. U Knjizi Izlaska, Mojsije prima zakon nakon što je video Boga. Bog govori da Mojsije ne može da vidi njegovo lice. Umesto toga, Mojsije je upućen da stane u šupljinu stene. Dok Bog prolazi, Mojsije vidi njegova leđa, a ne lice. Kada Mojsije siđe sa Sinaja sa dva kamena na kojima su zakoni, on je vidno promenjen. Ključna fraza je da „Mojsije nije znao da mu je koža lica zasijala jer je razgovarao sa Bogom“ (Izlazak 34:29, ESV).
Jeronimov prevod i problem sa rogovima
Wikipedia
Prikaz Mojsija u 13. veku
Krajem četvrtog veka, hrišćanski monah Jeronim je preveo Stari zavet sa hebrejskog, a Novi zavet sa grčkog na latinski. Njegov prevod postao je poznat kao Vulgata. U originalnom hebrejskom jeziku, reč koja označava promenu na Mojsijevom licu je "qeren". U drugim knjigama hebrejske Biblije, kao što je Habakuk 3:4, "qeren" označava „zrake“, kao što su „zraci svetlosti“. Jeronim ovu frazu prevodi kao "cornuta esset facies", što doslovno znači „(njegovo) lice je bilo rogato“.
Reči imaju značaj
Jeronimov prevod postao je najpopularnija verzija Biblije u hrišćanskom Zapadu. Reč koja je korišćena u Izlasku prešla je iz metaforičkog u doslovni smisao u srednjem veku. Ipak, čak i tada, neki teolozi su interpretirali Mojsijeve rogove u Izlasku kao rogove svetlosti, što je verovatno bilo bliže Jeronimovom prvobitnom značenju.
Rogovi kao simbol moći
U drugim starim religijama, rogovi su se smatrali izvorom moći i nisu se gledali negativno. Bogovi Mesopotamije često su prikazivani sa rogatim pokrivačima za glavu. Figura, poput Aleksandra Velikog, prikazivana je na kovanicama sa rogatim šlemom, a poštovane nordijske figure takođe su prikazivane sa rogovima.
Čak i u hrišćanskim kontekstima, rogovi nisu uvek bili negativni. Rogovi biskupske mitre mogli su podsećati na Mojsijeve rogove; kao što je primetio papa Inocent III, oni predstavljaju Stari i Novi zavet.
Mojsije u ranoj hrišćanskoj umetnosti
Wikipedia
Stari prikaz Mojsija
Wikipedia
Stari prikaz Mojsija sa štapom
Mojsije je bio često prikazivan u ranoj hrišćanskoj umetnosti od trećeg veka naovamo, povremeno kako prima zakon, ali češće kako vrši čuda. Iako je Vulgata završena u četvrtom veku, bilo je nekoliko stotina godina u kojima je Mojsije bio prikazivan bez rogova. On je prikazivan obično držeći svoj štap koji vrši čuda.
Razdvajanje Mojsija i Isusa u srednjem veku
Tekstovi i umetnost ranog hrišćanstva nastojali su da povežu Isusa i Mojsija kroz čuda i bliskost sa Bogom. Isus je često prikazivan kako vrši slična čuda kao Mojsije, povremeno upoređen sa Mojsijem. Isus je takođe prikazivan kako vrši čuda sa štapom – baš kao Mojsije – iako u Novom zavetu nema pominjanja njegovog korišćenja štapa.
Mojsije sa rogovima u srednjovekovnoj umetnosti
Međutim, u srednjovekovnim interpretacijama, Mojsije i Stari zavet počeli su biti odvojeni od Isusa i njegovog novog zakona. Rogovi su postali jasno vidljivi u prikazima Mojsija, počevši u srednjovekovnoj Engleskoj. Najraniji prikaz dolazi iz iluminovanog manuskripta iz 11. veka poznatog kao Aelfric Parafraz Stvaranja Pentateuha i Jošue, koji se sada čuva u Britanskoj biblioteci.
Četrdesetogodišnji Rumun, vidno uznemiren, popeo se na glavni oltar bazilike, bacajući svećnjake i stolnjak na pod pre nego što su ga zaustavili pripadnici Vatikanske žandarmerije.
Mezuza (hebrejski: מזוזה) se odnosi na mali pergament (svitak), u kutijici, na kojem su rukopisno ispisane hebrejske reči i postavlja se na vrata doma u kom stanuju Jevreji.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Plamen se širi planinskim područjem u blizini jedne od najvećih pravoslavnih svetinja na Balkanu, dok se sa posebnom pažnjom prati situacija oko manastirskog kompleksa i dalje širenje požara.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
Pojedini mediji objavili da bi rad Mitropolije mogao da bude predmet posebne provere, dok izvor blizak mitropolitu Joanikiju tvrdi da nikakva zvanična najava nije stigla i da se takav potez za sada ne očekuje.
Svetac čiji praznik danas obeležava Srpska pravoslavna crkva, bio je svedok Božje reči u vremenu kada je istina bolela više od mača; njegova hrabrost, suze i vizije postali su večni znak da poslušnost Bogu nikada nije bez značenja, čak i kada vodi u progonstvo i smrt.
Molitva i čitanje svetih spisa mogu nam pomoći da se postavimo u zdraviji mentalni okvir. Bog je uvek s nama i ponekad nam je samo potrebno dnevno podsećanje da nastavimo dalje.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
U besedi za četvrtak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o iskušenju da čovek odbaci Hrista zbog težine Njegovog puta i prihvati onoga koji nudi prividno lakši život, ugađa strastima i vodi u propast.