Većina vodiča bi odmah započela objašnjenje koje se odnosi na pogrešan prevod u Bibliji.
Kada posetioci stignu u Crkvu Svetog Petra u Okovima u Rimu, očarani su veličanstvenom skulpturom Mojsija koju je napravio Mikelanđelo, ali na kraju ih zbuni njegov izgled. Zašto Mojsije ima roge na glavi? U savremenom kontekstu, likovi sa rogovima često predstavljaju đavole i demone.
Većina vodiča bi odmah započela objašnjenje koje se odnosi na pogrešan prevod u Bibliji.
Međutim, istorija Mojsija sa rogovima je zapravo mnogo složenija...
Početak u Bibliji
Priča počinje u Bibliji. U Knjizi Izlaska, Mojsije prima zakon nakon što je video Boga. Bog govori da Mojsije ne može da vidi njegovo lice. Umesto toga, Mojsije je upućen da stane u šupljinu stene. Dok Bog prolazi, Mojsije vidi njegova leđa, a ne lice. Kada Mojsije siđe sa Sinaja sa dva kamena na kojima su zakoni, on je vidno promenjen. Ključna fraza je da „Mojsije nije znao da mu je koža lica zasijala jer je razgovarao sa Bogom“ (Izlazak 34:29, ESV).
Jeronimov prevod i problem sa rogovima
Wikipedia
Prikaz Mojsija u 13. veku
Krajem četvrtog veka, hrišćanski monah Jeronim je preveo Stari zavet sa hebrejskog, a Novi zavet sa grčkog na latinski. Njegov prevod postao je poznat kao Vulgata. U originalnom hebrejskom jeziku, reč koja označava promenu na Mojsijevom licu je "qeren". U drugim knjigama hebrejske Biblije, kao što je Habakuk 3:4, "qeren" označava „zrake“, kao što su „zraci svetlosti“. Jeronim ovu frazu prevodi kao "cornuta esset facies", što doslovno znači „(njegovo) lice je bilo rogato“.
Reči imaju značaj
Jeronimov prevod postao je najpopularnija verzija Biblije u hrišćanskom Zapadu. Reč koja je korišćena u Izlasku prešla je iz metaforičkog u doslovni smisao u srednjem veku. Ipak, čak i tada, neki teolozi su interpretirali Mojsijeve rogove u Izlasku kao rogove svetlosti, što je verovatno bilo bliže Jeronimovom prvobitnom značenju.
Rogovi kao simbol moći
U drugim starim religijama, rogovi su se smatrali izvorom moći i nisu se gledali negativno. Bogovi Mesopotamije često su prikazivani sa rogatim pokrivačima za glavu. Figura, poput Aleksandra Velikog, prikazivana je na kovanicama sa rogatim šlemom, a poštovane nordijske figure takođe su prikazivane sa rogovima.
Čak i u hrišćanskim kontekstima, rogovi nisu uvek bili negativni. Rogovi biskupske mitre mogli su podsećati na Mojsijeve rogove; kao što je primetio papa Inocent III, oni predstavljaju Stari i Novi zavet.
Mojsije u ranoj hrišćanskoj umetnosti
Wikipedia
Stari prikaz Mojsija
Wikipedia
Stari prikaz Mojsija sa štapom
Mojsije je bio često prikazivan u ranoj hrišćanskoj umetnosti od trećeg veka naovamo, povremeno kako prima zakon, ali češće kako vrši čuda. Iako je Vulgata završena u četvrtom veku, bilo je nekoliko stotina godina u kojima je Mojsije bio prikazivan bez rogova. On je prikazivan obično držeći svoj štap koji vrši čuda.
Razdvajanje Mojsija i Isusa u srednjem veku
Tekstovi i umetnost ranog hrišćanstva nastojali su da povežu Isusa i Mojsija kroz čuda i bliskost sa Bogom. Isus je često prikazivan kako vrši slična čuda kao Mojsije, povremeno upoređen sa Mojsijem. Isus je takođe prikazivan kako vrši čuda sa štapom – baš kao Mojsije – iako u Novom zavetu nema pominjanja njegovog korišćenja štapa.
Mojsije sa rogovima u srednjovekovnoj umetnosti
Međutim, u srednjovekovnim interpretacijama, Mojsije i Stari zavet počeli su biti odvojeni od Isusa i njegovog novog zakona. Rogovi su postali jasno vidljivi u prikazima Mojsija, počevši u srednjovekovnoj Engleskoj. Najraniji prikaz dolazi iz iluminovanog manuskripta iz 11. veka poznatog kao Aelfric Parafraz Stvaranja Pentateuha i Jošue, koji se sada čuva u Britanskoj biblioteci.
Četrdesetogodišnji Rumun, vidno uznemiren, popeo se na glavni oltar bazilike, bacajući svećnjake i stolnjak na pod pre nego što su ga zaustavili pripadnici Vatikanske žandarmerije.
Mezuza (hebrejski: מזוזה) se odnosi na mali pergament (svitak), u kutijici, na kojem su rukopisno ispisane hebrejske reči i postavlja se na vrata doma u kom stanuju Jevreji.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Manastir posvećen Svetoj Katarini, na mestu gde se po Svetom pismu Gospod javio Mojsiju, suočava se s pravnim i političkim pritiscima — dok se svet pita da li će sveta vatra vere opstati pred izazovima modernog sveta.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.