NEKI URANJAJU SVAKOG PETKA U VODU, DRUGI RADI ŽIVOTNIH PREKRETNICA: Šta je "mikve" i koja je simbolika ovog kupatila
Jevrejski zakon zahteva uranjanje u mikve za preobraćenje u judaizam, a za žene pre venčanja ili nakon menstruacije.
Mezuza (hebrejski: מזוזה) se odnosi na mali pergament (svitak), u kutijici, na kojem su rukopisno ispisane hebrejske reči i postavlja se na vrata doma u kom stanuju Jevreji.
Mezuza je znak jevrejskog doma, pokazatelj da se u njemu nalazi jevrejska porodica. Kada jevrejska porodica postavi mezuzu na vrata svog doma nastavljaju tradiciju koja seže unazad do biblijskih vremena.
Dekorativni omotač čuva važni svitak, na kojem su rukopisno ispisana prva dva dela Šeme (poznate kao "molitva mezuze"), počinjući sa večnim rečima: "Slušaj, Izraele, Gospod je naš Bog, Gospod je Jedan.” Ovi odlomci sadrže Božju zapovest o postavljanju mezuze: "Ispisivaćete ih na vratima svojih kuća i na svojim kapijama." Ove reči piše stručni pisar, obučen u mnogim zakonima koji se odnose na pisanje mezuze, uključujući zahtev da se piše sa posebnim namerama i da reči budu napisane u ispravnom redosledu.
Svako slovo u mezuzi mora biti pravilno oblikovano. Svaka pukotina u pergamentu ili bilo kakav propust može učiniti ceo svitak nevalidnim. Odštampana mezuzah je nevažeća. Iz tog razloga je od suštinskog značaja da se kupi od pouzdanog pisara ili prodavca.
Na poleđini svitka, pisar piše jedno od Božjih imena.

Mezuzu treba postaviti na skoro svaka vrata koja vam pripadaju. Iznimke su vrata koja vode u toalet i mala skladišta. Mezuzu treba postaviti sa desne strane vrata, u gornjoj trećini vrata. Mezuza treba biti postavljena uspravno, naginjući se tako da vrh mezuze bude okrenut prema unutrašnjosti prostorije.
Postavljanje mezuze na vrata ispunjava se biblijsku zapovest, ali ovaj čin ima i vrlo važnu poruku i pruža zaštitu stanarima. Mezuza znači da judaizam nije ograničen samo na sinagoge, odražava težnju ka duhovnosti čak i unutar udobnosti i poznatosti privatnih domova. Mezuza na vratima podseća sve koji prolaze kroz ta vrata da je Bog prisutan u njihovim životima.
Mezua ima jedinstvenu osobinu da štiti stanare doma u kojem je postavljena—bilo da su stanari unutra ili napolju. Mezuza se može uporediti sa „šlemom”, zaštitnim slojem koji nas štiti od opasnosti koje nas okružuju u životu. Talmud uči da dok većina kraljeva sedi unutra dok ih njihovi stražari štite spolja, Gospod postavlja svoju zaštitu (koja se manifestuje u mezuzi) spolja, štiteći svoj voljeni narod.
Gospod obećava da će svako ko pažljivo posmatra zapovest mezuze imati duži, bogatiji život, kao i njihovi potomci, kako je zapisano u Ponovljenom zakonu: "Da produžite svoje dane i dane svoje dece".

Kada Jevreji prolaze kroz vrata na kojima je postavljena mezuza, obično je pogledaju i dotaknu. Neki ljudi tada poljube svoje prste.
Da i ne. Svitak mezuze, na kojem je napisana molitva mezuze, mora biti napravljen od specijalnog materijala od strane vrlo kompetentnog pisara. Međutim, omotač mezuze je nešto što možete napraviti sami. Glina, plastika, drvo i mnogi drugi materijali za rukotvorine su dobri za izradu omotača mezuze.
Jevrejski zakon zahteva uranjanje u mikve za preobraćenje u judaizam, a za žene pre venčanja ili nakon menstruacije.
Raseljavanje Jevreja širom sveta počelo je 63. godine pre nove ere dolaskom Rimljana. Jevreji su se podelili na dve velike grupe: Sefarde i Aškenaze.
Ovaj legendarni artefakt je ukrašena, pozlaćena kutija za koju se kaže da je pre 3.000 godina izgrađena od strane Izraelita kako bi čuvala kamenje na kojem su bili ispisani Deset Božijih zapovesti.
U Beogradu će biti održano predavanje vezano za jevrejsku bogomolju.
Kao i sve religije, tako i judaizam ima svoje specifične simbole, čije značenje je povezano sa tradicijom starom više hiljada godina, a čija primena je ostala i danas u svrhu podsećanja na Boga.
Stariji vernici bili su prestravljeni, planirani dijalog sa drugim zajednicama odložen.
Jevreji širom sveta obeležavaju Roš Ašanu – praznik duhovne obnove i početka nove godine, a vernicima je čestitku uputio i patrijarh Porfirije.
Obe uče da postoji samo jedan Bog i da su ljudi najuzvišenija stvorenja na zemlji, sposobna i za dobro i za zlo.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Svaki element prirode simbolizuje obnovu, red i unutrašnju snagu, podsećajući na nevidive veze koje oblikuju naš život.
Pastorka Lena Miler u Berlinu održala je ceremoniju tokom koje je blagoslovila poligamni savez homoseksualaca, nazivajući ga "punovažnim savezom pred Bogom", a taj čin izazvao je duboku tugu u hrišćanskom svetu.
Ajeti 49:11–12 pokazuju kako jednostavna pravila ponašanja štite čast, grade poverenje i pomažu da pronađemo mir u svakodnevnom životu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Saznajte kako naklíjano seme, šargarepa i med postaju prirodna bomba vitamina i minerala, bez belog šećera.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.