Njegova duhovna bliskost s nebeskim bićima otkriva duboku poruku za sve vernike, podsećajući nas na neizbežnu Božju pravdu i pozivajući na pokajanje.
Poslednjeg od proroka Starog zaveta, čije je proricanje bilo duboko utemeljeno u Božjoj volji i duhovnom pozivu, Svetog Malahiju Srpska pravoslavna crkva slavi 16. januar. Malahija je rođen nakon povratka Jevreja iz vavilonskog ropstva, u vremenu kada su narodi bili u potrazi za smirajem i duhovnim usmerenjem. Njegovo ime, što znači „Božji glasnik“, svedoči o njegovoj uzvišenoj misiji na zemlji.
Iako je bio fizički lep, njegova spoljašnja lepota nije bila ono što je ljude naročito privuklo. U narodu je bio poznat kao „anđeo“, što se može tumačiti na različite načine: možda zbog njegove unutrašnje čistote, možda zbog njegove bliskosti s Božanskim, ili možda zbog duhovne veličine koja je prožimala njegovu ličnost. Iako nisu mogli da vide lice anđela, mnogi su čuli glas nebeski dok je Malahija razgovarao s Božjim poslanikom, neprekinuta veza između neba i zemlje koja je proroku omogućila da donese svetu Božje poruke.
Printscreen
Ikona Svetog prorpka Malahije
Malahija je bio prorok koji je ukazivao na propuste svog naroda, na neblagodarnost Izrailja, kao i na bezakonje sveštenika tog vremena. Bio je neumoljiv u osudi greha, podsećajući narod na potrebu pokajanja i ponovnog usmeravanja na Boga. Sa strašću je ukazivao na značaj istinske vere i poštovanja prema Božjoj volji. U predskazanjima o dolasku Jovana Krstitelja, Malahija je govorio o tome što će se dogoditi pet vekova pre Hrista, predviđajući dolazak onog koji će pripremiti put Gospodu.
Prorok Malahija je, u suštini, bio glasnik dana Strašnoga Suda. Njegove reči nisu bile samo poziv na pokajanje, već i podsećanje na neizbežnu Božju pravdu koja dolazi. Nakon njega, nije bilo drugih proroka u Izrailju sve do Jovana Krstitelja, čime je Malahija označio kraj jedne epohe, ali i početak novog vremena, u kojem će se javiti sam Spasitelj.
Danas, kroz svetlost njegove prosvetljujuće poruke, pozvani smo da se setimo da je prorok Malahija, u svom skromnom postojanju i neumoljivom služenju Bogu, pokazao snagu proroštva koje dolazi sa neba, ali i trajne pouke o smirenju, pokajanju i pripremi duše za susret sa Stvoriteljem.
Da kažem nekoliko reči o onome što sam čuo ovih dana, a odnosi se na našu državu Srbiju, našu maticu. Pored svih zala i stradanja koje smo do sada imali, čujem da se nagoveštava mogućnost daljeg razbijanja i komadanja Srbije, istakao je mitropolit Fotije.
U nadahnutoj besedi povodom praznika Rođenja Hristovog, vladika šumadijski Jovan podsetio je vernike na snagu vere, važnost ljubavi i praštanja, pozivajući ih da svakodnevno pronalaze Hrista u sebi i drugima.
Beseda poglavara Srpske pravoslavne crkve na svetoj liturgiji u crkvi Preobraženja Gospodnjeg o dubokom značenju Božića i putu ka unutrašnjem preobražaju, pozivajući na mir, praštanje i ljubav među ljudima.
Od neobičnih fresaka Presvete Bogorodice sa krilima i Svetog Hristofora sa psećom glavom, do čudesnih isceljenja i manastirskih proizvoda – otac Teofil za portal religija.rs otkriva tajne ovog duhovnog bisera.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, pozivajući se na Jevanđelje i crkveno predanje, đakon Igor Cukanov iznosi svedočenja o životima, veri, propovedi i stradanju Isusovih srodnika.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
Kako su reči zapisane vekovima pre Hrista dobile svoje mesto u Njegovom životu, stradanju i smrti - i zašto ta veza i danas izaziva nelagodu kod onih koji je uporno zaobilaze.
U besedi za 13. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje se da prava moć ne leži u gromovima i kaznama, već u tihu ljubav koja ispravlja stučene trske, budi ono neugaslo u srcima ljudi i menja svet oko nas.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima