U nadahnutoj besedi povodom praznika Rođenja Hristovog, vladika šumadijski Jovan podsetio je vernike na snagu vere, važnost ljubavi i praštanja, pozivajući ih da svakodnevno pronalaze Hrista u sebi i drugima.
Trećeg dana Božića, praznika koji slavi dolazak Bogomladenca u svet, vladika šumadijski Jovan u svojoj besedi vernom narodu poručio je da je Hristos prisutan svuda i da Njegovo prisustvo predstavlja osnovu duhovnog života svakog čoveka.
- Hristos je svuda prisutan i živi svuda, ali treba da živi i u našim srcima - rekao je vladika i nastavio:
- Ako se Hristos ne rađa svakodnevno u nama, ako se ne sećamo tog značajnog i najvažnijeg događaja u istoriji roda ljudskog, to znači da se sećamo Njegovog rođenja samo od Božića do Božića.
Foto: SPC / Eparhija šumadijska
Vladika šumadijski Jovan
Vladika je naglasio da Božić nije samo istorijski događaj, već ikona Hristova, svetlost koja prosvetljava tamu sveta.
- Tamo gde je Hristos, tamo je svetlost. Tamo gde nema Hrista, tamo je tama - podvukao je, pozivajući prisutne da prepoznaju Hristovo prisustvo u svakodnevnom životu – u porodici, crkvi, bolnicama i staračkim domovima.
U svojoj poruci, vladika Jovan osvrnuo se i na simboliku vere kao kvasca koji pokreće duhovni rast.
- Ako čovek nema tog kvasca u sebi, on neće uzrastati, kao što ni brašno i testo ne mogu da uzrastu ako se u njih ne stavi kvasac. Tako i čoveku treba toplota vere, toplota Hristova - rekao je.
Podsećajući na primer Svetog arhiđakona Stefana, prvog mučenika za Hrista, vladika je istakao da vera osnažuje i nadahnjuje čoveka u svim okolnostima, pa čak i u stradanju.
- Sveti arhiđakon Stefan je divan primer kako se veruje u Hrista, kako se verom živi i kako vera nadahnjuje u svim prilikama i neprilikama - kazao je vladika Jovan.
Foto: SPC / Eparhija šumadijska
Vladika šumadijski Jovan služio je liturgiju u hramu Svetog Save u kragujevačkom naselju Aerodrom, trećeg dana Božića
Naglasio je i važnost opraštanja i ljubavi prema bližnjima, podsećajući na Stefanovu molitvu za njegove mučitelje: „Gospode, nemoj im ovo primiti u greh.“
U zaključku svoje besede, vladika Jovan je pozvao vernike da prodube svoju veru i prepoznaju Hrista u sebi i drugima:
- Koliko imamo vere u sebi, toliko imamo Boga u sebi. Koliko imamo ljubavi prema Bogu, toliko imamo ljubavi i prema sebi i prema drugima.
Vladikine reči ostaju kao podsticaj i poziv svim vernicima da svakodnevno pronalaze Hrista u svom srcu, u molitvi, praštanju i zajednici, jer, kako je istakao:
Arhiepiskop i mitropolit mileševski pozvao je na radost i veru u spasenje kroz Hristovu ljubav, ističući da se svet može očuvati samo Jevanđeljem i Božijim prisustvom.
Prema narodnom verovanju, osoba koja ga pronađe imaće sreće i novca tokom godine, a mnogi koji ga uzvuku, nose ga u novčaniku cele godine. Međutim, Crkva gleda na ovu tradiciju iz dublje perspektive
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu Zlatu Meglensku i Svetu Bosiljku Pasjansku po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Dimitrija. Katolička crkva pominje Svetog Fulka iz Pjaćence i Svetog Dimitrija Sremskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
U duhovnom skupu u tuzlanskom Sabornom hramu, mitropolit zvorničko-tuzlanski je na jedinstven način osvetlio dublje značenje Rođenja Hristovog, pozivajući verne na duhovni preokret u borbi sa zlom i težnji za spasenjem.
U besedi za ponedeljak 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta je Isus Hristos doneo ljudima i kako se otkriva neizmerna ljubav Nebeskog Oca
U besedi za subotu 19. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zašto se put ka Gospodu ne prelazi ohološću i uzdizanjem sebe, već ljubavlju, smirenjem i spremnošću da tvorimo volju Božju.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.