DANAS SU OCI: Slavimo dan posvećen očevima, a on se vezaju za veoma bitan događaj u hrišćanstvu
Običaji koji se vezuju da današnji dan nalikuju Matericama i Detinjcima, samo što se danas umesto dece i majki, vezaju očevi.
Pšenica ima jaku simboliku i vezuje se, prema predanju, za roditelja Isusa Hrista, odnosno unosi se u kaću u čast Bogomajci i njenom mužu Josifu.
Jedna od običaja za Božić jeste i unošenje Božićne pšenice u kuću. Ona ima jaku simboliku i vezuje se, prema predanju, za majku Isusa Hrista, odnosno unosi se u kaću u čast Bogomajci i njenom mužu Josifu. Trebalo bi naglasiti da Božićnu pšenicu ne valja držati u kući nakon što prođe Božić.
Ona se, naime, iz kuće iznosi na Sabor presvete Bogorodice, odnosno drugog dana Božića. Međutim, nikako se ne baca. Trebalo bi je staviti na neku voćku u dvorištu, a ako živite u stanu u velikom gradu, može se postaviti na granu nekog stabla.
Pšenica, kao jedan od najvažnijih plodova zemlje, nosi duboko ukorenjeno simboličko značenje u pravoslavnoj tradiciji. Ona nije samo hrana koja nas održava, već i snažan duhovni simbol, povezan sa životom, plodnošću, i Božijom blagoslovom.
U pravoslavlju, pšenica se često poistovećuje sa "Hlebom života", Isusom Hristom. U Jevanđelju po Jovanovu, Hristos govori: "Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo, a ako umre, donosi mnogi rod" (Jovan 12:24). Ovaj stih ukazuje na to da pšenica simbolizuje Hristovu smrt i vaskrsenje, kao i novi život koji dolazi kroz veru u Njega. Kroz smrt pšenice, koja daje novi život, prepoznaje se duboka paralela sa Hristovom žrtvom.
Pšenica je i simbol života i plodnosti. Kao temeljna sirovina za hleb, koji je osnovni ljudski obrok, ona predstavlja sve ono što je potrebno za opstanak. U crkvenim obredima, pšenica se često koristi u blagoslovu plodova zemlje, zahvaljujući Bogu na svim darovima koje nam pruža. Ovaj običaj naglašava povezanost čoveka sa prirodom i Božijom providnošću.
Pored toga, pšenica ima i obrednu važnost. U pravoslavlju, pšenica ima veliki značaj, kao što je osveštanje pšenice na praznike poput Svete Trojice i Svetog Dimitrija, kada se vernici okupljaju u crkvama kako bi zatražili blagoslov za blagostanje.
Na simboličkom nivou, pšenica takođe ukazuje na vaskrsenje i obnovu. Kao što zrno pšenice iznosi novi život, tako i vernici u pravoslavlju veruju da kroz pšenicu doživljavaju duhovnu obnovu i nadu u Božiju spasenje.
Običaji koji se vezuju da današnji dan nalikuju Matericama i Detinjcima, samo što se danas umesto dece i majki, vezaju očevi. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak. Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan seče i pali, a koji simboliše hrast koji su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu gde je rođen Isus i koji je Josif, Isusov zemaljski otac, založio da ugreje hladnu pećinu. Varnice koje su poletele u nebo su najavile poseban događaj. Isus Hristos je rođen u pećini tačno u ponoć.

DANAS SU OCI: Slavimo dan posvećen očevima, a on se vezaju za veoma bitan događaj u hrišćanstvu
ŠTA SE STAVLJA U ČESNICU I KAD SE ONA PRAVI: Okreće se kao slavski kolač i lomi na onoliko delova koliko je ukućana
DANAS JE VELIKI PRAZNIK, SLAVIMO BADNJI DAN! Čekamo najradosniji hrišćanski praznik Božić!
SLAVIMO ROŽDESTVO ISUSA HRISTA: Danas je Božić, najradosniji hrišćanski praznik i dan kad se Spasitelj rodio
Žito koje se zaseje tri sedmice pre praznika posvećenog Rođenju Hristovom krasi hrišćanske domove, simbolizujući rodnost i blagostanje. Saznajte sve o običajima sadnje i simbolici svetlosti kandila među zelenim vlati pšenice.
Kutja je prvo jelo koje se iznosi na sto za Badnje veče kod Istočnih Slovena - skromno i puno simbolike.
Prema narodnom verovanju, osoba koja ga pronađe imaće sreće i novca tokom godine, a mnogi koji ga uzvuku, nose ga u novčaniku cele godine. Međutim, Crkva gleda na ovu tradiciju iz dublje perspektive
Reči jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkrivaju gde se gubi snaga - i gde se, još uvek, može povratiti.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Od Roštislava Švetsa do vladike koji je oblikovao crkvenu službu kroz političke i društvene izazove, kraj njegovog ovozemaljskog života ostavlja dubok trag u životima vernika i pravoslavnoj tradiciji.
Dok ruska obaveštajna služba tvrdi da patrijarh Vartolomej planira da prizna samostalnu crkvenu organizaciju u Crnoj Gori, arhijerej Fanara ističe da nikada nije bilo kontakta sa ovom grupom.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Od Bele Crkve preko Ohrida do Nakučana, protojerej Slaviša Marković obnavljao je crkve i pružao utehu vernicima.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.
U besedi za 32. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako pravi izbor između prolaznog i večnog određuje sudbinu duše.