DANAS SU OCI: Slavimo dan posvećen očevima, a on se vezaju za veoma bitan događaj u hrišćanstvu
Običaji koji se vezuju da današnji dan nalikuju Matericama i Detinjcima, samo što se danas umesto dece i majki, vezaju očevi.
Pšenica ima jaku simboliku i vezuje se, prema predanju, za roditelja Isusa Hrista, odnosno unosi se u kaću u čast Bogomajci i njenom mužu Josifu.
Jedna od običaja za Božić jeste i unošenje Božićne pšenice u kuću. Ona ima jaku simboliku i vezuje se, prema predanju, za majku Isusa Hrista, odnosno unosi se u kaću u čast Bogomajci i njenom mužu Josifu. Trebalo bi naglasiti da Božićnu pšenicu ne valja držati u kući nakon što prođe Božić.
Ona se, naime, iz kuće iznosi na Sabor presvete Bogorodice, odnosno drugog dana Božića. Međutim, nikako se ne baca. Trebalo bi je staviti na neku voćku u dvorištu, a ako živite u stanu u velikom gradu, može se postaviti na granu nekog stabla.
Pšenica, kao jedan od najvažnijih plodova zemlje, nosi duboko ukorenjeno simboličko značenje u pravoslavnoj tradiciji. Ona nije samo hrana koja nas održava, već i snažan duhovni simbol, povezan sa životom, plodnošću, i Božijom blagoslovom.
U pravoslavlju, pšenica se često poistovećuje sa "Hlebom života", Isusom Hristom. U Jevanđelju po Jovanovu, Hristos govori: "Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo, a ako umre, donosi mnogi rod" (Jovan 12:24). Ovaj stih ukazuje na to da pšenica simbolizuje Hristovu smrt i vaskrsenje, kao i novi život koji dolazi kroz veru u Njega. Kroz smrt pšenice, koja daje novi život, prepoznaje se duboka paralela sa Hristovom žrtvom.
Pšenica je i simbol života i plodnosti. Kao temeljna sirovina za hleb, koji je osnovni ljudski obrok, ona predstavlja sve ono što je potrebno za opstanak. U crkvenim obredima, pšenica se često koristi u blagoslovu plodova zemlje, zahvaljujući Bogu na svim darovima koje nam pruža. Ovaj običaj naglašava povezanost čoveka sa prirodom i Božijom providnošću.
Pored toga, pšenica ima i obrednu važnost. U pravoslavlju, pšenica ima veliki značaj, kao što je osveštanje pšenice na praznike poput Svete Trojice i Svetog Dimitrija, kada se vernici okupljaju u crkvama kako bi zatražili blagoslov za blagostanje.
Na simboličkom nivou, pšenica takođe ukazuje na vaskrsenje i obnovu. Kao što zrno pšenice iznosi novi život, tako i vernici u pravoslavlju veruju da kroz pšenicu doživljavaju duhovnu obnovu i nadu u Božiju spasenje.
Običaji koji se vezuju da današnji dan nalikuju Matericama i Detinjcima, samo što se danas umesto dece i majki, vezaju očevi. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak. Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan seče i pali, a koji simboliše hrast koji su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu gde je rođen Isus i koji je Josif, Isusov zemaljski otac, založio da ugreje hladnu pećinu. Varnice koje su poletele u nebo su najavile poseban događaj. Isus Hristos je rođen u pećini tačno u ponoć.

DANAS SU OCI: Slavimo dan posvećen očevima, a on se vezaju za veoma bitan događaj u hrišćanstvu
ŠTA SE STAVLJA U ČESNICU I KAD SE ONA PRAVI: Okreće se kao slavski kolač i lomi na onoliko delova koliko je ukućana
DANAS JE VELIKI PRAZNIK, SLAVIMO BADNJI DAN! Čekamo najradosniji hrišćanski praznik Božić!
SLAVIMO ROŽDESTVO ISUSA HRISTA: Danas je Božić, najradosniji hrišćanski praznik i dan kad se Spasitelj rodio
Žito koje se zaseje tri sedmice pre praznika posvećenog Rođenju Hristovom krasi hrišćanske domove, simbolizujući rodnost i blagostanje. Saznajte sve o običajima sadnje i simbolici svetlosti kandila među zelenim vlati pšenice.
Kutja je prvo jelo koje se iznosi na sto za Badnje veče kod Istočnih Slovena - skromno i puno simbolike.
Prema narodnom verovanju, osoba koja ga pronađe imaće sreće i novca tokom godine, a mnogi koji ga uzvuku, nose ga u novčaniku cele godine. Međutim, Crkva gleda na ovu tradiciju iz dublje perspektive
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U tom smislu, brak nije cilj sam po sebi, već sredstvo kroz koje se čovek približava Bogu.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U tom smislu, brak nije cilj sam po sebi, već sredstvo kroz koje se čovek približava Bogu.
Lav XIV poziva građane da utiču na odluke Kongresa i osporava ratnu politiku, dok američki predsednik uzvraća bez zadrške - iza oštrih reči krije se borba za uticaj nad milionima vernika i pravac kojim će krenuti američko društvo.