Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan seče i pali, a koji simboliše hrast koji su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu gde je rođen Isus i koji je Josif, Isusov zemaljski otac, založio da ugreje hladnu pećinu. Varnice koje su poletele u nebo su najavile poseban događaj.
Pravoslavni vernici koji Božić slave po julijanskom kalendaru danas obeležavaju Badnji dan, koji je i poslednji dan Božićnog posta i najavljuje proslavu najradosnijeg praznika - Božića - rođenja Isusa Hrista.
Badnji dan je ujedno i porodični praznik. Naime, porodica se na Badnje veče okupljena za posnom trpezom i zajedno dočekuje dan rođenja Isusa Hrista.
Badnji dan je dobio naziv po badnjaku (ovde možete pročitati kako se on seče i unosi u dom) koji se na taj dan seče i pali, a koji simboliše hrast koji su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu gde je rođen Isus i koji je Josif, Isusov zemaljski otac, založio da ugreje hladnu pećinu. Varnice koje su poletele u nebo su najavile poseban događaj.
Filip Stevanovic / AFP / Profimedia
Paljenje badnjaka
Na Badnji dan pravoslavci odlaze u šumu po hrastovo drvo badnjak koje se uveče pali na kućnom ognjištu, kao simbol svetlosti i toplote koja greje i zbližava ukućane. Pod kuće se posipa slamom da bi se dočarala pećina u Vitlejemu u kojoj se, po predanju, rodio Isus Hrist.
U slamu se stavljaju sitni darovi, a deca ih uveče traže po kući pijučući, a taj običaj se tradicionalno zove pijukanje. Poseban običaj je bacanje oraha u različite uglove doma. To predstavlja simbol, prema tumačenju, Božje vlasti na sve četiri strane sveta.
Na trpezi se tradicionalno nalaze pasulj prebranac, suve šljive, smokve i kajsije, sveže jabuke, med, orasi, bademi, turšija, posne pite…
Shutterstock
Badnji dan
U nekim krajevima Srbije priprema se i badnjača – pogača koja se sprema posebno za ovo veče.
Pre večere trebalo bi okaditi kuću što predstvlja simbol zlata, tamjana i smirne odnosno darove koje su mudraci sa Istoka doneli najvažnijem novorođenčetu u istoriji ljudske vrste.
Na Badnje veče se ne spava, već bdi i očekuje svečani trenutak rođenja Hristovog.
- Sama reč u našem jeziku, Badnji dan, znači bdenje, nespavanje, znači biti budan. Ovaj praznik podseća da se u životu trudimo da budemo budni, naročito kad su ovako važni događaji u pitanju, kao što je praznik rođenja Hristovog - objasnio je svojevremeno vojni sveštenik Đorđe Stoisavljević.
Naime, iz našeg naroda se polako ovaj pozdrav izobičavao, a Srbi su prihvatili tuđe odnosno prevode tuđih pozdrava, pa smo došli do toga da nam je danas uobičajeno, da kada sretnemo nekoga kažemo "dobro jutro, dobar dan ili dobro veče", a on nam otpozdravi na isti način.
Časni pojas Presvete Bogorodice nalazi se u Hramu Svetog Save od 20. maja, a zbog ogromnog odziva vernika njegov boravak u Srbiji produžen je do 6. juna.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da je od dolaska Pojasa Presvete Bogorodice kroz Hram Svetog Save prošlo čak 478.000 vernika, dok se redovi za poklonjenje i dalje ne smanjuju, a boravak svetinje u Beogradu traje do 6. juna.
Beseda svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak prve sedmice po Duhovima otvara pitanje porekla biblijskih reči i trenutka u kojem, prema predanju, ljudska misao ustupa mesto božanskom nadahnuću.
Ovaj praznik nas podseća na silazak Svetog duha na apostole i na trenutak kada je, prema predanju, započeto širenje vere koje je oblikovalo temelje Crkve i njeno učenje o Svetoj Trojici.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
U snimku koji je na društvenim mrežama i koji je sablaznuo mnoge, episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Kirilo, pozvao je sabrane da se pomole za državu Hrvatsku, ne pominjući u tom delu, nigde Srbiju.
Prema narodnom verovanju, osoba koja ga pronađe imaće sreće i novca tokom godine, a mnogi koji ga uzvuku, nose ga u novčaniku cele godine. Međutim, Crkva gleda na ovu tradiciju iz dublje perspektive
Ovaj praznik nas podseća na silazak Svetog duha na apostole i na trenutak kada je, prema predanju, započeto širenje vere koje je oblikovalo temelje Crkve i njeno učenje o Svetoj Trojici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Duhovski ponedeljak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Justina, mučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na dan kada je suočen sa pretnjom stradanja u vreloj vodi, Sveti Patrikije ostaje nepokolebljiv u veri, a zajedno sa svojim saborcima završava život kao mučenik, ne odričući se Hrista.
Miris zelenila i venčići od trave koje vernici nose kućama nisu samo deo praznične tradicije. Iza ovog običaja krije se sećanje na događaje koji povezuju Avrama, Mojsija i silazak Svetog Duha na apostole.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Dok se globalni odnosi lome na ekonomiji i sili, pouka Starca Pajsija Svetogorca otvara tvrdnju koja menja ugao posmatranja: istoriju ne određuju oni koji izgledaju najmoćnije, već poredak koji ostaje izvan njihove kontrole.
Tokom obeležavanja godišnjice pada Carigrada, turski predsednik poručio je da čežnja za osvajanjem nikada neće nestati iz srca nacije i pred hiljadama okupljenih recitovao stihove iz Kurana u Aja Sofiji.