SUTRA JE VELIKI PRAZNIK: Slavimo Sveta 33 mučenika u Melitini
Svi su bili izloženi jezivim mukama, ali niko nije hteo da se odrekne Hrista.
Njegove poslednje reči su bile "Slava Bogu za sve!"
Sutra, 26. novembra, SPC obeležava praznik posvećen Svetom Jovanu Zlatoustom, jednom od najčuvenijih propovednika i reformatora u istoriji hrišćanstva. Ovaj dan se u narodu slavi i kao krsna slava, a obeležen je crnim slovom u crkvenom kalendaru.
Sveti Jovan Zlatousni poznat je i kao najčuveniji propovednik u istoriji crkve. Bio omiljen među narodom kome se rado obraćao i tumačio Sveto pismo. Zlatousti se ubraja i u Sveta tri jerarha, koji se praznuju 30. januara prema crkvenom - julijanskom kalendaru.
Sveti Jovan Zlatousti Rođen u Antiohiji 354. od oca Sekunda vojvode i majke Antuse.
Učio je grčku filozofiju i, prozrevši grčko neznaboštvo, usvojio je hrišćansku veru. Krstio ga je antiohijski patrijarh Meletija, a malo iza toga i njegovi roditelji primiše krštenje.
Posle smrti roditelja zamonašio se i počeo se strogo podvizavati.
Napisao je knjigu "O sveštenstvu”, javiše mu se Sveti apostoli Jovan i Petar proričući mu veliku službu, veliku blagodat ali i veliko stradanje.
"Kada je trebao biti posvećen za sveštenika javi se angel Božji istovremeno i patrijarhu Flavijanu (naledio Meletija) i samom Jovanu. A kada ga patrijarh rukopolagaše, videše svi bela svetla goluba nad glavom Jovanovom", piše u žitijama.
Proslavljen zbog mudrosti, podviga i sile reči, Jovan je, po želji cara Arkadija, izabran za patrijarha Carigradskog. Šest godina je upravljao crkvom kao patrijarh sa revnošću i mudrošću.
"Posla misionare neznabožačkim Keltima i Skitima; suzbi simoniju u crkvi zbacivši mnoge episkope – simoniste; raširi milosrdnu delatnost crkve; napisa naročiti čin svete Liturgije; postidi jeretike; izobliči caricu Evdoksiju; rastumači Sveto Pismo svojim zlatnim umom i jezikom, i ostavi crkvi mnoge dragocene knjige svojih beseda".
Narod ga je proslavio, zavidljivci su ga mrzeli, a carica ga dva put poslala u izgnanstvo.
U izgnanstvu je proveo godine, i skonča na Krstov dan 27. septembra 407. god. u mestu Komanu u Jermeniji.
Prema predanju, pred smrt su mu se opet javili Sveti Apostoli Jovan i Petar, kao i Sveti Vasilisk, u čijoj crkvi je primio poslednje pričešće. Njegove poslednje reči su bile "Slava Bogu za sve!"
Od moštiju Zlatoustovih glava mu počiva u Uspenskom hramu u Moskvi, a telo u Vatikanu.
Svi su bili izloženi jezivim mukama, ali niko nije hteo da se odrekne Hrista. Svi su bili iz redova 70 apostola. On je po naređenju oca oslepljen, a po naređenju sina udavljen. Bio je uzor krotosti, milosrđa i čovekoljublja.
SUTRA JE VELIKI PRAZNIK: Slavimo Sveta 33 mučenika u Melitini
ONI SU BILI VERNI PRATIOCI APOSTOLA PETRA I PAVLA: Sutra su Sveti Olimp, Erast, Rodion i drugi s njima
SUTRA JE MRATINDAN I VELIKA SRPSKA SLAVA: Slavimo Svetog mučenika Stefana Dečanskog
SUTRA JE SLAVA I CRNO SLOVO U CRKVENOM KALENDARU: Obeležavamo Svetog Jovana Milostivog
Reči jednog od najvećih hrišćanskih svetitelja o apostolu Tomi otkrivaju kako ono što izgleda kao slabost može postati snažan dokaz koji menja pogled na istinu i veru.
Ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku, za vreme cara Aleksija Komnena.
Hrišćanski dom je mala crkva, u kojoj roditelji imaju zadatak da kroz ljubav, strpljenje i molitvu uvode dete u život vere i vrline.
Portal religija.rs pokrenuo je novu akciju u kojoj svake nedelje u 19 časova objavljujemo priče za najmlađe. U narednom periodu očekujte nove tekstove i video verzije priča nadahnutih pravoslavnim predanjima, koje donose mudrost, ljubav i veru.
Uprkos teškim mučenjima, ostao je veran svojim uverenjima, dok je njegov sudija ubrzo doživeo iznenadnu kaznu koja je šokirala vojni vrh.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Glikeriju po starom i Svetog apostola Karpa po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Filipa Nerija. Muslimani obeležavaju Dan Arefata, dok Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka ostavio je snažnu poruku vernicima kako da u srce prime blagodat i smisao ovog svetog dana.
U predanju Pravoslavne crkve čuva se svedočanstvo o mladoj hrišćanki iz 2. veka čija je nepokolebljiva vera, prema crkvenom sećanju, prkosila tamnici, vatri i lavovima – i ostavila trag koji se obeležava 26. maja.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Zašto ne nosi krst, kako mu se pravilno obraća i kada mu ne treba prilaziti - to su detalji koje većina vernika nikada nije učila.
Jevanđelja ga pominju samo u tragovima, a predanje mu pripisuje više identiteta, ko je bio Juda Jakovljev i zašto i dalje izaziva nedoumice među tumačima
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se neobična poruka: čak i onaj ko ne veruje može postati deo Božjeg plana, dok se vera vernih meri njihovim padom i odstupanjem.