U pravoslavlju, roditeljstvo se smatra svetom dužnošću i blagoslovom. Dete nije samo plod ljubavi, već i dar Božji, poveren roditeljima na čuvanje i vaspitanje.
Hrišćanski dom je mala crkva, u kojoj roditelji imaju zadatak da kroz ljubav, strpljenje i molitvu uvode dete u život vere i vrline.
Odgovornost roditelja nije samo da obezbede fizičke uslove za život, već da decu usmere ka istini, dobru i Bogu. Pravo vaspitanje počinje ličnim primerom - kroz svakodnevne postupke, reči i odluke koje pokazuju šta znači živeti u Hristu. Tako roditelji postaju prvi učitelji vere, oblikujući srce i savest deteta.
Roditelj koji vaspitava dete u hrišćanskom duhu ne samo da izgrađuje zdravog čoveka, već učestvuje u spasenju njegove duše.
Sveti Jovan Zlatousti je govorio da decu od malena treba vaspitavati u hrišćanskom duhu i da im dve stvari nikad ne treba opraštati:
- Mlado krivo drvo ostaće zauvek krivo i neugledno ako se ne postaraju da ga isprave dok raste. Isto se može reći i za decu. Deci treba praštati lakomislenost i nepažnju, ali ne i zlobu i lukavstvo. Vrtlar privezuje mlado tek posađeno drvo za kolac čvrsto poboden u zemlju kako ga vetar ne bi iščupao i odseca suvišne izdanke, kako ne bi povredili i iscrpli mladu biljku. Tako i vi postupajte sa svojom decom: utvrđujte njihova srca u strahu Božijem, da se ne bi pokolebali od sablazni; odsecajte strasti koje se pojave u njima, da ne bi ojačale i umrtvile duhovno novog čoveka, rođenog u Svetom krštenju.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.
Zadržavanje čistote misli i uzdržavanje u dane koje Crkva preporučuje – sredom i petkom, tokom velikih postova i prazničnih dana – nije samo tradicija, već čin slobodne volje da se živi u skladu s Božijom promisli.
Pravoslavna duhovnost ne negira svet, već poziva da se ne vezujemo za njega.
On se odmalena držao vere Hristove i život provođio u postu, molitvi i dobrim delima.