KO IMA PREDNOST PRILIKOM PRIČEŠĆA: Otac Dragi Veškovac o pravilima ponašanja prilikom prijema ove Svete tajne
Nikako da prilazimo Svetoj čaši gledajući da što pre to uradimo, istakao je otac Dragi Veškovac.
U predanju Crkve postoji snažna slika nevidljivog sveta koji prati čoveka dok prilazi Svetoj čaši.
Pristupanje Svetoj tajni pričešća predstavlja jedan od najuzvišenijih trenutaka u životu svakog pravoslavnog hrišćanina. Pred Svetom čašom čovek ne stoji samo pred sveštenikom, niti pred ljudima koji ga okružuju, već pred samim Gospodom, koji poznaje srce, misli, namere i ono što je skriveno od ljudskih očiju.
Zato se od čoveka koji pristupa Svetom pričešću traže vera, pokajanje, smirenje i iskrena želja da svoj život usmeri prema Hristu. Spoljašnji izgled može da zavara čoveka, ali pred Bogom nema skrivanja.
Čovek može prikriti svoju nameru od drugih ljudi, može izgovoriti reči koje zvuče pobožno i ostaviti utisak dostojnosti, ali pred Bogom ništa nije skriveno.
Sveti oci naročito upozoravaju da se Svetoj tajni ne pristupa površno, bez unutrašnjeg preispitivanja i bez straha Božijeg. Pričešće nije običan čin, niti samo spoljašnji deo bogosluženja. To je susret čoveka sa Hristom i zato mu treba pristupiti sa verom i skrušenošću, nakon pokajanja i pripreme.
U predanju Crkve postoji snažna slika nevidljivog sveta koji prati čoveka dok prilazi Svetoj čaši. Ona podseća da se u hramu i pred Svetim darovima odvija nešto mnogo dublje od onoga što čovek može da vidi svojim očima.
Čovek se nalazi pred tajnom koja prevazilazi ljudsko razumevanje, a njegov unutrašnji odnos prema Bogu ima večni značaj.
Upravo o toj nevidljivoj stvarnosti, o anđelima, Svetoj čaši i čovekovoj odgovornosti pred Bogom, arhimandrit Naum Bajborodin govori kroz reči koje snažno podsećaju na potrebu za iskrenim pokajanjem i čistotom srca:
- Kada ljudi prilaze Svetoj čaši, neke guraju demoni (grešnike), dok druge prate sveti anđeli. A kada sveštenik uzima Darove kašičicom, ruka anđela, zajedno sa sveštenikovom, nudi telo i krv Hristovu svakome ko je dostojan pričešća, pokajanom - istakao je otac Naum.
On tvrdi da, ako je neko grešnik, sa zlom namerom, nepokajan, možda čak i nekršten, onda anđeo uzima Darove i nosi ih nazad, do oltara.
- Niko nikada neće prevariti Boga. Ima takvih zlikovaca koji mogu da otvore bilo koju bravu, bilo koji sef i pobegnu iz zatvora. Ali u raj se ne može doći lukavstvom, i ne može se pobeći iz pakla. Zato se moramo smiriti, prepoznati veličinu Božiju, Njegovu svemoć, blagosiljati Presvetu Bogorodicu i postati dobri i sveti. Spasenje se sastoji u čovekovom postizanju iste mere u kojoj je Adam stvoren: krotak, čist i stran grehu - zaključio je otac Naum.
Nikako da prilazimo Svetoj čaši gledajući da što pre to uradimo, istakao je otac Dragi Veškovac. U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor. Pričešću se prilazi s najvećom pažnjom i najdubljim osećajem nedostojnosti i nadom u Božju pomoć, istakao je otac Dimitrije. Sveto pričešće nije nagrada za besprekorne, nego lek i sila za one koji se bore, istakao je otac Dejan.

KO IMA PREDNOST PRILIKOM PRIČEŠĆA: Otac Dragi Veškovac o pravilima ponašanja prilikom prijema ove Svete tajne
DA LI JE ZABRANJENO CELIVATI I DODIRIVATI IKONE ODMAH POSLE PRIČEŠĆA? Evo šta govore vernici, a šta kaže Crkva
OVI LJUDI NIKADA NE BI SMELI DA SE PRIČESTE! Otac Dimitrije kaže da im tada to ne ide na spasenje, već na osudu!
DA LI TREBA POSTITI PRED PRIČEST IAKO JE MRSNI DAN PO KALENDARU? Sveštenik o čestom pitanju vernika
Pričešće u pravoslavlju nije običaj, niti formalnost, već susret sa živim Bogom.
Vernici često zanemare kako prilaze Svetoj čaši.
Pred veliki praznik mnogi vernici se pitaju kako da se pravilno pripreme za odlazak u hram i šta je potrebno znati pre nego što pristupe jednoj od najvećih svetinja pravoslavne vere.
Prema rečima moskovskog mitropolita iz 19. veka, čovek pred putirom ne stoji kao pred simbolom, već pred ognjem koji preobražava greh, leči unutrašnje rane i otvara perspektivu večnog života.
Teološki odgovor na ovo pitanje otkriva neverovatnu Hristovu pedagošku mudrost, ali i potresnu brigu za čoveka - čak i za onoga koji će ga na kraju izdati.
U besedi za sredu 12. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni filosofija, ni umetnost, ni kultura, niti bilo koje zemaljsko dostignuće ne mogu dosegnuti visinu Crkve Hristove.
Probajte riblji paprikaš po receptu iz „Srbskog kuvara“, jeromonaha Jeroteja Draganovića, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za sredu i duhovno se nadahnite poukom Svetog Porfirija Kavsokalivita.
Svetogorski starac govorio je o nemiru koji nastaje kada čovek pokušava da upravlja svakim ishodom i ukazao na put koji vodi ka drugačijem odnosu prema onome što mu život donosi.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Ovo je jedan je od najvećih hrišćanskih praznika, a vekovima ga prate brojni običaji i verovanja koji svedoče o promenama u prirodi, dolasku jeseni, novom rodu i odnosu čoveka prema Božjim darovima.
Dugogodišnji iguman Manastira Rače poslednji dan života proveo je u metohu na Tari.
Iz manastira odbacuju tvrdnje o lošim uslovima, navode da su osnovne potrebe obezbeđene i objašnjavaju šta se zapravo dešava sa novim priključkom za pumpu i reorganizacijom parohije.