MOLITVE ZA PRE I POSLE SVETOG PRIČEŠĆA: Bez njih nema Svete tajne
Pričešće je sveti sakrament koji podrazumeva primanje Hristovog tela i krvi kroz hleb i vino, i predstavlja pomirenje sa Bogom.
Nikako da prilazimo Svetoj čaši gledajući da što pre to uradimo, istakao je otac Dragi Veškovac.
Pričešće u pravoslavnoj crkvi predstavlja jednu od najsvetijih i najdubljih tajni. Kroz pravoslavnu liturgiju i pričešće, vernici se sjedinjuju s Isusom Hristom, primajući duhovni blagoslov za svoje duše i tela.
Proces pričešćivanja zahteva pažljivu duhovnu pripremu, poštovanje pravila crkve za pričešće, kao i skrušeno i poštovano ponašanje prilikom ulaska u crkvu.
Pravila pričešća su važan deo crkvene tradicije, obezbeđujući da se vernici pridržavaju pravila koja osiguravaju mir i posvećenost tokom crkvenih obreda pričešća. Na sam dan pričešća, vernici nastavljaju sa svojim duhovnim udubljenjem kroz molitvu i post, što je ključni aspekt pravila pričešća.
Otac Dragi Veškovac objasnio je i ko ima prednost kod pričešća i kako bi se u toj situaciji trebalo ponašati.
- Nikako da prilazimo Svetoj čaši gledajući da što pre to uradimo. Hvala Bogu, u našim krajevima toga više nema. ali sećam se nekih vremena, kada nas je prosto bilo sramota... Dođu ljudi sa svih strana, naših strana, naši ljudi...Ali, odnos je bio takav, da što pre to urade... Kao da treba nešto da se otme. Pa, onda tu budu scene koje nisu dolične. Pa onda se koškamo, ko će prvi, kome to prvo pripada, da li muškarcima, ženama, deci... A, sve ti samo priča.
Otac Dragi Veškovac kaže da je normalno da se prednost u takvim situacijama daje starima, trudnicama...
- Sve ti samo kaže. Pa, normalno je da ćeš da napraviš prolaz da starica prva priđe, trudnica ili majka sa detetom. To ne treba sveštenik da ti kaže. I ne da ubrzavamo red prema pričešću, prema Svetoj čaši koju sveštenik drži, nego da usporavamo hod, da to što duže traje, da ta molitva, neposredna molitva, taj prilazak Hristu, bude trepet, ne da se mi nešto plašimo, nego trepet da bude, jer to nam je najviše što možemo u svome životu da doživimo - istakao je otac Dragi Veškovac.
Pričešće je sveti sakrament koji podrazumeva primanje Hristovog tela i krvi kroz hleb i vino, i predstavlja pomirenje sa Bogom.
Pomirenje nije uvek lako, ali je neophodno za svakog vernika koji želi da se približi Bogu i živi u skladu sa hrišćanskim vrednostima.
Na pogrebu mu je bio i patrijarh jerusalimski Anastasije. Ceo dan patrijarh je čekao, dok je ogromna masa naroda celivala svetitelja, i tek uveče uspeo je da dovrše opelo.
Žuti oreol i tri slava koji često vidimo u hrišćanskoj ikonografiji i oko glave Isusa Hrista nosi duboko simboličko značenje.
Pričešću se prilazi s najvećom pažnjom i najdubljim osećajem nedostojnosti i nadom u Božju pomoć, istakao je otac Dimitrije.
Prepodobni Nikodim Svetogorac nas uči šta se dešava sa dušom i telom nakon pričešća, ali ukazuje i na situacije u kojima se može pričestiti i onaj kome je izrečena epitimija privremene odvojenosti od ove svete tajne.
Hram Vaskrsenja Hristovog u Priboju ispunio se molitvom i sabranošću, dok deca i odrasli pristupaju Svetoj tajni pričešća, a mitropolit podseća na snagu proštaja, međusobne podrške i Božanskih darova.
Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća.
U predsedničkoj palati u Istanbulu izrečene su reči koje odjekuju celim pravoslavnim svetom – sveta mesta moraju ostati "izvor jedinstva i nade".
Od prvog ubistva u ljudskoj istoriji, kada je zavist navela Kaina da digne ruku na brata Avelja, do današnjih dana osećaj nepravde nikada nije prestao da razdire čoveka. Iguman manastira Ribnica otkriva šta je zapravo u korenu ovog zla.
Marko koristi grčku reč tekton, koja se tradicionalno prevodi kao "drvodelja", ali zapravo znači "radnik" ili "majstor" u kamenu, drvetu ili metalu.
U središtu pravoslavne vere, kao njeni najdublji duhovni stubovi, stoje post i molitva.
Od prvog ubistva u ljudskoj istoriji, kada je zavist navela Kaina da digne ruku na brata Avelja, do današnjih dana osećaj nepravde nikada nije prestao da razdire čoveka. Iguman manastira Ribnica otkriva šta je zapravo u korenu ovog zla.
Marko koristi grčku reč tekton, koja se tradicionalno prevodi kao "drvodelja", ali zapravo znači "radnik" ili "majstor" u kamenu, drvetu ili metalu.
Svedočanstvo Brendona Ransona otkriva kako je poznati američki komentator, dok je odgovarao na pitanja pred publikom, izgovorio dirljive reči vere pre nego što je pogođen u pucnjavi koja je odjeknula univerzitetom Juta.
Meštanin Nenad Nikaljević brutalno je vređao igumana Nikona Kokotovića, monahinje i Srpsku pravoslavnu crkvu, dok vernici upozoravaju da je reč o udaru na svetinju i duhovno nasleđe Crne Gore.
Tina Pulu, sopran Atinske opere, opisala je kako joj je poklonjenje pred Časnim Pojasom Presvete Bogorodice donelo mir, snagu i iznenadno isceljenje, pretvorivši njen život u živu priču o veri i nadi.
Gusta čorba od mesa i povrća koja se vekovima pripremala u selima, danas vraća miris doma i tradiciju starih majstora kuhinje.
Pravoslavlje nas uči da svaki događaj nosi Božiji smisao, da sreća nije nagrada izvan Boga i da je život vođen ljubavlju i milošću Pravednog – lekcija koja menja pogled na svaki naš trud i odluku.