MOLITVE ZA PRE I POSLE SVETOG PRIČEŠĆA: Bez njih nema Svete tajne
Pričešće je sveti sakrament koji podrazumeva primanje Hristovog tela i krvi kroz hleb i vino, i predstavlja pomirenje sa Bogom.
Nikako da prilazimo Svetoj čaši gledajući da što pre to uradimo, istakao je otac Dragi Veškovac.
Pričešće u pravoslavnoj crkvi predstavlja jednu od najsvetijih i najdubljih tajni. Kroz pravoslavnu liturgiju i pričešće, vernici se sjedinjuju s Isusom Hristom, primajući duhovni blagoslov za svoje duše i tela.
Proces pričešćivanja zahteva pažljivu duhovnu pripremu, poštovanje pravila crkve za pričešće, kao i skrušeno i poštovano ponašanje prilikom ulaska u crkvu.
Pravila pričešća su važan deo crkvene tradicije, obezbeđujući da se vernici pridržavaju pravila koja osiguravaju mir i posvećenost tokom crkvenih obreda pričešća. Na sam dan pričešća, vernici nastavljaju sa svojim duhovnim udubljenjem kroz molitvu i post, što je ključni aspekt pravila pričešća.

Otac Dragi Veškovac objasnio je i ko ima prednost kod pričešća i kako bi se u toj situaciji trebalo ponašati.
- Nikako da prilazimo Svetoj čaši gledajući da što pre to uradimo. Hvala Bogu, u našim krajevima toga više nema. ali sećam se nekih vremena, kada nas je prosto bilo sramota... Dođu ljudi sa svih strana, naših strana, naši ljudi...Ali, odnos je bio takav, da što pre to urade... Kao da treba nešto da se otme. Pa, onda tu budu scene koje nisu dolične. Pa onda se koškamo, ko će prvi, kome to prvo pripada, da li muškarcima, ženama, deci... A, sve ti samo priča.

Otac Dragi Veškovac kaže da je normalno da se prednost u takvim situacijama daje starima, trudnicama...
- Sve ti samo kaže. Pa, normalno je da ćeš da napraviš prolaz da starica prva priđe, trudnica ili majka sa detetom. To ne treba sveštenik da ti kaže. I ne da ubrzavamo red prema pričešću, prema Svetoj čaši koju sveštenik drži, nego da usporavamo hod, da to što duže traje, da ta molitva, neposredna molitva, taj prilazak Hristu, bude trepet, ne da se mi nešto plašimo, nego trepet da bude, jer to nam je najviše što možemo u svome životu da doživimo - istakao je otac Dragi Veškovac.
Pričešće je sveti sakrament koji podrazumeva primanje Hristovog tela i krvi kroz hleb i vino, i predstavlja pomirenje sa Bogom.
Pomirenje nije uvek lako, ali je neophodno za svakog vernika koji želi da se približi Bogu i živi u skladu sa hrišćanskim vrednostima.
Na pogrebu mu je bio i patrijarh jerusalimski Anastasije. Ceo dan patrijarh je čekao, dok je ogromna masa naroda celivala svetitelja, i tek uveče uspeo je da dovrše opelo.
Žuti oreol i tri slava koji često vidimo u hrišćanskoj ikonografiji i oko glave Isusa Hrista nosi duboko simboličko značenje.
Pričešću se prilazi s najvećom pažnjom i najdubljim osećajem nedostojnosti i nadom u Božju pomoć, istakao je otac Dimitrije.
Prepodobni Nikodim Svetogorac nas uči šta se dešava sa dušom i telom nakon pričešća, ali ukazuje i na situacije u kojima se može pričestiti i onaj kome je izrečena epitimija privremene odvojenosti od ove svete tajne.
Upravnik Misionarskog odeljenja AEM objašnjava zašto Sveta tajna ispovesti nije formalnost pred pričešće, već lečenje duše - da da čovek preispita sebe i zašto je iskrena priprema ključna za istinsku promenu života
Potresna priča sa duhovne tribine razotkriva zašto ogorčenost zatvara vrata Svetinje i kako bol može postati prepreka, a ne put.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Od nekoliko osnovnih sastojaka nastaje toplo i zasitno jelo koje je nekada bilo svakodnevica u srpskim kućama.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
U trenucima kada se čoveku čini da je nada izgubljena, pouka jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka donosi neočekivan odgovor - priču o povratku, milosti i unutrašnjem preokretu.