Nemanja Pančić/Tanjug Vladimir ŠporčićPričešće, Ilustracija
Pričešću se prilazi s najvećom pažnjom i najdubljim osećajem nedostojnosti i nadom u Božju pomoć, istakao je otac Dimitrije.
Pričešće u pravoslavlju je sveta tajna u kojoj vernici primaju telo i krv Isusa Hrista u vidu hleba i vina.
Ono predstavlja duhovno sjedinjenje s Isusom Hristom i suštinski je deo hrišćanskog života.
Smatra se najvažnijom tajnom jer donosi oproštaj grehova i život večni, a vernici se pozivaju da mu pristupaju redovno, sa verom, pokajanjem i pripremom.
Iguman Manastira Tumane Dimitrije Plećević objasnio koji ljudi ne bi trebalo nikada da se pričeste, posebno ako im se jedna misao vrti po glavi:
Foto: preuzeto sa spc.rs
Pričešće, Ilustracija
- Sveto pričešće je naše najtešnje sjedinjene s Bogom i Sinom Božjim. Po njegovoj zapovesti, oni koji jedu telo njegovo i piju od krvi njegove imaju život večan. Prema Svetom Pričešću moramo da gajimo jedan istančan, dubok i rasudljiv odnos, zato što je tanka granica između onog da nam bude na spasenje ili, suprtono, na osudu - rekao je on i nastavio:
- Ne samo od pripreme, već i od naše vere zavisi da li je pričešće spasonosno. Danas će mnogi reći da će za pričešće imati onakve ili ovakve uslove, ovakvu ili onakvu pripremu. Pričešću se prilazi sa najvećom pažnjom i najdubljim osećajem nedostojnosti i nadom u Božju pomoć - objasnio je iguman Manastira Tumane Dimitrije Plećević i naglasio:
Svemu tome treba da prinesemo, kako je naglasio, koliko je u našoj moći, i naš trud.
- Kada govorimo o našem odnosu prema pričešću, moramo da znamo i da shvatamo šta ono za nas predstavlja. Iz razloga što često umemo da toj pripremi dajemo centralno mesto. To što postimo sedam ili više dana, nismo toliko dobri koliko se trudimo tih dana. Ukoliko osoba pomisli da mu Hristos više ne treba, da je samodovoljan i da iz njegove ličnosti izvire dostojnost, nikad ne bi trebalo da se pričesti.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Savremeni čovek očajnički traži mir u tehnikama savremenog sveta, ali pravi odgovor na unutrašnji nemir, tvrdi iguman manastira Podmaine, nalazi se u povratku ritmu Crkve – tamo gde srce konačno pronalazi istinski smisao i spasenje.
Na praznik Svete mučenice Glikerije, vladika Pahomije osveštao je krstove i zvona novog hrama Svetog kralja Milutina u selu Žitorađa, uz prisustvo velikog broja vernika i dodelu arhijerejskih gramata najzaslužnijima.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Prepodobni Nikodim Svetogorac nas uči šta se dešava sa dušom i telom nakon pričešća, ali ukazuje i na situacije u kojima se može pričestiti i onaj kome je izrečena epitimija privremene odvojenosti od ove svete tajne.
U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor.
Savremeni čovek očajnički traži mir u tehnikama savremenog sveta, ali pravi odgovor na unutrašnji nemir, tvrdi iguman manastira Podmaine, nalazi se u povratku ritmu Crkve – tamo gde srce konačno pronalazi istinski smisao i spasenje.
Pismo se završava uveravanjem da lični broj nije sredstvo nadzora niti kontrole, već garant "jednakog pristupa svih građana društvenim dobrima" poput zdravstvene zaštite i socijalnog osiguranja.
Imamo sačuvane mošti gotovo svih Nemanjića, a poznata je i tragična priča o spaljivanju moštiju Svetog Save, koje su Turci uništili u Beogradu 10. maja 1594. godine.
Vranjanski propeć nije samo omiljeni doručak naših baka, već i ukus koji vraća mirise ognjišta, dedine ruke u brašnu i toplinu jutra kroz pendžer u kome se prvi dim meša sa pesmom.