Nemanja Pančić/Tanjug Vladimir ŠporčićPričešće, Ilustracija
Pričešću se prilazi s najvećom pažnjom i najdubljim osećajem nedostojnosti i nadom u Božju pomoć, istakao je otac Dimitrije.
Pričešće u pravoslavlju je sveta tajna u kojoj vernici primaju telo i krv Isusa Hrista u vidu hleba i vina.
Ono predstavlja duhovno sjedinjenje s Isusom Hristom i suštinski je deo hrišćanskog života.
Smatra se najvažnijom tajnom jer donosi oproštaj grehova i život večni, a vernici se pozivaju da mu pristupaju redovno, sa verom, pokajanjem i pripremom.
Iguman Manastira Tumane Dimitrije Plećević objasnio koji ljudi ne bi trebalo nikada da se pričeste, posebno ako im se jedna misao vrti po glavi:
Foto: preuzeto sa spc.rs
Pričešće, Ilustracija
- Sveto pričešće je naše najtešnje sjedinjene s Bogom i Sinom Božjim. Po njegovoj zapovesti, oni koji jedu telo njegovo i piju od krvi njegove imaju život večan. Prema Svetom Pričešću moramo da gajimo jedan istančan, dubok i rasudljiv odnos, zato što je tanka granica između onog da nam bude na spasenje ili, suprtono, na osudu - rekao je on i nastavio:
- Ne samo od pripreme, već i od naše vere zavisi da li je pričešće spasonosno. Danas će mnogi reći da će za pričešće imati onakve ili ovakve uslove, ovakvu ili onakvu pripremu. Pričešću se prilazi sa najvećom pažnjom i najdubljim osećajem nedostojnosti i nadom u Božju pomoć - objasnio je iguman Manastira Tumane Dimitrije Plećević i naglasio:
Svemu tome treba da prinesemo, kako je naglasio, koliko je u našoj moći, i naš trud.
- Kada govorimo o našem odnosu prema pričešću, moramo da znamo i da shvatamo šta ono za nas predstavlja. Iz razloga što često umemo da toj pripremi dajemo centralno mesto. To što postimo sedam ili više dana, nismo toliko dobri koliko se trudimo tih dana. Ukoliko osoba pomisli da mu Hristos više ne treba, da je samodovoljan i da iz njegove ličnosti izvire dostojnost, nikad ne bi trebalo da se pričesti.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Politička stranka "Pravoslavna Rusija" poziva na zakonsku zabranu proslava Noći veštica u školama i javnim mestima, tvrdeći da ovaj praznik negativno utiče na mlade i potkopava hrišćanske i kulturne temelje zemlje.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Prepodobni Nikodim Svetogorac nas uči šta se dešava sa dušom i telom nakon pričešća, ali ukazuje i na situacije u kojima se može pričestiti i onaj kome je izrečena epitimija privremene odvojenosti od ove svete tajne.
Politička stranka "Pravoslavna Rusija" poziva na zakonsku zabranu proslava Noći veštica u školama i javnim mestima, tvrdeći da ovaj praznik negativno utiče na mlade i potkopava hrišćanske i kulturne temelje zemlje.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Ovaj tradicionalni kolač, nekada nezaobilazan na prazničnim trpezama, spaja tanke kore, domaći pekmez od šljiva i orahe u savršen spoj ukusa - brzo i lako se priprema, baš kao što su ga radile naše bake.
Kroz istoriju izricana je jereticima i izdajnicima, a posebno je odjeknula anatema mitropolita Amfilohija. Iza tih reči stoji dubok duhovni poziv Crkve — na pokajanje i povratak veri.