Pomirenje nije uvek lako, ali je neophodno za svakog vernika koji želi da se približi Bogu i živi u skladu sa hrišćanskim vrednostima.
U današnjem društvu, mnogi vernici žude za duhovnim iskustvom u crkvi, ali često zaboravljaju na jedan od najvažnijih kanonskih uslova za to – pomirenje sa svima oko sebe. Dakle, ko je sa nekim u svađi, ne bi trebalo da ulazi u crkvu, pre nego što se sa njim izmiri.
Hrišćanstvo i pravoslavlje nas uči da pre nego što kročimo u sveti hram, potrebno je da sa svima budemo u miru i pomireni. Samo tada možemo istinski ući u Božiju prisutnost.
Prvi kanonski uslov da bi neko mogao da uđe u crkvu, da ne govorimo da se pričesti i učestvuje u bogosluženju, jeste pomirenje sa braćom i sestrama, kako u porodici, tako i u širem zajedništvu. To znači da vernik mora da se pomiri sa svim onima sa kojima je imao nesuglasice, ili bilo kakve nesuglasne odnose. Samo tada, sa čistom dušom, može da stane pred Boga u crkvi.
Shutterstock
Molitva, Ilustracija
Zato, ako majka odlazi u crkvu, neka se seti svojih najbližih i kaže: "Oprostite mi, deco!“ Ako otac odlazi, neka izgovori: "Oprosti mi, suprugo!“ Pomirenje nije samo čin reči, već i čin srca. Bez toga, crkva, kao duhovni dom, ostaje nedostupna. Iako možda osećamo duboku veru i poštovanje prema Bogu, bez pomirenja sa bližnjima, ne možemo se smatrati potpuno spremnim za prisustvo u svetoj crkvi.
Pomirenje nije uvek lako, ali je neophodno za svakog vernika koji želi da se približi Bogu i živi u skladu sa hrišćanskim vrednostima.
Pravi vernici se trude da svoj odnos sa drugim ljudima uvek zasnivaju na ljubavi, poštovanju i oprostu, kao što je nalagao i Isus Hristos.
Zaista, crkva nije samo građevina, ona je zajednica vernika, a pomirenje je prvi korak ka pravom duhovnom životu.
Sveti Teofan, u svojoj misli za 31. nedelju po Pedesetici, želi da nas podseti na važnost vođenja duhovnog života, kao i na krajnji cilj svakog hrišćanskog truda. U prvom delu, on naglašava da su pastiri i učitelji, koje je Gospod darovao Crkvi, ključni vodiči na putu spasenja. Ovi duhovni lideri nisu samo obični ljudi, već su nosioci božanske pomoći, kroz koju Gospod upravlja svakim ko iskreno traži pomoć. Oni pomažu hrišćanima u teškim trenucima, čak i kada spolja izgleda da pomoć nije moguća.
Ova misao svetog Teofana podseća nas da vera nije samo intelektualno shvatanje religijskih pojmova, već i unutrašnja transformacija koja se odražava kroz dela i ponašanje. On upozorava na opasnost od "lažne" pobožnosti – ljudi koji pokazuju spoljašnju veru, ali u privatnosti života ne žive u skladu sa tim. Na primer, mogu davati milostinju samo kada su u društvu drugih, ali kada su sami, okrenu se nečovječnoj ravnodušnosti; mogu se moliti pred ljudima, ali bez stvarne pobožnosti ili duhovne discipline.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Sušene pečurke i nekoliko običnih namirnica, uz posebnu tehniku pripreme, daju jelu bogat ukus, a jedan detalj iz ruske manastirske kuhinje pravi najveću razliku.
U besedi za sredu 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako je zemlja nekadašnjih idola postala dom velikih monaha, mučenika i podvižnika čiji je podvig ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Samuila po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Mamant. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženih mučenika septembarskih progona iSvetog Salomona Leklerka, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
U besedi za sredu 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako je zemlja nekadašnjih idola postala dom velikih monaha, mučenika i podvižnika čiji je podvig ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva.
Ova neobična pouka poznatog svetitelja govori o pripremi duše za razgovor sa Bogom i objašnjava zašto nije lako odmah pronaći mir i pažnju čim stanemo pred ikonu.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.