Veliki grčki pravoslavni duhovnik podsećao nas je da pravo blago nije materijalno, već ono koje skupljamo u duši kroz molitvu, ljubav i milostinju
U svetu preplavljenom prolaznim bogatstvima i materijalnim vrednostima retki su oni koji nas podsećaju na istinsko blago – ono koje se skuplja u duši. Među takvim duhovnim svetilima bio je i starac Amvrosije Lazaris – veliki grčki duhovnik koji je svojim životom i poukama osvetljavao put mnogim pravoslavnim vernicima.
- Trudite se da skupljate blago u svojoj duši. Činite milostinju i molite se. Ne budite škrtice, već milostivi - istakao je starac Amvrosije, a potom objasnio:
- Milostinja pokriva grehe visoke kao planina. Znaj, dete moje: ko je škrt u novcu, škrt je i u osećanjima.
Starac Amvrosije ostavio je iza sebe duhovni zavet koji odzvanja u srcima verujućih. Njegove reči nisu samo savet, već poziv na unutrašnju preobrazbu, na ulaganje u ono što je neprolazno. U vremenu kada su mnogi opterećeni brigom za materijalnu sigurnost, on je podsećao da je prava sigurnost u Bogu, u molitvi i u milosrđu.
Starac Amvrosije Lazaris, koji se upokojio 2006. godine, bio je jedan od najpoštovanijih savremenih staraca Grčke. Kao iguman manastira Svetog Vasilija u Fokidi, bio je duhovni otac mnogima koji su u njemu nalazili utehu i nadahnuće. Njegov život bio je ispunjen asketskim trudom, molitvom i nepokolebljivom verom. U njemu su se spojili mudrost starozavetnih proroka i ljubav novozavetnih svetitelja.
Milostinja, kako nas uči monah Amvrosije, nije samo materijalna pomoć bližnjima. To je čin ljubavi, čin koji menja i onoga koji daje i onoga koji prima. Ona je dokaz vere – onaj ko daje od srca, veruje da mu Bog neće uskratiti ni ono što je njemu potrebno. Zato starac i upozorava da su škrtost i hladnoća u osećanjima povezani – onaj ko ne zna da podeli svoje materijalno blago, teško će podeliti i ljubav.
Molitva nije samo izgovaranje reči, već neprekidni dijalog sa Bogom. Sveti Teofan Zatvornik otkriva kako da je doživimo srcem, pronađemo unutrašnji mir i ostvarimo dublju povezanost sa Gospodom
U jedinoj pravoslavnoj svetinji u Finskoj, mladići pronalaze smisao i duhovni mir, uprkos predviđanjima stručnjaka da će vera nestajati iz njihovih života.
Mati Minodora (Ružić) poziva verni narod da zajedničkim snagama izgrade prvu svetinju u opštini Foča, koja će postati simbol duhovne snage i zajedništva.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Njena poruka o smirenju, bratoljublju i brizi za siromašne razbija zabludu da se vera meri samo molitvama i odlascima u crkvu, podsećajući na ono što je pred Bogom zaista najvažnije.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.