Veliki grčki pravoslavni duhovnik podsećao nas je da pravo blago nije materijalno, već ono koje skupljamo u duši kroz molitvu, ljubav i milostinju
U svetu preplavljenom prolaznim bogatstvima i materijalnim vrednostima retki su oni koji nas podsećaju na istinsko blago – ono koje se skuplja u duši. Među takvim duhovnim svetilima bio je i starac Amvrosije Lazaris – veliki grčki duhovnik koji je svojim životom i poukama osvetljavao put mnogim pravoslavnim vernicima.
- Trudite se da skupljate blago u svojoj duši. Činite milostinju i molite se. Ne budite škrtice, već milostivi - istakao je starac Amvrosije, a potom objasnio:
- Milostinja pokriva grehe visoke kao planina. Znaj, dete moje: ko je škrt u novcu, škrt je i u osećanjima.
Starac Amvrosije ostavio je iza sebe duhovni zavet koji odzvanja u srcima verujućih. Njegove reči nisu samo savet, već poziv na unutrašnju preobrazbu, na ulaganje u ono što je neprolazno. U vremenu kada su mnogi opterećeni brigom za materijalnu sigurnost, on je podsećao da je prava sigurnost u Bogu, u molitvi i u milosrđu.
Starac Amvrosije Lazaris, koji se upokojio 2006. godine, bio je jedan od najpoštovanijih savremenih staraca Grčke. Kao iguman manastira Svetog Vasilija u Fokidi, bio je duhovni otac mnogima koji su u njemu nalazili utehu i nadahnuće. Njegov život bio je ispunjen asketskim trudom, molitvom i nepokolebljivom verom. U njemu su se spojili mudrost starozavetnih proroka i ljubav novozavetnih svetitelja.
Milostinja, kako nas uči monah Amvrosije, nije samo materijalna pomoć bližnjima. To je čin ljubavi, čin koji menja i onoga koji daje i onoga koji prima. Ona je dokaz vere – onaj ko daje od srca, veruje da mu Bog neće uskratiti ni ono što je njemu potrebno. Zato starac i upozorava da su škrtost i hladnoća u osećanjima povezani – onaj ko ne zna da podeli svoje materijalno blago, teško će podeliti i ljubav.
Molitva nije samo izgovaranje reči, već neprekidni dijalog sa Bogom. Sveti Teofan Zatvornik otkriva kako da je doživimo srcem, pronađemo unutrašnji mir i ostvarimo dublju povezanost sa Gospodom
U jedinoj pravoslavnoj svetinji u Finskoj, mladići pronalaze smisao i duhovni mir, uprkos predviđanjima stručnjaka da će vera nestajati iz njihovih života.
Mati Minodora (Ružić) poziva verni narod da zajedničkim snagama izgrade prvu svetinju u opštini Foča, koja će postati simbol duhovne snage i zajedništva.
Od Jerusalima, preko Svete Gore do Rusije, od izgubljenih ruku do isceljenja – ova svetinja se 25. januara posebno proslavlja, a vernici joj se obraćaju za porođaj, zdravlje deteta i pomoć onda kada ljudska snaga više nije dovoljna.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U besedi za 31. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća kako predanost, molitva i veličanje Boga mogu učiniti svaki trenutak života svetim i ispunjenim Božjom milošću.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Od Jerusalima, preko Svete Gore do Rusije, od izgubljenih ruku do isceljenja – ova svetinja se 25. januara posebno proslavlja, a vernici joj se obraćaju za porođaj, zdravlje deteta i pomoć onda kada ljudska snaga više nije dovoljna.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Navikli smo da veru pretvaramo u spisak zahteva i obećanja, ali Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u jednoj kratkoj misli ruši tu logiku i vraća nas na pitanje koje ne može da se zaobiđe: šta zapravo znači stati pred Boga bez trgovine i bez računa?