Ovo postriženje naziva se „drugim krštenjem“, postrizavani se očišćuje od svih grehova i postaje "sin svetlosti“.
"Čin Velikog i anđelskog obraza" (velika shima) je treći i najviši stepen monaštva, i sleduje nakon "Čina odevanja rase, kamilavke" i "Čina male shime ili mandije".
"Veliki anđelski obraz“, ili Velika shima – predstavlja potpuno udaljavanje od sveta. Čin "Velikog anđelskog obraza" sličan je činu Male shime, ali je obimniji i svečaniji, a osim toga odlikuje se većom strogošću i uzvišenošću zaveta koji se daju.
Prethodno veče, odeća budućeg shimnika unosi se u oltar i polaže u podnožju svete trpeze (prestola), kako bi se osveštala i bila primljena od samog Boga. Na jutrenju na dan postriženja peva se poseban kanon koji se sastoji od moljenja za onoga onoga ko prima anđelski obraz i stihira u sastavu kanona.
Postriženje se po tipiku obavlja takođe na liturgiji, posle malog vhoda, ali se pre uobičajene pesme „Objatija otča“ pevaju još tri umilna antifona duboko pokajnog sadržaja.
Iguman postavlja ista pitanja, sa dodatkom reči „dvostruko“ i govori o „udvostručenju“, pri čemu onaj ko se postrizava govori da želi „najsavršeniji isposnički život“.
Nastojatelj mu u pouci govori da je od današnjeg dana dužan da se oseća „raspetim i umrtvljenim za svet, radi učinjenog dvostrukog odricanja“ i da ne treba da misli ni o čemu zemnom, nego isključivo o duhovnom, o duhovnim podvizima, o uzdržanju tela, o očišćenje duše, o skromnosti duhovnoj i telesnoj, o plaču, o svemu tužnom i teškom što donosi „radostotvorni život po Bogu“.
Ovo postriženje naziva se „drugim krštenjem“; postrizavani se očišćuje od svih grehova i postaje „sin svetlosti“. Prilikom samog postriženja vlasi, kaže se da shimnik „drugi put postrizava vlasi svoje glave, u znak konačnog odricanja od sveta, i svega što je u svetu, i konačnog odbacivanja svoje volje, i svih telesnih pohota, kako bi pazio na sebe u bezmolviju i delatnoj usamljenosti“.
printskrin yourube/Orthodox Church
Shimnik hoda ulicom, retka pojava
Odeća koju oblači velikoshimnik, i slična je, i razlikuje se od odeće male shime. Tako, shimnik oblači posebnu „shimničku rasu“. Zatim, njemu se stavlja naročiti „veliki paraman“, kožni kaiš, a na glavu „kukuljica (kapuljača) sa analavom (shimom)“. Kukuljica odgovara klobuku maloshimnika i naziva se „kukuljem nezlobivosti, šlemom spasonosne nade i ćutljivog prebivanja u duhovnom razmišljanju, i opreznog nadgledanja sebe“. Analav (shima), koji visi spreda, treba da podseća shimnika na dobrovoljna stradanja Hrista Spasitelja“.
Shimniku se oblači i naročita shimnička mantija „bez nabora“. Daju mu se sandale (obuća), brojanica, ručni krst i zapaljena sveća uz karakterističnu pouku.
Posle pevanja dva tropara čita se i naročita molitva.
U činu velikog i anđelskog obraza postoji molitva „za skidanje kukulja“.
Kao što su novoprosvećeni posle krštenja bili dužni da sedam dana u beloj odeći posećuju sva crkvena bogosluženja, tako su i novopostriženi monasi dužni da borave u crkvi isti broj dana u kompletnoj odeždi koju su na postriženju dobili.
printskrin yourube/Orthodox Church
Čin pristupanja "Velikoj shimi"
Osmoga dana javno i uz posebnu molitvu sa njih se skida kukuljica, kao najkarakterističnije obeležje monaštva, kako bi mogli ponovo da se vrate svakodnevnim poslušanjima.
Posle toga oni već imaju pravo da sami stavljaju i skidaju kukuljicu, ne tražeći svaki put blagoslov nastojatelja.
Kada se u monaštvo postrizava sveštenik, njemu se, osim krsta i sveće u ruke daje još i Jevanđelje. Pravilo Nomokanona uz Veliki Trebnik (gl. 90) glasi: „Monah-sveštenik, ako i promeni obraz, to jest u Veliku shimu stupi, neka služi liturgiju; postriženje mu nije nikakva prepreka.
A Arhijerej ako promeni obraz, to jest ako postane shimnik, neka ne dejstvuje (ne služi) ništa svetiteljsko (arhijerejsko), niti svešteničko“.
Ovi monasi posvećeni očuvanju hrišćanskog nasleđa obasjavaju put hodočasnicima, kombinujući bogatu istoriju, simboliku i duhovnost u svojoj svakodnevnoj misiji. Ova jedinstvena zajednica čuva ljubav Hristovu i inspiriše vernike širom sveta.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U doba buke i zaborava, postoje ljudi koji biraju potpuni nestanak – ne iz očaja, već iz ljubavi prema Hristu. Njihov put vodi ka Velikoj shimi, monaškom zavetu koji menja sve – telo, duh, pa čak i glas, jer od tog trenutka govori samo tišina.
Od vina, meda i prirodnih preparata do ikona i knjiga, posetioci će tokom 19. i 20. septembra moći da upoznaju bogatu ponudu nastalu u manastirskim radionicama i saznaju više o životu i radu monaških zajednica.
Nekadašnji vojnik i neznabožac tvrdio je da izvršava Božju zapovest kada je podizao kelije u pustom kraju Egipta, a ubrzo su mu počele pristizati hiljade monaha i učenika.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.