Youtube/Goran NikolicTrenutak pažnje može biti koban
Mnogi vernici na Atos dolaze da posete manastire, retki isposnice, a najređi su oni koji žele da pohode Karulju tzv. Svetogorsku pustinju.
Pored 20 svetogorskih manastira koji su administrativno grupisani u pet grupa, a svaki je u rangu od broja jedan do 20, Sveta Gora je prepuna monaških staništa. Posle 20 manastira sa svojim monaškim porodicama, sledeći po rangu su svetogorski skitovi, pa brojne kelije i isposnice. Hijerarhija koja datira iz 16. veka do danas se nije menjala.
Mnogi vernici na Svetu goru dolaze da posete manastire, retki isposnice, a najređi su oni koji žele da pohode Karulju tzv. Svetogorsku pustinju.
Mesto gde u potpunoj samoći žive monasi i kako kažu hodočasnici najneobičniju regiju Monaške republike. Kelije u kojima već vekovima, u dubokoj molitvi, tihuju karuljci su odraz asketizma. Oni su poseban soj ljudi i neretko do kraja života borave na ovom mestu koje je sa pravom prozvano Oltarom Svete Gore.
SAKIS MITROLIDIS / AFP / Profimedia
Sveta gora
Samo najhrabriji idu do svetinja na litici
Youtube/Goran Nikolic
Svetogorska pustinja je nepristupačna oblast na Atosu kroz čiji krš i guste šume vode samo strme krivudave stazice, kojima može da se kreće isključivo pešice. Simbol svetogorske pustinje predstavlja Karulja. To je stenovit i strm obronak gde na litici, kao ptičja gnezda vise pustinjačke isposnice. Iz nekih od njih i danas se mogu videti košare koje su preko čekrka (karulja – čekrk) i kanapa spuštene do mora. Na Karulji ima desetak staništa, uglavnom kombinacija dozidanog dela uz neku pećinu, mada je često i čitava kelija jedna pećina.
Jedna od isposnica, koja se nalazi tu, je i kelije Stefana Karuljskog, srpskog starca poznatog još i kao Papa-kralj. Ovaj podvižnik boravio je preko 40 godina na ovom mestu, da bi se potom preselio u manastir Slanci kod Beograda, gde se i upokojio 2001. godine. Na mestu njegove izgorele kelije sada je lep skit sa crkvom posvećenom Svetom Savi.
Dosta ruskih monaha se podvizava u ovom delu Atosa, može se reći da oni čine većinu u ovoj neobičnoj naseobini. Visoki i jaki, pravog držanja, prodornih, svetlih očiju i dubokog glasa, ovi podvižnici zaista liče na pravoslavnu vojsku.
Opasnost je izvesna
Youtube/Goran Nikolic
Trenutak pažnje može biti koban
Dešava se da posle godinu – dve mnogi mladi monasi odustanu, nenaviknuti na surove uslove isposničkog života na ovom mestu. Takozvana, unutrašnja Karulja je deo, gotovo jedva dostupan ljudskom koraku.
Do nje se stiže spuštanjem niz liticu koja je pod skoro pravim uglom, a svo vreme, jedino što pruža, kakvu takvu, sigurnost je gvozdeni lanac okovan klinovima u stenu i izbočeno kamenje po kome koračate. Sve je uglačano koracima podvižnika pa i trenutak nepažnje može biti koban.
Ispod vas je litica visine pedesetak metara ispod koje su oštre stene i koji metar dalje providno, čisto more.
U poslednjih pedesetak godina nekoliko stanovnika Karulje već poprilično oslabljenog tela izgubili su život na taj način. Nisu dočekali da legnu u grob ispred svoje kelije u kome se, kao straža, smenjuju stanovnici karuljskih staništa.
Posle natpisa, na nekoliko jezika, koji upozorava da dalje nastavljate na sopstvenu odgovornost, sledi pravi alpinistički poduhvat.
Na jednom delu karuljske staze postoji put do mora - jama kroz koju se možete spustiti do obale.
No iako je fascinantno, spust se ne preporučuje onima sa viškom kilograma, jer prečke ne deluju baš sigurno.
Šta je isposnica?
Isposnica je mesto gde bi se monah podvizivao, a ovakav monah bio je poznat pod nazivom pustinjak ili eremita.
Glavna odlika ovog monaškog načina života je odvojenost, ne samo od sveta nego i od monaha sa kojima se živi u zajednici.
Pustinjačkom načinu života pristupali su, po savetu i nadzoru igumana i iskusnih duhovnika samo oni monasi koji su se odlikovali dugogodišnjim podvižničkim životom.
U razgovoru za religija.rs, ovaj svetogorac govori o vekovnoj tradiciji hrišćanske ljubavi i molitve koje kroz monaške proizvode, uz blagoslov, donose blagodat za dušu i telo.
Rased ispod Atosa ponovo se aktivirao, izazivajući potres od 4,6 Rihtera. Nadležni sprovode hitne mere, dok je u školama u okolnoj regiji obustavljena nastava. Stručnjaci upozoravaju na nastavak seizmičke aktivnosti u narednom periodu.
Kada je 1217. godine Sveti Sava Nemanjić posetio manastir Svetog Save Osvećenog, igumanski štap je tri puta pao, a ikona Majke Božije Mlekokopitateljice krenula je prema njemu.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.