Youtube/Goran NikolicTrenutak pažnje može biti koban
Mnogi vernici na Atos dolaze da posete manastire, retki isposnice, a najređi su oni koji žele da pohode Karulju tzv. Svetogorsku pustinju.
Pored 20 svetogorskih manastira koji su administrativno grupisani u pet grupa, a svaki je u rangu od broja jedan do 20, Sveta Gora je prepuna monaških staništa. Posle 20 manastira sa svojim monaškim porodicama, sledeći po rangu su svetogorski skitovi, pa brojne kelije i isposnice. Hijerarhija koja datira iz 16. veka do danas se nije menjala.
Mnogi vernici na Svetu goru dolaze da posete manastire, retki isposnice, a najređi su oni koji žele da pohode Karulju tzv. Svetogorsku pustinju.
Mesto gde u potpunoj samoći žive monasi i kako kažu hodočasnici najneobičniju regiju Monaške republike. Kelije u kojima već vekovima, u dubokoj molitvi, tihuju karuljci su odraz asketizma. Oni su poseban soj ljudi i neretko do kraja života borave na ovom mestu koje je sa pravom prozvano Oltarom Svete Gore.
SAKIS MITROLIDIS / AFP / Profimedia
Sveta gora
Samo najhrabriji idu do svetinja na litici
Youtube/Goran Nikolic
Svetogorska pustinja je nepristupačna oblast na Atosu kroz čiji krš i guste šume vode samo strme krivudave stazice, kojima može da se kreće isključivo pešice. Simbol svetogorske pustinje predstavlja Karulja. To je stenovit i strm obronak gde na litici, kao ptičja gnezda vise pustinjačke isposnice. Iz nekih od njih i danas se mogu videti košare koje su preko čekrka (karulja – čekrk) i kanapa spuštene do mora. Na Karulji ima desetak staništa, uglavnom kombinacija dozidanog dela uz neku pećinu, mada je često i čitava kelija jedna pećina.
Jedna od isposnica, koja se nalazi tu, je i kelije Stefana Karuljskog, srpskog starca poznatog još i kao Papa-kralj. Ovaj podvižnik boravio je preko 40 godina na ovom mestu, da bi se potom preselio u manastir Slanci kod Beograda, gde se i upokojio 2001. godine. Na mestu njegove izgorele kelije sada je lep skit sa crkvom posvećenom Svetom Savi.
Dosta ruskih monaha se podvizava u ovom delu Atosa, može se reći da oni čine većinu u ovoj neobičnoj naseobini. Visoki i jaki, pravog držanja, prodornih, svetlih očiju i dubokog glasa, ovi podvižnici zaista liče na pravoslavnu vojsku.
Opasnost je izvesna
Youtube/Goran Nikolic
Trenutak pažnje može biti koban
Dešava se da posle godinu – dve mnogi mladi monasi odustanu, nenaviknuti na surove uslove isposničkog života na ovom mestu. Takozvana, unutrašnja Karulja je deo, gotovo jedva dostupan ljudskom koraku.
Do nje se stiže spuštanjem niz liticu koja je pod skoro pravim uglom, a svo vreme, jedino što pruža, kakvu takvu, sigurnost je gvozdeni lanac okovan klinovima u stenu i izbočeno kamenje po kome koračate. Sve je uglačano koracima podvižnika pa i trenutak nepažnje može biti koban.
Ispod vas je litica visine pedesetak metara ispod koje su oštre stene i koji metar dalje providno, čisto more.
U poslednjih pedesetak godina nekoliko stanovnika Karulje već poprilično oslabljenog tela izgubili su život na taj način. Nisu dočekali da legnu u grob ispred svoje kelije u kome se, kao straža, smenjuju stanovnici karuljskih staništa.
Posle natpisa, na nekoliko jezika, koji upozorava da dalje nastavljate na sopstvenu odgovornost, sledi pravi alpinistički poduhvat.
Na jednom delu karuljske staze postoji put do mora - jama kroz koju se možete spustiti do obale.
No iako je fascinantno, spust se ne preporučuje onima sa viškom kilograma, jer prečke ne deluju baš sigurno.
Šta je isposnica?
Isposnica je mesto gde bi se monah podvizivao, a ovakav monah bio je poznat pod nazivom pustinjak ili eremita.
Glavna odlika ovog monaškog načina života je odvojenost, ne samo od sveta nego i od monaha sa kojima se živi u zajednici.
Pustinjačkom načinu života pristupali su, po savetu i nadzoru igumana i iskusnih duhovnika samo oni monasi koji su se odlikovali dugogodišnjim podvižničkim životom.
U razgovoru za religija.rs, ovaj svetogorac govori o vekovnoj tradiciji hrišćanske ljubavi i molitve koje kroz monaške proizvode, uz blagoslov, donose blagodat za dušu i telo.
Rased ispod Atosa ponovo se aktivirao, izazivajući potres od 4,6 Rihtera. Nadležni sprovode hitne mere, dok je u školama u okolnoj regiji obustavljena nastava. Stručnjaci upozoravaju na nastavak seizmičke aktivnosti u narednom periodu.
Kada je 1217. godine Sveti Sava Nemanjić posetio manastir Svetog Save Osvećenog, igumanski štap je tri puta pao, a ikona Majke Božije Mlekokopitateljice krenula je prema njemu.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na Atosu, priroda ponekad prekine spokoj potresima zemlje, ali čuvari drevnih manastira, kao i hodočasnici, nemaju razloga za strah. Profesor seizmologije sa Univerziteta u Solunu umirujuće govori o prognozi za nastavak seizmičke aktivnosti na ovom svetom poluostrvu.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Više od 163.000 putnika krenulo je ka svetogorskim manastirima za manje od šest meseci, ali se iza povećanog interesovanja kriju velike promene među poklonicima i višegodišnji problemi sa prevozom gostiju.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.