Molitva nije samo izgovaranje reči, već neprekidni dijalog sa Bogom. Sveti Teofan Zatvornik otkriva kako da je doživimo srcem, pronađemo unutrašnji mir i ostvarimo dublju povezanost sa Gospodom
Molitva je srce duhovnog života, nit koja povezuje čoveka sa Bogom, neprekidni razgovor duše sa Tvorcem. Sveti Teofan Zatvornik, jedan od najvećih duhovnih učitelja pravoslavlja, ostavio nam je dragocene pouke o molitvenom životu, dajući smernice kako da steknemo istinsko molitveno raspoloženje. Njegove reči ne samo da poučavaju, već i nadahnjuju, vodeći nas ka dubljoj povezanosti sa Bogom.
Duhovna dubina molitve
Sveti Teofan nas podseća da molitva nije puko izgovaranje reči, već unutrašnji pokret srca. On nas uči da se molitvi moramo učiti, kao što se učimo bilo kojoj drugoj veštini. Suština molitve nije samo u njenom spoljašnjem obliku, već u njenom duhovnom dejstvu – u sposobnosti da podstakne um i srce na bogopoznanje i bogoljublje.
Profimedia
Umesto da se molitve brzo pročitaju, bolje je postaviti vremenski okvir i u tom vremenu posvetiti se molitvi bez žurbe
Da bismo stekli takvu molitvenu veštinu, Sveti Teofan savetuje:
Ne žuriti sa molitvom: Molitva treba da bude polagana, gotovo kao pevanje. U stara vremena sve molitve bile su preuzete iz psalama i pevale su se. Ovaj ritam omogućava duši da prodre u smisao reči i da se sjedini sa njima.
Udubiti se u svaku reč: Molitva nije samo intelektualni čin, već treba da budi osećanja. Kada izgovaramo molitvene reči, potrebno je da ih osetimo i proživimo u srcu.
Vreme u molitvi važnije od količine molitava: Umesto da se molitve brzo pročitaju, bolje je postaviti vremenski okvir (četvrt sata, pola sata) i u tom vremenu posvetiti se molitvi bez žurbe.
Ne oslanjati se na sat: Kada stojimo na molitvi, ne smemo gledati na časovnik jer to remeti unutrašnju sabranost.
Priprema srca pre molitve: U slobodno vreme treba razmišljati o molitvama, često ih čitati i ponavljati u srcu, kako bi, kada stanemo na molitvu, osećanja bila unapred probuđena.
Kombinovati gotove i lične molitve: Molitveni kanoni su važni, ali je još važnije da molitva bude živa. Kada se u srcu javi snažno osećanje, treba prekinuti čitanje i iskazati Bogu sopstvenu molitvu, uz poklone.
Schutterstock
Kada izgovaramo molitvene reči, potrebno je da ih osetimo i proživimo u srcu
Molitveni život kroz dan
Molitva ne treba da bude ograničena samo na jutarnje i večernje molitve, već treba da bude prisutna tokom celog dana. Kada obaveze ne dozvoljavaju da u potpunosti završimo molitveno pravilo, Sveti Teofan nas podseća da Bog nije u broju molitava, već u iskrenosti srca. Nekoliko poklona i kratak, ali iskren vapaj Bogu mogu biti dovoljni.
Molitveni život ne sme se svesti na mehaničku obavezu. Pravilo postoji da nas rukovodi, a ne da njime budemo zarobljeni. Čovek treba da bude gospodar pravila, a ne njegov rob. U svakodnevnom životu postoje nepredviđene okolnosti, ali one ne smeju udaljiti dušu od molitve. Sveti Teofan naglašava: „Biti rob samo Bogu, dužan Mu posvetiti svaki minut svog života.“
Schutterstock
Molitva kao unutrašnje stanje
Suštinska molitva nije u rečima, već u neprekidnom okretanju misli i osećanja ka Bogu. To je stanje duhovne budnosti, svest o Božijem prisustvu u svakom trenutku. Sveti Teofan nas uči da misli o Božijoj sveprisutnosti, ljubavi i volji treba da budu stalno prisutne u srcu, jer su one istinska molitva.
Najbolji način da se ovo postigne jeste uporno ponavljanje kratkih molitava, poput Isusove molitve: „Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me!“ Ova molitva treba da se ponavlja što češće, dok ne postane deo našeg bića. Kada se ukoreni, ona postaje unutrašnja svetlost koja neprestano sjedinjuje čoveka sa Bogom.
Sveti Teofan Zatvornik nam daje dragocene savete kako da molitveni život učinimo plodonosnim. Njegove reči podsećaju nas da molitva nije puka dužnost, već radost i ljubav, najprisniji susret sa Bogom. Prava molitva nije u spoljašnjem obliku, već u stanju srca koje je uvek okrenuto Bogu. Neka nas njegove pouke podstaknu da sa većim usrdnošću prilazimo molitvi, kako bismo kroz nju neprestano hodili putem spasenja.
Molitva je za dušu nasušna potreba, isto kao što je vazduh nasušna potreba za naša pluća. I kao što bez vazduha telo ne može da živi, tako ni duša ne može bez molitve.
U srcu mirnog beloruskog mesta, mali Mihailo je doživeo čudesno isceljenje kada je slučajno upao u izvor Svetog arhangela Mihaila, a njegova priča svedoči o nepresušnoj božanskoj blagodatnosti i zaštiti koju nosi poglavar nebeskih vojski.
Humanitarno veče počinje u 18.00 časova večernjim bogosluženjem, nakon čega se u 18.30 nastavlja tribinom "Životne krize i put sazrevanja - stradanja i smisao života".
Tumačeći priču o bludnom sinu, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o ljubavi, zajednici i opasnostima trgovačkog odnosa prema Bogu i Crkvi, naglasivši da je jedini pravi put – davanje srca i traženje Carstva nebeskog.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Ova drevna svetogorska supa, pripremljena od tahinija i povrća, vekovima je deo monaške trpeze. Saznajte kako da je napravite kod kuće i uživate u njenom blagotvornom ukusu.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Mnogi se plaše da nose stvari pokojnika, verujući da one nose lošu energiju. Sveštenik Andrej Efanov razjašnjava ovu dilemu i otkriva šta Crkva zaista kaže o tome.
Sveti Teofan misli za 23. utorak po Pedesetnici ukazuje na duboko značenje molitve u životu hrišćanina i način na koji ona treba da bude iskrena i sa pažnjom upućena Bogu. On ističe da je Gospod podario opštu molitvu, "Oče naš", koja obuhvata sve naše duhovne i telesne potrebe, ali nas podseća da nije moguće jednim obraćanjem obuhvatiti sve što možemo tražiti od Boga. Stoga, postoji mogućnost da se molimo i pojedinačno, izlažući pred Gospoda svoje konkretne želje i potrebe, bilo u crkvi ili kod kuće.
Sveti Teofan Zatvornik nas u ponedeljak mesopusne sedmice podseća na učenje apostola Jovana o unutrašnjem preobražaju i ukazuje na to zašto ne treba odlagati duhovno očišćenje.
Sveti Jovan Zlatoust, Sveti Vasilije Veliki i drugi duhovni učitelji otkrivaju zašto je kleveta bolna, ali i kako strpljivo podnošenje nepravde donosi duhovnu snagu i veliku nagradu.
U svojoj knjizi za 33. nedelju po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik razmatra duboko značenje smirenja u molitvi, podsećajući nas na važnost prihvatanja vlastite nedostojnosti pred Bogom i upozoravajući na opasnosti farisejskog duha.
Humanitarno veče počinje u 18.00 časova večernjim bogosluženjem, nakon čega se u 18.30 nastavlja tribinom "Životne krize i put sazrevanja - stradanja i smisao života".
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
U svojoj knjizi “Misli za svaki dan u godini”, za sredu mesopusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik osvetljava duboku duhovnu istinu o slobodi pred Bogom.
Kako duhovna ravnoteža može promeniti život žene koja se suočava sa ljubavnim previranjima, verom i porodičnim problemima? Protiv nje je borba između prošlih grešaka i novih ljubavi, a otac Andrej daje oštar, ali duhovno smiren odgovor.
U Orahovici je služena arhijerejska liturgija na kojoj je mitropolit Joanikije uputio snažne reči o monaškom podvigu, dok je episkop Jovan činom male shime zamonašio iskušenika Dimitrija, dodelivši mu monaško ime Diodor.