Svetski, a naš teniser Novak Đoković je otvoreno pričao o veri i i tome šta povezanost sa Bogom za njega znači.
Novak Đoković, najbolji teniser svih vremena, je gostujući u jednoj emisiji svetskog dometa, otvoreno govorio o svom privatnom životu, a kada je došao red na pitanja vezana za knjige koje čita i kojima se vraća naš sportista je izvadio "Pravoslavni molitvenik".
- Ovo je jedna od najvažnijih knjiga koju stalno nosim sa sobom. To je "Pravoslavni molitvenik" - rekao je Đoković pokazujući knjigu čija korica je oštećena, što samo potvrđuje njenu čestu upotrebu.
Potom je objasnio da je vernik, koji je čudima Boga svedočio tokom celog svog života.
- Ja sam čovek koji veruje. Verujem u Boga i njegovu božansku intervenciju. Ovo mi je jako važno. Svedočio sam tome mnogo puta u svom životu, bilo da je u pitanju zdravlje ili nešto drugo - molitva ima veliku snagu - rekao je Novak Đoković.
- Imam dve ogrlice koje stalno nosim sa sobom. Jedna je krst, povezana sa pravoslavnim hrišćanstvom. Veoma mi je važna.
Otkrio je da postoji i druga ogrlica koja je stalno uz njega.
- Nosim je i dok treniram, pomalo mi smeta, ali mi je izuzetno draga. Skinuću je da vam pokažem šta je unutra. Ovo podseća na tenisku loptu i na planetu. Simbolično je povezana s mojim putovanjima i sa sportom. Kad je otvorite, vidite slike moje porodice. Supruga i ja, sin, ćerka i naši psi. Ova ogrlica mi je izuzetno važna. Svaki dan je otvaram i poljubim svakog člana porodice. Tako znam da su uz mene i kad nismo fizički zajedno. Da, nosim je stalno - istakao je Đoković.
Novak je i ranije govorio o veri.
- Vera u Boga vam daje snagu, da nešto može da se ostvari, jer je teško objašnjivo, ali i veoma jednostavno. Mi smo deo univerzalnog sistema, verujem da nas anđeli posmatraju i da je Bog sa nama kada zastupamo svoje životne vrednosti i to zastupamo kako iznutra tako i spolja i onda budemo nagrađeni kada nam najviše treba.
Prema njegovim rečima, svaki čovek treba da veruje u nešto više od sebe, u neku božansku energiju ili stvoritelja.
- Čovek mora da veruje u neku božansku energiju, u stvoritelja, u nešto iznad sebe, nešto veće od sebe. Svaka religija je drugačija – ja jesam ponosan što sam pravoslavni hrišćanin, ali takođe sebe smatram univerzalnim pacifistom. Smatram sebe čovekom koji želi mir svima u svetu i ne delim ljude po boji kože, religiji ili bilo čemu drugom. Vera znači sve. Ja bez vere prestajem da postojim - izjavio je Đoković, ne krijući koliko mu je duhovnost važna.
Krst iz Hilandara
Otac Gerasim, iz manastira Đurđevi stupovi, otkriva da je Novak Đoković pre nekoliko godina posetio manastir Hilandar na Svetoj gori.
- Bilo je to pred njegov uspon. Koliko sam čuo, bio je oko nedelju dana u Hilandaru. Tu se duhovno preporodio i krenuo ka uspesima. Posle toga je počeo da osvaja najprestižnije turnire na svetu. U Hilandaru je i dobio krst koji nosi - zaključio je otac Gerasim.
Cveće ima posebno mesto u Bibliji i predstavlja simbol lepote, čistoće i života. Cveće u Bibliji često se koristi da prenese dublja značenja i duhovne lekcije.
Nekadašnji evanđelistički, a danas pravoslavni sveštenik govori o svom duhovnom preobražaju, preispitivanju istine i pitanjima koja razotkrivaju korene hrišćanske vere. Njegov susret sa mladićem na aerodromu naterao je mnoge da se zamisle o istoriji Crkve i Svetog pisma.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Dok je javnost gledala glamur, iza zatvorenih vrata vodila se tiha borba za starateljstvo, pravo na izbor i detinjstvo oslobođeno uticaja kontroverzne verske organizacije kojoj je bivši suprug glumice Kejti Holms ostao veran.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Dok je javnost gledala glamur, iza zatvorenih vrata vodila se tiha borba za starateljstvo, pravo na izbor i detinjstvo oslobođeno uticaja kontroverzne verske organizacije kojoj je bivši suprug glumice Kejti Holms ostao veran.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.