Svetski, a naš teniser Novak Đoković je otvoreno pričao o veri i i tome šta povezanost sa Bogom za njega znači.
Novak Đoković, najbolji teniser svih vremena, je gostujući u jednoj emisiji svetskog dometa, otvoreno govorio o svom privatnom životu, a kada je došao red na pitanja vezana za knjige koje čita i kojima se vraća naš sportista je izvadio "Pravoslavni molitvenik".
- Ovo je jedna od najvažnijih knjiga koju stalno nosim sa sobom. To je "Pravoslavni molitvenik" - rekao je Đoković pokazujući knjigu čija korica je oštećena, što samo potvrđuje njenu čestu upotrebu.
Potom je objasnio da je vernik, koji je čudima Boga svedočio tokom celog svog života.
- Ja sam čovek koji veruje. Verujem u Boga i njegovu božansku intervenciju. Ovo mi je jako važno. Svedočio sam tome mnogo puta u svom životu, bilo da je u pitanju zdravlje ili nešto drugo - molitva ima veliku snagu - rekao je Novak Đoković.
- Imam dve ogrlice koje stalno nosim sa sobom. Jedna je krst, povezana sa pravoslavnim hrišćanstvom. Veoma mi je važna.
Otkrio je da postoji i druga ogrlica koja je stalno uz njega.
- Nosim je i dok treniram, pomalo mi smeta, ali mi je izuzetno draga. Skinuću je da vam pokažem šta je unutra. Ovo podseća na tenisku loptu i na planetu. Simbolično je povezana s mojim putovanjima i sa sportom. Kad je otvorite, vidite slike moje porodice. Supruga i ja, sin, ćerka i naši psi. Ova ogrlica mi je izuzetno važna. Svaki dan je otvaram i poljubim svakog člana porodice. Tako znam da su uz mene i kad nismo fizički zajedno. Da, nosim je stalno - istakao je Đoković.
Novak je i ranije govorio o veri.
- Vera u Boga vam daje snagu, da nešto može da se ostvari, jer je teško objašnjivo, ali i veoma jednostavno. Mi smo deo univerzalnog sistema, verujem da nas anđeli posmatraju i da je Bog sa nama kada zastupamo svoje životne vrednosti i to zastupamo kako iznutra tako i spolja i onda budemo nagrađeni kada nam najviše treba.
Prema njegovim rečima, svaki čovek treba da veruje u nešto više od sebe, u neku božansku energiju ili stvoritelja.
- Čovek mora da veruje u neku božansku energiju, u stvoritelja, u nešto iznad sebe, nešto veće od sebe. Svaka religija je drugačija – ja jesam ponosan što sam pravoslavni hrišćanin, ali takođe sebe smatram univerzalnim pacifistom. Smatram sebe čovekom koji želi mir svima u svetu i ne delim ljude po boji kože, religiji ili bilo čemu drugom. Vera znači sve. Ja bez vere prestajem da postojim - izjavio je Đoković, ne krijući koliko mu je duhovnost važna.
Krst iz Hilandara
Otac Gerasim, iz manastira Đurđevi stupovi, otkriva da je Novak Đoković pre nekoliko godina posetio manastir Hilandar na Svetoj gori.
- Bilo je to pred njegov uspon. Koliko sam čuo, bio je oko nedelju dana u Hilandaru. Tu se duhovno preporodio i krenuo ka uspesima. Posle toga je počeo da osvaja najprestižnije turnire na svetu. U Hilandaru je i dobio krst koji nosi - zaključio je otac Gerasim.
Cveće ima posebno mesto u Bibliji i predstavlja simbol lepote, čistoće i života. Cveće u Bibliji često se koristi da prenese dublja značenja i duhovne lekcije.
Nekadašnji evanđelistički, a danas pravoslavni sveštenik govori o svom duhovnom preobražaju, preispitivanju istine i pitanjima koja razotkrivaju korene hrišćanske vere. Njegov susret sa mladićem na aerodromu naterao je mnoge da se zamisle o istoriji Crkve i Svetog pisma.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Nakon godina duhovnog traganja i formacije, zaređen je za sveštenika Katoličke crkve u Zagrebu, u slavlju koje je okupilo Crkvu sa pet kontinenata i snažnoj poruci o pozivu koji menja život iz temelja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Protojerej Stiven Frimen podseća da ime u hrišćanstvu nikada nije bilo obična oznaka, već duhovni pečat čoveka – nešto što ga prati od krštenja do večnosti i otkriva mnogo više nego što danas slutimo.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.