Koncipirana je jednostavno kao jednobrodna građevina s poluobličastom apsidom i pevničkim prostorom i utvrđena za spomenik kulture 1948. godine.
Evo priče o jednom posebnom hramu, o Nikolajevskoj crkvi, koja datira iz 18. veka, a smatraju je najstarijom u Beogradu. Podsetićemo se na Svetog Nikolu, svetitelja, u čiju čast krsnu slavu slave Srbi na svim kontinentima.
Svaki put izgovoreno ime jednog od najvećih svetaca u hrišćanstvu budi u nama posebno poštovanje - Sveti Nikola.
Gotovo da nema građevine u Zemunu koju ne zasenjuje lepota najstarijeg hrama u Beogradu. Nikolajevska crkva, nastala od 1725. do 1731. godine na mestu pređašnjeg crkvenog objekta, posvećen je prenosu moštiju Svetog oca Nikolaja, arhiepiskopa Mirlikijskog Čudotvorca, iz Mira Likijskoga u Maloj Aziji - u grad Bari u Italiji.
Arhitetektonsku harizmatičnost hrama definišu stilske odlike baroknih crkava kakve su podizane na području Vojvodine prvih decenija osamnaestog veka.
- Bez obzira na to što je najstariji i što se u hramu nalaze mošti nekoliko ugodnika Božijih, pre svega Andrije Prvozvanog, zatim deo mošti Svetog Nikolaja, deo moštiju Svete Petke i deo mošti Svetog Nektarija Eginskoga Čudotvorca. Nad svim tim moštima se svake nedelje služe akatisti, koji su veoma posećeni - kaže otac Vladimir Pražić.
U unutrašnjosti crkve dominira raskošan, duborezni i pozlaćeni ikonostas. Smatra se najznamenitijim i najlepšim baroknim ikonostasom srpske umetnosti 18. veka.
Unutrašnjost zablistala pre pet godina
Youtube/Телевизија Храм
Draško Tepavac.
Nikolajevska crkva u Zemunu zablistala je u svoj svojoj raskoši 2020. godine. Na potpunu obnovu ove lepotice u zagrljaju Gardoša čekalo se punih 13 godina.
- U unutrašnjosti je obnovljeno zidno slikarstvo i ornamentika iz 17. veka, kao i ikonostas star više od dva i po veka koji radio naš poznati majstor iz doba baroka Dimitrije Bačević. Njega je veštom rukom obnovila Jelena Ivanišević, konzervator-restaurator. Sve što je obnovljeno u hramu rađeno je pod nadzorom Republičkog zavoda za zaštitu spomenika – rekao je tada protojerej Draško Tepavac, starešina Crkve Svetog oca Nikolaja.
Priča o najstarijem hramu u Beogradu, samo je trenutak potrebe da u vremenu velikih iskušenja za čovečanstvo naglasimo važnost očuvanja naših svetinja, čime negujemo kontinuitet naše vere i poštujemo svete očeve kakav je bio Sveti otac Nikolaj Mirlikijski, u našem narodu uvek slavljen imenom Sveti Nikola.
Svetinja iznikla na mestu stare crkve
Nikolajevska crkva podignuta je na mestu starije, slamom pokrivene drvene crkve. Koncipirana je jednostavno kao jednobrodna građevina s poluobličastom apsidom i pevničkim prostorom.
Zasvedena je bačvastim svodom. Na zapadnoj strani ima dvospratni zvonik. Oblikovana je i građena u baroknom stilu i konstrukcijama. Ima sve tipične odlike baroknih crkava podizanih u Vojvodini i Vojnoj granici u 18. veku.
Prvobitni zvonik izgoreo u požaru 1867, obnovljen je 1870. godine. Radi ojačanja građevina je na severnoj i južnoj fasadi dobila kontrafore. Za vreme Prvog svetskog rata, 1915. godine zvonik je znatno oštećen granatiranjem, posle čega je obnovljen.
Stanovnici prestonice otkrivaju da li poste, kakav značaj za njih ima duhovna priprema za najradosniji hrišćanski praznik i na koji način usklađuju veru sa svakodnevnim obavezama.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Jedan od najpoštovanijih duhovnika Ruske pravoslavne crkve u 20. veku upozorava na duhovnu slepoću i podseća zašto ni uspeh, ni glasnost, ni osuda ne mogu zameniti izgubljeni smisao.
Na predavanju u Kosovskom Pomoravlju episkop novobrdski naglasio dvostruko značenje ispovesti – pokajanje i slavljenje Boga i objasnio kako ona čisti savest i jača veze unutar crkvene zajednice.