Koncipirana je jednostavno kao jednobrodna građevina s poluobličastom apsidom i pevničkim prostorom i utvrđena za spomenik kulture 1948. godine.
Evo priče o jednom posebnom hramu, o Nikolajevskoj crkvi, koja datira iz 18. veka, a smatraju je najstarijom u Beogradu. Podsetićemo se na Svetog Nikolu, svetitelja, u čiju čast krsnu slavu slave Srbi na svim kontinentima.
Svaki put izgovoreno ime jednog od najvećih svetaca u hrišćanstvu budi u nama posebno poštovanje - Sveti Nikola.
Gotovo da nema građevine u Zemunu koju ne zasenjuje lepota najstarijeg hrama u Beogradu. Nikolajevska crkva, nastala od 1725. do 1731. godine na mestu pređašnjeg crkvenog objekta, posvećen je prenosu moštiju Svetog oca Nikolaja, arhiepiskopa Mirlikijskog Čudotvorca, iz Mira Likijskoga u Maloj Aziji - u grad Bari u Italiji.
Arhitetektonsku harizmatičnost hrama definišu stilske odlike baroknih crkava kakve su podizane na području Vojvodine prvih decenija osamnaestog veka.
- Bez obzira na to što je najstariji i što se u hramu nalaze mošti nekoliko ugodnika Božijih, pre svega Andrije Prvozvanog, zatim deo mošti Svetog Nikolaja, deo moštiju Svete Petke i deo mošti Svetog Nektarija Eginskoga Čudotvorca. Nad svim tim moštima se svake nedelje služe akatisti, koji su veoma posećeni - kaže otac Vladimir Pražić.
U unutrašnjosti crkve dominira raskošan, duborezni i pozlaćeni ikonostas. Smatra se najznamenitijim i najlepšim baroknim ikonostasom srpske umetnosti 18. veka.
Unutrašnjost zablistala pre pet godina
Youtube/Телевизија Храм
Draško Tepavac.
Nikolajevska crkva u Zemunu zablistala je u svoj svojoj raskoši 2020. godine. Na potpunu obnovu ove lepotice u zagrljaju Gardoša čekalo se punih 13 godina.
- U unutrašnjosti je obnovljeno zidno slikarstvo i ornamentika iz 17. veka, kao i ikonostas star više od dva i po veka koji radio naš poznati majstor iz doba baroka Dimitrije Bačević. Njega je veštom rukom obnovila Jelena Ivanišević, konzervator-restaurator. Sve što je obnovljeno u hramu rađeno je pod nadzorom Republičkog zavoda za zaštitu spomenika – rekao je tada protojerej Draško Tepavac, starešina Crkve Svetog oca Nikolaja.
Priča o najstarijem hramu u Beogradu, samo je trenutak potrebe da u vremenu velikih iskušenja za čovečanstvo naglasimo važnost očuvanja naših svetinja, čime negujemo kontinuitet naše vere i poštujemo svete očeve kakav je bio Sveti otac Nikolaj Mirlikijski, u našem narodu uvek slavljen imenom Sveti Nikola.
Svetinja iznikla na mestu stare crkve
Nikolajevska crkva podignuta je na mestu starije, slamom pokrivene drvene crkve. Koncipirana je jednostavno kao jednobrodna građevina s poluobličastom apsidom i pevničkim prostorom.
Zasvedena je bačvastim svodom. Na zapadnoj strani ima dvospratni zvonik. Oblikovana je i građena u baroknom stilu i konstrukcijama. Ima sve tipične odlike baroknih crkava podizanih u Vojvodini i Vojnoj granici u 18. veku.
Prvobitni zvonik izgoreo u požaru 1867, obnovljen je 1870. godine. Radi ojačanja građevina je na severnoj i južnoj fasadi dobila kontrafore. Za vreme Prvog svetskog rata, 1915. godine zvonik je znatno oštećen granatiranjem, posle čega je obnovljen.
Stanovnici prestonice otkrivaju da li poste, kakav značaj za njih ima duhovna priprema za najradosniji hrišćanski praznik i na koji način usklađuju veru sa svakodnevnim obavezama.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Mitropolit Siluan poručio je da dolazak poglavara Crkve okuplja duhovnu decu rasutu hiljadama kilometara od matice, dok su folkloraši u narodnim nošnjama uveličali svečani doček.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Centralna proslava u Hramu Svetog Simeona Mirotočivog započela je svečanim bogosluženjem, nakon kojeg vernike očekuje narodni sabor, kulturno-umetnički program i trpeza ljubavi uz vola na ražnju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.