Veliki broj vernika okupio se u svetinji kako bi ovaj sveti dan započeo prisustvovanjem liturgiji, ali i slušanjem mudrih poruka poglavara SPC
Pravoslavni vernici koji Božić slave po julijanskom kalendaru danas obeležavaju Badnji dan, koji je i poslednji dan božićnog posta i najavljuje proslavu najradosnijeg praznika rođenja Isusa Hrista. Badnji dan je poslednji dan božićnog posta, a ujedno i porodični praznik i dan koji predstavlja veliku sreću jer porodica na Badnje veče okupljena za posnom trpezom dočekuje dan rođenja Hristovog.
Povodom Badnjeg dana Patrijarh Porfirije je služio arhijerejsku liturgiju u hramu Svetog Aleksandra Nevskog na Dorćolu, a veliki broj vernika okupio se u svetinji kako bi ovaj sveti dan započeo prisustvovanjem liturgiji, ali i slušanjem mudrih poruka poglavara SPC.
- Braćo i sestre reči koje je Gospod uputio pastirima preko anđela svoga su upućene i nama i glase "Ne bojte se". To nije slučajno jer strah je jedno od osnovnih svojstava svakog čoveka - telesni ili psihološki. Strah koji zaokuplja ljudsku prirodu i svakog čoveka jeste duboki egzistencijalni strah. Strah od nemoći i od toga da se naše postojanje pretvira u apsolutnu ništariju. Strah usamljenosti i samoće u vremenu u prostoru i u većnosti. taj straj proizvodi nemiri na svakom planu. Taj nemir se oko nas širi u koncentričnim krugovima i poznaje se u našim međusobnim odnosima - objašnjava patrijarh Porfirije.
Kako navodi svako je stvoren kao ikona Božija i nemir u našim dušama briše našu spoznaju poznanja Boga kao Boga ljubavi i pretvara ga u ono što on nije, ali nas Bog podseća da se borimo brojnim porukama u Jevanđelju. Suprotno od straha je zagrljaj.
- Majčin zagrljaj leči strah, on unosi mir u dušu i strah nestaje zbog prisustva ljubavi majčine. Sutra slavimo rođenje Hristovo, sina Božijeg. Svojim rođenjem on isceljuje nemir iz naših duša. Isus je zagrlio ljudski rod i prirodu i svakog od nas doneo i odagnao strah. Potrebno je da ga mi čitavim svojim bićem primimo u svoje srce i u svoju dušu, da imamo veru u njega, njegovu reč, da njega i njegov mir učinimo svojim životom - rekao je patrijarh Porfirije.
Običaji za Badnji dan
Armend NIMANI / AFP / Profimedia
Badnji dan.
Na Badnji dan pravoslavci odlaze u šumu po hrastovo drvo badnjak koje se uveče pali na kućnom ognjištu, kao simbol svetlosti i toplote koja greje i zbližava ukućane. Pod kuće se posipa slamom da bi se dočarala pećina u Vitlejemu u kojoj se, po predanju, rodio Isus Hrist.
U slamu se stavljaju sitni darovi, a deca ih uveče traže po kući pijučući, a taj običaj se tradicionalno zove pijukanje. Poseban običaj je bacanje oraha u različite uglove doma. To predstavlja simbol, prema tumačenju, Božje vlasti na sve četiri strane sveta.
Na trpezi se tradicionalno nalaze pasulj prebranac, suve šljive, smokve i kajsije, sveže jabuke, med, orasi, bademi, turšija, posne pite…
BONUS VIDEO: Patrijarh Porfirije služio liturgiju u hramu Aleksandra Nevskog na Badnji dan
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Sveti Oci nas uče da Sveta tajna pričešća nije samo čin, već najdublji susret sa Bogom. Ko su oni koji ne mogu da pristupe putiru i zašto bi vernici trebalo češće da se sjedinjuju sa Telom i Krvlju Hristovom?
U nadahnutoj besedi u crkvi na Staroj Bežaniji, patrijarh srpski Porfirije govorio o izazovima savremenog života, univerzalnoj Božjoj ljubavi i putevima koji vode ka istinskom pomirenju sa sobom, bližnjima i Bogom.
Između Rođenja Hristovog i Bogojavljenja, Crkva je sačuvala drevni ritam radosti: deset dana bez posta i bez venčanja - vreme u kome se ne broje sati, već smisao.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 32. ponedeljak po Duhovima objašnjava zašto prava vlast pripada onima koji slede Hrista i kako svetitelji nalaze istinsku nagradu izvan zemaljskih sila.
Pravoslavni vernici danas slave Svetu mučenicu Anisiju po starom kalendaru i Svetu mučenicu Tatjanu po novom. Katolici proslavljaju Svetog Arkadija, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Beseda poglavara Srpske pravoslavne crkve na svetoj liturgiji u crkvi Preobraženja Gospodnjeg o dubokom značenju Božića i putu ka unutrašnjem preobražaju, pozivajući na mir, praštanje i ljubav među ljudima.
Liturgiji Svetog Vasilija Velikog se služi samo u određene dane - u nedelje Velike Četrdesetnice, osim Cvetne nedelje, na Veliki četvrtak i Veliku Subotu, uoči praznika Roždestva Hristova i Bogojavljenja, kao i na sam praznik ovog svetitelje.
Dok su minus i ledeni okovi gotovo paralisali zemlju, verni narod se okupio na liturgiji, a patrijarh srpski osveštao je temelje parohijskog doma i poslao poruku koja se pamti.
Između Rođenja Hristovog i Bogojavljenja, Crkva je sačuvala drevni ritam radosti: deset dana bez posta i bez venčanja - vreme u kome se ne broje sati, već smisao.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 32. ponedeljak po Duhovima objašnjava zašto prava vlast pripada onima koji slede Hrista i kako svetitelji nalaze istinsku nagradu izvan zemaljskih sila.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Inicijativa Usamea Zukorlića da se na vakufskoj parceli izgradi veliki versko-obrazovni kompleks otvara šira pitanja – o nasleđu rahmetli muftije Zukorlića, o borbi za imovinu i o mestu bošnjačke zajednice u Srbiji i Evropi.
Izjava nekadašnjeg reis-ul-uleme Mustafe Cerića rasplamsava strasti u regionu, dok Episkop Sergije i Mitropolit Fotije upozoravaju na opasnost od političkih eksperimenta sa vekovnim crkvenim tradicijama i mir među narodima.