Veliki broj vernika okupio se u svetinji kako bi ovaj sveti dan započeo prisustvovanjem liturgiji, ali i slušanjem mudrih poruka poglavara SPC
Pravoslavni vernici koji Božić slave po julijanskom kalendaru danas obeležavaju Badnji dan, koji je i poslednji dan božićnog posta i najavljuje proslavu najradosnijeg praznika rođenja Isusa Hrista. Badnji dan je poslednji dan božićnog posta, a ujedno i porodični praznik i dan koji predstavlja veliku sreću jer porodica na Badnje veče okupljena za posnom trpezom dočekuje dan rođenja Hristovog.
Povodom Badnjeg dana Patrijarh Porfirije je služio arhijerejsku liturgiju u hramu Svetog Aleksandra Nevskog na Dorćolu, a veliki broj vernika okupio se u svetinji kako bi ovaj sveti dan započeo prisustvovanjem liturgiji, ali i slušanjem mudrih poruka poglavara SPC.
- Braćo i sestre reči koje je Gospod uputio pastirima preko anđela svoga su upućene i nama i glase "Ne bojte se". To nije slučajno jer strah je jedno od osnovnih svojstava svakog čoveka - telesni ili psihološki. Strah koji zaokuplja ljudsku prirodu i svakog čoveka jeste duboki egzistencijalni strah. Strah od nemoći i od toga da se naše postojanje pretvira u apsolutnu ništariju. Strah usamljenosti i samoće u vremenu u prostoru i u većnosti. taj straj proizvodi nemiri na svakom planu. Taj nemir se oko nas širi u koncentričnim krugovima i poznaje se u našim međusobnim odnosima - objašnjava patrijarh Porfirije.
Kako navodi svako je stvoren kao ikona Božija i nemir u našim dušama briše našu spoznaju poznanja Boga kao Boga ljubavi i pretvara ga u ono što on nije, ali nas Bog podseća da se borimo brojnim porukama u Jevanđelju. Suprotno od straha je zagrljaj.
- Majčin zagrljaj leči strah, on unosi mir u dušu i strah nestaje zbog prisustva ljubavi majčine. Sutra slavimo rođenje Hristovo, sina Božijeg. Svojim rođenjem on isceljuje nemir iz naših duša. Isus je zagrlio ljudski rod i prirodu i svakog od nas doneo i odagnao strah. Potrebno je da ga mi čitavim svojim bićem primimo u svoje srce i u svoju dušu, da imamo veru u njega, njegovu reč, da njega i njegov mir učinimo svojim životom - rekao je patrijarh Porfirije.
Običaji za Badnji dan
Armend NIMANI / AFP / Profimedia
Badnji dan.
Na Badnji dan pravoslavci odlaze u šumu po hrastovo drvo badnjak koje se uveče pali na kućnom ognjištu, kao simbol svetlosti i toplote koja greje i zbližava ukućane. Pod kuće se posipa slamom da bi se dočarala pećina u Vitlejemu u kojoj se, po predanju, rodio Isus Hrist.
U slamu se stavljaju sitni darovi, a deca ih uveče traže po kući pijučući, a taj običaj se tradicionalno zove pijukanje. Poseban običaj je bacanje oraha u različite uglove doma. To predstavlja simbol, prema tumačenju, Božje vlasti na sve četiri strane sveta.
Na trpezi se tradicionalno nalaze pasulj prebranac, suve šljive, smokve i kajsije, sveže jabuke, med, orasi, bademi, turšija, posne pite…
BONUS VIDEO: Patrijarh Porfirije služio liturgiju u hramu Aleksandra Nevskog na Badnji dan
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Sveti Oci nas uče da Sveta tajna pričešća nije samo čin, već najdublji susret sa Bogom. Ko su oni koji ne mogu da pristupe putiru i zašto bi vernici trebalo češće da se sjedinjuju sa Telom i Krvlju Hristovom?
U nadahnutoj besedi u crkvi na Staroj Bežaniji, patrijarh srpski Porfirije govorio o izazovima savremenog života, univerzalnoj Božjoj ljubavi i putevima koji vode ka istinskom pomirenju sa sobom, bližnjima i Bogom.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Ova tradicionalna poslastica nekada je bila simbol porodičnih nedeljnih ručkova posle liturgije - priprema se lako, od sastojaka koje svaka kuća ima, a ukusom greje dušu.
Tada episkop, kasnije patrijarh Tihon, stigao je na rub pravoslavnog sveta, a postao most između Istoka i Zapada — osnivao je hramove, okupljao narode i ušao u istoriju Amerike.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Beseda poglavara Srpske pravoslavne crkve na svetoj liturgiji u crkvi Preobraženja Gospodnjeg o dubokom značenju Božića i putu ka unutrašnjem preobražaju, pozivajući na mir, praštanje i ljubav među ljudima.
Liturgiji Svetog Vasilija Velikog se služi samo u određene dane - u nedelje Velike Četrdesetnice, osim Cvetne nedelje, na Veliki četvrtak i Veliku Subotu, uoči praznika Roždestva Hristova i Bogojavljenja, kao i na sam praznik ovog svetitelje.
Vernici su se sabrali u crkvi Svetih Joakima i Ane kako bi proslavili krsnu slavu, dok je patrijarh istakao prisustvo Božje blagosti i čuda u svakodnevnom životu.
Posle gotovo tri decenije razoravanja i stradanja tokom ratova, drevna svetinja ponovo otvara svoja vrata vernicima, svedočeći o raspeću i vaskrsenju Srpske pravoslavne crkve i jačajući nadu Srba u Slavoniji.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Tada episkop, kasnije patrijarh Tihon, stigao je na rub pravoslavnog sveta, a postao most između Istoka i Zapada — osnivao je hramove, okupljao narode i ušao u istoriju Amerike.
U svojoj Besedi za 18. Četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako molitva oslobađa, rađa ljubav i vodi vernika do spoznaje Trojstva – istine Oca, Sina i Duha Svetoga – u srcu koje je očišćeno od greha.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Bezvremena mudrost ovog velikog svetitelja, izrečena pre više vekova, i danas odzvanja snagom istine — podsećajući da prava vrednost života nije u bogatstvu i moći, već u ljubavi, skromnosti i unutrašnjem miru.
Restauracija spomenika Krst iz 1862. godine obuhvata obnovu natpisnih tabli, metalne ograde i pešačke staze, dok park dobija više od 200 novih stabala, čuvajući sećanje na oslobođenje Beograda 1806. godine.