Veliki broj vernika okupio se u svetinji kako bi ovaj sveti dan započeo prisustvovanjem liturgiji, ali i slušanjem mudrih poruka poglavara SPC
Pravoslavni vernici koji Božić slave po julijanskom kalendaru danas obeležavaju Badnji dan, koji je i poslednji dan božićnog posta i najavljuje proslavu najradosnijeg praznika rođenja Isusa Hrista. Badnji dan je poslednji dan božićnog posta, a ujedno i porodični praznik i dan koji predstavlja veliku sreću jer porodica na Badnje veče okupljena za posnom trpezom dočekuje dan rođenja Hristovog.
Povodom Badnjeg dana Patrijarh Porfirije je služio arhijerejsku liturgiju u hramu Svetog Aleksandra Nevskog na Dorćolu, a veliki broj vernika okupio se u svetinji kako bi ovaj sveti dan započeo prisustvovanjem liturgiji, ali i slušanjem mudrih poruka poglavara SPC.
- Braćo i sestre reči koje je Gospod uputio pastirima preko anđela svoga su upućene i nama i glase "Ne bojte se". To nije slučajno jer strah je jedno od osnovnih svojstava svakog čoveka - telesni ili psihološki. Strah koji zaokuplja ljudsku prirodu i svakog čoveka jeste duboki egzistencijalni strah. Strah od nemoći i od toga da se naše postojanje pretvira u apsolutnu ništariju. Strah usamljenosti i samoće u vremenu u prostoru i u većnosti. taj straj proizvodi nemiri na svakom planu. Taj nemir se oko nas širi u koncentričnim krugovima i poznaje se u našim međusobnim odnosima - objašnjava patrijarh Porfirije.
Kako navodi svako je stvoren kao ikona Božija i nemir u našim dušama briše našu spoznaju poznanja Boga kao Boga ljubavi i pretvara ga u ono što on nije, ali nas Bog podseća da se borimo brojnim porukama u Jevanđelju. Suprotno od straha je zagrljaj.
- Majčin zagrljaj leči strah, on unosi mir u dušu i strah nestaje zbog prisustva ljubavi majčine. Sutra slavimo rođenje Hristovo, sina Božijeg. Svojim rođenjem on isceljuje nemir iz naših duša. Isus je zagrlio ljudski rod i prirodu i svakog od nas doneo i odagnao strah. Potrebno je da ga mi čitavim svojim bićem primimo u svoje srce i u svoju dušu, da imamo veru u njega, njegovu reč, da njega i njegov mir učinimo svojim životom - rekao je patrijarh Porfirije.
Običaji za Badnji dan
Armend NIMANI / AFP / Profimedia
Badnji dan.
Na Badnji dan pravoslavci odlaze u šumu po hrastovo drvo badnjak koje se uveče pali na kućnom ognjištu, kao simbol svetlosti i toplote koja greje i zbližava ukućane. Pod kuće se posipa slamom da bi se dočarala pećina u Vitlejemu u kojoj se, po predanju, rodio Isus Hrist.
U slamu se stavljaju sitni darovi, a deca ih uveče traže po kući pijučući, a taj običaj se tradicionalno zove pijukanje. Poseban običaj je bacanje oraha u različite uglove doma. To predstavlja simbol, prema tumačenju, Božje vlasti na sve četiri strane sveta.
Na trpezi se tradicionalno nalaze pasulj prebranac, suve šljive, smokve i kajsije, sveže jabuke, med, orasi, bademi, turšija, posne pite…
BONUS VIDEO: Patrijarh Porfirije služio liturgiju u hramu Aleksandra Nevskog na Badnji dan
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Sveti Oci nas uče da Sveta tajna pričešća nije samo čin, već najdublji susret sa Bogom. Ko su oni koji ne mogu da pristupe putiru i zašto bi vernici trebalo češće da se sjedinjuju sa Telom i Krvlju Hristovom?
U nadahnutoj besedi u crkvi na Staroj Bežaniji, patrijarh srpski Porfirije govorio o izazovima savremenog života, univerzalnoj Božjoj ljubavi i putevima koji vode ka istinskom pomirenju sa sobom, bližnjima i Bogom.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
Nekadašnji vojnik i neznabožac tvrdio je da izvršava Božju zapovest kada je podizao kelije u pustom kraju Egipta, a ubrzo su mu počele pristizati hiljade monaha i učenika.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Beseda poglavara Srpske pravoslavne crkve na svetoj liturgiji u crkvi Preobraženja Gospodnjeg o dubokom značenju Božića i putu ka unutrašnjem preobražaju, pozivajući na mir, praštanje i ljubav među ljudima.
Liturgiji Svetog Vasilija Velikog se služi samo u određene dane - u nedelje Velike Četrdesetnice, osim Cvetne nedelje, na Veliki četvrtak i Veliku Subotu, uoči praznika Roždestva Hristova i Bogojavljenja, kao i na sam praznik ovog svetitelje.
Uoči praznika Svetih Ćirila i Metodija, u hramu na Vračaru bogosluženje pred jednom od najvećih čudotvornih svetinja, koja se retko iznosi sa Svete gore.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Dok jedni neprestano preživljavaju juče, a drugi strepe od sutra, jedna pouka arhimandrita Save Majuka razbija tu unutrašnju tišinu i vraća fokus na jedini trenutak koji čovek zaista ima - sada.