Beseda poglavara Srpske pravoslavne crkve na svetoj liturgiji u crkvi Preobraženja Gospodnjeg o dubokom značenju Božića i putu ka unutrašnjem preobražaju, pozivajući na mir, praštanje i ljubav među ljudima.
U nedelji koja dolazi neposredno nakon božićnog praznika, Patrijarh Porfirije održao je nadahnjujuću besedu u crkvi Preobraženja Gospodnjeg na Pašinom brdu u Beogradu, u kojoj je ponovo osvetlio duboki značaj Božića i pozvao vernike na unutrašnji preobražaj kroz ljubav i praštanje.
Patrijarh je istakao da je Božić praznik koji obasjava srpske duše i čini nas prepoznatljivim u svetu, ne samo kroz spoljnu veru, već kroz trajnu svetlost koju nosimo u srcima. On je podsetio na lepotu i radost koju donosi praznik Rođenja Hristovog, naglašavajući tradicionalni običaj pomirenja, koji je izraz ljubavi među ljudima. „Mir Božji“ nije samo pozdrav, već poziv na ljubav prema bližnjem i istinsko praštanje.
Patrijarh Porfirije je potom podsetio na važnost Svetog Save, koji je jedinstveno učvrstio pravac života našeg naroda kroz Hristovu veru i ljubav. On je, kako je rekao, Božić učinio temeljem postojanja i razvoja srpske duhovne i kulturne baštine, kroz manastire, umetnost, pesmu i književnost, sve što je stvoreno u znak Rođenja Božijeg.
Svojim rečima, patrijarh je govorio o Hristovom rođenju koje je bilo prepoznato, ali i odbačeno.
- Gospod nije došao da bude vladar silni i moćni, nego da nas pozove na unutrašnji preobražaj, da nas pozove na put ljubavi i praštanja - istakao je patrijarh Porfirije i podsetio da su prvi koji su ga prepoznali bili mudraci sa Istoka, koji su dolaskom obavestili Iroda, kralja Judeje, izazvavši njegovu jezu i strah. Tada je počela potraga za životom Boga, koji je bio progonjen već od svog rođenja.
TANJUG/ JADRANKA ILIĆ/ bg
Patrijarh srpski Porfirije
Patrijarh Porfirije je pozvao vernike da uzmu krst na sebe, da se odreknu vrednosti ovog sveta i da u ljubavi prema Bogu i bližnjemu pronalaze smisao života.
- Onaj koji uzme svoj krst i pođe za Hristom, mora biti spreman da bude raspet sa njim - rekao je, podsećajući na krsnu žrtvu koja nam donosi večni život. Kroz praštanje, ljubav i razumevanje, mi se približavamo istinskom značenju Božića i pozivu Hristovom.
U završnom delu besede, patrijarh je pozvao sve prisutne da otvore svoja srca, kao što su to učinili naši preci, izlazeći na raskrsnice i klanjajući se na sve četiri strane sveta, praštajući i molili oproštaj.
- U tom praštanju je susret, naš međusobni zagrljaj, a u tom zagrljaju je blagodat Božja - zaključio je patrijarh, pozivajući sve da prime Gospoda u svoja srca, kako bi, kao i naši preci, nosili mir Božji kroz ceo život.
- Neka bi Gospod dao da i mi, poput jasala, otvorimo svoju dušu, svoje srce, da primimo Gospoda u njega, da se tu nastani, i da On u našim srcima daje snagu da možemo ljubavlju preobraziti svet - poručio je patrijarh na kraju.
U svojoj besedi, patrijarh srpski Porfirije poziva na odgovornost, poštovanje različitosti i zajednički rad na dobrobiti naroda, ističući važnost smirenosti i dijaloga u vreme izazova i nesigurnosti.
U nadahnutoj besedi u crkvi na Staroj Bežaniji, patrijarh srpski Porfirije govorio o izazovima savremenog života, univerzalnoj Božjoj ljubavi i putevima koji vode ka istinskom pomirenju sa sobom, bližnjima i Bogom.
U prazničnom duhu, uz reči koje donose utehu i nadu, svečana akademija povodom krsne slave i Dana Republike Srpske pretvorila se u duhovni sabor, slaveći mir, ljubav i snagu praštanja.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Kroz učenja Svetog Grigorija Palame i primere iz Jevanđelja poglavar SPC je u besedi podsetio vernike koliko molitva, poniznost i istinska vera oblikuju naš život i zajednicu, dok je mladog službenika Sinoda rukopoložio u čin đakona.
Vernici svih generacija osjetili su snagu molitve i zajedništva, podsećajući se da jedini pravi kompas kroz život vodi kroz Hrista, ljubav i nesebično služenje bližnjima.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.