Beseda poglavara Srpske pravoslavne crkve na svetoj liturgiji u crkvi Preobraženja Gospodnjeg o dubokom značenju Božića i putu ka unutrašnjem preobražaju, pozivajući na mir, praštanje i ljubav među ljudima.
U nedelji koja dolazi neposredno nakon božićnog praznika, Patrijarh Porfirije održao je nadahnjujuću besedu u crkvi Preobraženja Gospodnjeg na Pašinom brdu u Beogradu, u kojoj je ponovo osvetlio duboki značaj Božića i pozvao vernike na unutrašnji preobražaj kroz ljubav i praštanje.
Patrijarh je istakao da je Božić praznik koji obasjava srpske duše i čini nas prepoznatljivim u svetu, ne samo kroz spoljnu veru, već kroz trajnu svetlost koju nosimo u srcima. On je podsetio na lepotu i radost koju donosi praznik Rođenja Hristovog, naglašavajući tradicionalni običaj pomirenja, koji je izraz ljubavi među ljudima. „Mir Božji“ nije samo pozdrav, već poziv na ljubav prema bližnjem i istinsko praštanje.
Patrijarh Porfirije je potom podsetio na važnost Svetog Save, koji je jedinstveno učvrstio pravac života našeg naroda kroz Hristovu veru i ljubav. On je, kako je rekao, Božić učinio temeljem postojanja i razvoja srpske duhovne i kulturne baštine, kroz manastire, umetnost, pesmu i književnost, sve što je stvoreno u znak Rođenja Božijeg.
Svojim rečima, patrijarh je govorio o Hristovom rođenju koje je bilo prepoznato, ali i odbačeno.
- Gospod nije došao da bude vladar silni i moćni, nego da nas pozove na unutrašnji preobražaj, da nas pozove na put ljubavi i praštanja - istakao je patrijarh Porfirije i podsetio da su prvi koji su ga prepoznali bili mudraci sa Istoka, koji su dolaskom obavestili Iroda, kralja Judeje, izazvavši njegovu jezu i strah. Tada je počela potraga za životom Boga, koji je bio progonjen već od svog rođenja.
TANJUG/ JADRANKA ILIĆ/ bg
Patrijarh srpski Porfirije
Patrijarh Porfirije je pozvao vernike da uzmu krst na sebe, da se odreknu vrednosti ovog sveta i da u ljubavi prema Bogu i bližnjemu pronalaze smisao života.
- Onaj koji uzme svoj krst i pođe za Hristom, mora biti spreman da bude raspet sa njim - rekao je, podsećajući na krsnu žrtvu koja nam donosi večni život. Kroz praštanje, ljubav i razumevanje, mi se približavamo istinskom značenju Božića i pozivu Hristovom.
U završnom delu besede, patrijarh je pozvao sve prisutne da otvore svoja srca, kao što su to učinili naši preci, izlazeći na raskrsnice i klanjajući se na sve četiri strane sveta, praštajući i molili oproštaj.
- U tom praštanju je susret, naš međusobni zagrljaj, a u tom zagrljaju je blagodat Božja - zaključio je patrijarh, pozivajući sve da prime Gospoda u svoja srca, kako bi, kao i naši preci, nosili mir Božji kroz ceo život.
- Neka bi Gospod dao da i mi, poput jasala, otvorimo svoju dušu, svoje srce, da primimo Gospoda u njega, da se tu nastani, i da On u našim srcima daje snagu da možemo ljubavlju preobraziti svet - poručio je patrijarh na kraju.
U svojoj besedi, patrijarh srpski Porfirije poziva na odgovornost, poštovanje različitosti i zajednički rad na dobrobiti naroda, ističući važnost smirenosti i dijaloga u vreme izazova i nesigurnosti.
U nadahnutoj besedi u crkvi na Staroj Bežaniji, patrijarh srpski Porfirije govorio o izazovima savremenog života, univerzalnoj Božjoj ljubavi i putevima koji vode ka istinskom pomirenju sa sobom, bližnjima i Bogom.
U prazničnom duhu, uz reči koje donose utehu i nadu, svečana akademija povodom krsne slave i Dana Republike Srpske pretvorila se u duhovni sabor, slaveći mir, ljubav i snagu praštanja.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Vernici su se sabrali u crkvi Svetih Joakima i Ane kako bi proslavili krsnu slavu, dok je patrijarh istakao prisustvo Božje blagosti i čuda u svakodnevnom životu.
U malom hramu Svetog Save na Vračaru, u prisustvu episkopa i sveštenstva, osvećeni su antiminsi za beogradske crkve, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio vernike na snagu vere i put ka Bogu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.