youtube/Orthodox Teaching of the EldersPresveta Bogorodica Čajinčka- Darodarilica
Nekadašnji evanđelistički, a danas pravoslavni sveštenik govori o svom duhovnom preobražaju, preispitivanju istine i pitanjima koja razotkrivaju korene hrišćanske vere. Njegov susret sa mladićem na aerodromu naterao je mnoge da se zamisle o istoriji Crkve i Svetog pisma.
Protojerej Serafim Kardosa, bivši evanđelistički sveštenik iz Oregona, svedoči o svom putovanju ka pravoslavlju, kao i o susretima sa ljudima koji, u svojoj revnosti, često postavljaju pitanja o veri, ali ne poznaju njenu dubinu.
- Jednom prilikom, na aerodromu, prišao mi je mladić, zgrabio me za majicu, uhvatio za ruku i gotovo uzviknuo: "Jesi li spašen!? Poznaješ li Isusa!?" Gledao sam ga mirno. Bio sam u mantiji, ne stideći se onoga što jesam. Odgovorio sam mu: "Da. Juče sam bio, danas sam, i nadam se da ću biti i sutra."
Taj susret bio je samo jedan u nizu razgovora gde je otac Serafim nailazio na nerazumevanje istorije Crkve. Kada ga je mladić dalje pitao o Bibliji, otac Serafim mu je uzvratio pitanjem koje razotkriva duboku istinu:
- Šta je bilo prvo – Biblija ili Crkva? Malo ko zna odgovor. Crkva je postojala pre Svetog pisma, čak trista godina pre nego što je ono kanonizovano. A ta Crkva nosila je ime: Jedna, Sveta, Saborna i Apostolska Pravoslavna Crkva.“
youtube/Orthodox Teaching of the Elders
Protojerej Serafim Kardos
Ovo pitanje nije retkost, posebno u susretima sa sektaškim aktivistima koji često koriste citate iz Svetog pisma van njihovog konteksta.
- Ponekad mi kažu: "U Bibliji piše: nikoga ne zovi ocem!" A ja im odgovorim rečima apostola Pavla: "Ako imate i hiljade učitelja u Hristu, nemate mnogo otaca. Jer vas u Hristu Isusu ja rodih Jevanđeljem." Apostol Pavle je znao za duhovno očinstvo. Nije greh zvati nekoga ocem kada on to jeste – duhovni otac.
Otac Serafim, rukopoložen u pravoslavnoj crkvi 1995. godine, svoju službu opisuje kao preobražaj srca i duha. „Kada su me počeli zvati ’oče‘, osetio sam nešto drugačije. Nisam samo vodič. Ja sam njihov otac – duhovni otac, kako je i sveti apostol Pavle govorio.“
youtube/Orthodox Teaching of the Elders
Protojerej Serafim Kardos
Njegovo obraćenje nije odricanje od prošlosti, već nadgradnja svega što je naučio. „Moje duhovno putovanje počelo je u evanđelističkoj zajednici gde sam upoznao Hrista. Ali postavljam pitanje koje mnogi izbegavaju: "Da li je Hristos osnovao Crkvu? Ima li ona neprekidnu istoriju i može li se naći danas?" Pravoslavlje je odgovor koji mnogi u Americi još nisu otkrili.
Za oca Serafima, Pravoslavna crkva čuva duhovno blago koje svet, uključujući i američke hrišćane, tek treba da prepozna.
- Ne moramo svi postati pravoslavci, ali svaka hrišćanska zajednica može nešto povratiti iz pravoslavlja – njegovu dubinu, liturgijski duh, taj osećaj zajednice i večnosti.
Susreti poput onog na aerodromu, sa svim svojim bučnim pitanjima, podsećaju nas da istina ne viče – ona poziva. U miru pravoslavlja, otac Serafim pronašao je odgovor koji nije samo intelektualan, već srčan, vođen ljubavlju prema Crkvi kao majci i vernicima kao svojoj duhovnoj deci.
Zapitajte se: živite li svoju veru kroz molitvu, pokajanje i Svete tajne, ili ostajete na površini? Hristov poziv na istinsku zajednicu s Njim kroz pričešće otkriva put do spasenja i večnog života.
Iako su apostoli godinama hodali uz Hrista, čak su i oni pogrešno razumeli Njegove reči dok ih nije ispravio. Jerej Georgij Maksimov govori o opasnosti neukog tumačenja Reči Božje i ističe da je neophodno slediti objašnjenja Svetih Otaca – danas dostupna svakome uz pomoć moderne tehnologije.
Glinena tabla otkrivena je na Bliskom istoku pre nego što je 1882. godine prebačena u Britanski muzej. Od trenutka kada je pronađena, stručnjaci su pokušavali da dešifruju značenje simbola u obliku mape urezanih u artefakt.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.
Hodočasnici, sveštenstvo i vernici ponovo su prošli Put Stradanja ka Crkvi Svetog Groba, u atmosferi duboke napetosti i duhovnog povratka, dok su ulice Jerusalima odzvanjale molitvama.
Dok se širom pravoslavnog sveta pripremaju različite vrste pogača, svetogorski monasi čuvaju recept koji spaja bogat ukus, simboliku i monašku tradiciju.
Redosled bogoslužbenih radnji, čitanja iz Jevanđelja, litijski hod oko hrama, pojanje žalopojnih tropara i poreklo običaja u srednjovekovnom hrišćanskom Istoku.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Prisustvo prelata Džozefa Tobina na pravoslavnom bogosluženju, tokom kojeg ga je patrijarh Vartolomej oslovio titulom "visokopreosvećeni", izazvalo je oštre reakcije vernika širom sveta i otvorilo ozbiljna kanonska pitanja o granicama dijaloga s Vatikanom.
Dok se joga u savremenom društvu promoviše kao način postizanja fizičkog i mentalnog balansa, episkop zvorničko-tuzlanski otvoreno govori o rizicima koje ova praksa nosi za pravoslavne vernike i poziva na očuvanje svetosavske vere.
Hodočasnici, sveštenstvo i vernici ponovo su prošli Put Stradanja ka Crkvi Svetog Groba, u atmosferi duboke napetosti i duhovnog povratka, dok su ulice Jerusalima odzvanjale molitvama.
U času Hristovog stradanja, priroda je ustala kao svedok i ukor, dok je ljudski razum ostao nem - snažne reči Svetog Nikolaja Ogridskog i Žičkog podsećaju na dubinu duhovnog pada i pozivaju na iskreno pokajanje.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.