Glinena tabla otkrivena je na Bliskom istoku pre nego što je 1882. godine prebačena u Britanski muzej. Od trenutka kada je pronađena, stručnjaci su pokušavali da dešifruju značenje simbola u obliku mape urezanih u artefakt.
Naučnici su dešifrovali najstariju mapu na svetu i veruju da bi ona mogla da ih odvede do lokacije Nojeve barke.Vavilonski artefakt star 3.000 godina zbunjuje arheologe već vekovima, ali su stručnjaci u poslednjih nekoliko nedelja uspeli da otkriju njegovo značenje.
Glinena tabla otkrivena je na Bliskom istoku pre nego što je 1882. godine prebačena u Britanski muzej. Od trenutka kada je pronađena, stručnjaci su pokušavali da dešifruju značenje simbola u obliku mape urezanih u artefakt. Tabla sadrži nekoliko paragrafa u klinastom pismu na svojoj zadnjoj strani i iznad dijagrama mape koji opisuje stvaranje Zemlje i ono što postoji izvan nje.
Urezci su od strane naučnika nazvani Imago Mundi, a smatra se da prikazuju staru Mesopotamiju, današnji Irak, okruženu "Bitter River" (Gorkom rekom), dvostrukim prstenom koji označava granice poznatog sveta Vavilonaca.
Ali nakon više od mesec dana analiziranja simbola na tabli, istraživači veruju da su oni jasne reference na biblijske priče. Tvrde da zadnja strana artefakta deluje kao tajni ključ koji putnicima pokazuje put koji treba da pređu i šta treba da traže na tom putu. Jedan od odlomaka navodno kaže da oni koji kreću na put moraju da prođu "sedam liga da vide nešto što je gusto kao parsiktu-brod".
Reč "parsiktu" treba da objasni veličinu broda potrebnog da preživi Veliki potop, prema drugim starim vavilonskim spisima.
youtube/The British Museum
Dr Irving Finkel
Drugi odlomak se veruje da pokazuje put i uputstva kako da se dođe do "Urartua", mesta koje se smatra da je bilo odredište gde je čovek sa svojom porodicom usidrio veliku barku.
- Jer to je opis Barke koju je, teorijski, napravio vavilonski Noa - rekao je stručnjak za klinasto pismo iz Britanskog muzeja, dr Irving Finkel.
Urartu, poznat i kao Ararat, je planina u Turskoj, a istraživači tvrde da se veruje da je to mesto gde je arka bila smeštena nakon potopa koji je trajao 150 dana.
- To pokazuje da je priča bila ista, i naravno da je jedna vodila do druge, ali takođe, sa vavilonskog stanovišta, ovo je bilo pitanje činjenice. Ako biste krenuli na ovaj put, videli biste ostatke ovog istorijskog broda - objasnio je Finkel.
Biblijska priča o Nojevoj barki blisko prati vavilonsku verziju. U vavilonskoj verziji, bog Ea je poslao potop na Zemlju da uništi čovečanstvo, osim jedne porodice. Utnapištim je izgradio ogromnu arku nakon što je dobio naređenje, i napunio je životinjama.
Šest meseci koji su usledili bili su ispunjeni strašnim poplavama koje su preživeli samo Utnapištim, njegova porodica i sve životinje na arci. Kako je poplava završena, oni su bili sigurno smešteni na jednom od vrhova Urartua.
- U ovom izveštaju, detalji su dati i Bog kaže "Morate da uradite ovo, ovo i ovo", a zatim vavilonski Noa kaže "Uradiću ovo, ovo i ovo. Uradio sam to!'" objasnio je Finkel. "I napravio sam ove strukture kao debeli parsiktu brod."
Iako je priča o poplavi iz Epike o Gilgamešu ispričana na nekoliko glinenih tabli koje datiraju pre više od 3.000 godina, Biblijski potop se smatra da je bio pre oko 5.000 godina.
Iako su apostoli godinama hodali uz Hrista, čak su i oni pogrešno razumeli Njegove reči dok ih nije ispravio. Jerej Georgij Maksimov govori o opasnosti neukog tumačenja Reči Božje i ističe da je neophodno slediti objašnjenja Svetih Otaca – danas dostupna svakome uz pomoć moderne tehnologije.
Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.