Monahinje manastira Reškovica tokom gostovanja u jednoj emisiji opisale su svoj način pomaganja ljudima koji ne mogu da oproste.
Teret ogorčenosti je jedan od onih koji nam svakodnevnicu može pretvoriti u stres, a posledice koje po dušu takvo stanje ima su potpuno pogubne.
Kažu da je oprost neuhvatljiv pojam, iako je predmet mnogih tumačenja i mudrih izreka. Refleksno se vezuje za hrišćanstvo, čija je zaista okosnica, ali na oprost pozivaju i druge religije. U vreme verskih praznika, o njemu se više priča i sluša, često bez prodiranja u samu srž fenomena.
Monahinje manastira Reškovica tokom gostovanja u jednoj emisiji opisale su svoj način pomaganja ljudima koji ne mogu da oproste.
Monahinje su tom prilikom ispričale kako i na koj način savetuju ljude koji su robovi ogorčenosti da iz tog predvorja pakla izađu. One su dale praktičan primer, pomenuvši molitvu koju nam je dao Isus Hrist "Oče naš".
- Dođu nam tako ljudi raznih profila, zanimanja, starosne dobi i često imaju jedan problem: "Ja tom i tom ne mogu da oprostim". I ja ih savetujem da rade ono što je radio Živojin Mišić. On je, naime, svakog dana 700 puta izgovarao Oče naš. Ali pošto niko od nas nije Živojin Mišić, ja im kažem da molitvu izgovore 30 puta tu u crkvi. "Kaži to tako da te čuje Bog".
Foto: K1 / screenshot
Nakon tog saveta monahinje se povlače iz crkve ostavljajući za sobom čoveka da se kroz molitvu očisti od teških emocija, a jačina molitve se ogleda u naletu emocija koje obuzmu vernika.
– I zamislite vi sada tog čoveka koji je ostao sam u crkvi i govori Oče naš naglas... Mi ga ostavimo, povučemo se, a on sam govori molitvu dok reči odjekuju... Čovek već oko 20 puta počinje da plače, ta neka gorčina izlazi iz njega... I praksa je pokazala da tamo negde do 50 puta izgovorenih molitvi svaki čovek oprosti...
Zaključuje da kada čovek oprosti svetinju napušta rasterećen i pun blage energije.
– I u tom momentu kad čovek oprosti, on ostavlja iza sebe tugu, muku, suze i izlazi iz crkve lagan i rasterećen – zaključile su monahinje.
Mmonah iz manastira Koporin ispričao je situaciju u kojoj je vernik tražio pomoć da shvati smirenje, na šta mu je duhovnik postavio niz pitanja o njegovim preferencijama. On takođe naglašava da duhovnik prilagođava duhovnu praksu svakom verniku.
Iguman Georgije govori o svakodnevnim situacijama, upoređujući svađu sa neprirodnim stanjem koje ostavlja gorak ukus i stres, dok razgovor s prijateljima izaziva plemenita osećanja i prolazi u prijatnoj atmosferi. On naglašava da je prirodno dobro, dok je zlo suprotno prirodi čoveka, što pojašnjava kroz razliku osećanja.
U besedi za utorak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ista Božja reč u jednom čoveku budi mir i utehu, a u drugom nemir i otpor, otkrivajući da odgovor ne zavisi od reči, već od onoga ko je sluša.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog pravednog Jova po starom i Svetog mučenika Patrikija po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog pape Celestina V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U trenucima kada problemi deluju nepomirljivo, pouka svetogorskog starca pokazuje da se izlaz ne nalazi u sili, već u smirenju i unutrašnjoj postojanosti koja menja ishod.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U besedi za utorak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ista Božja reč u jednom čoveku budi mir i utehu, a u drugom nemir i otpor, otkrivajući da odgovor ne zavisi od reči, već od onoga ko je sluša.
U trenucima kada problemi deluju nepomirljivo, pouka svetogorskog starca pokazuje da se izlaz ne nalazi u sili, već u smirenju i unutrašnjoj postojanosti koja menja ishod.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Dok priče o NLO pojavama i vanzemaljcima preplavljuju internet, arhimandrit Hrizostom poručuje da odgovor nije u senzacijama, već u molitvi i veri u Boga.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Od nekoliko skromnih sastojaka nastaje mekano i sočno jelo s kiselim mlekom, koje su domaćice pripremale kad je trebalo brzo, toplo i zasitno rešenje za mrsne dane ili Belu nedelju.
Najpre su onesposobili video-nadzor, zatim provalili u prostorije crkvene opštine i odneli deo inventara, dok je policija brzo reagovala i identifikovala počinioce.
Episkopi Stefan i Nikon prisustvovali su prvoj prazničnoj liturgiji patrijarha Šija u Tbilisiju i uručili pismo patrijarha Porfirija o jačanju odnosa dve sestrinske crkve i dva pravoslavna naroda.