Monahinje manastira Reškovica tokom gostovanja u jednoj emisiji opisale su svoj način pomaganja ljudima koji ne mogu da oproste.
Teret ogorčenosti je jedan od onih koji nam svakodnevnicu može pretvoriti u stres, a posledice koje po dušu takvo stanje ima su potpuno pogubne.
Kažu da je oprost neuhvatljiv pojam, iako je predmet mnogih tumačenja i mudrih izreka. Refleksno se vezuje za hrišćanstvo, čija je zaista okosnica, ali na oprost pozivaju i druge religije. U vreme verskih praznika, o njemu se više priča i sluša, često bez prodiranja u samu srž fenomena.
Monahinje manastira Reškovica tokom gostovanja u jednoj emisiji opisale su svoj način pomaganja ljudima koji ne mogu da oproste.
Monahinje su tom prilikom ispričale kako i na koj način savetuju ljude koji su robovi ogorčenosti da iz tog predvorja pakla izađu. One su dale praktičan primer, pomenuvši molitvu koju nam je dao Isus Hrist "Oče naš".
- Dođu nam tako ljudi raznih profila, zanimanja, starosne dobi i često imaju jedan problem: "Ja tom i tom ne mogu da oprostim". I ja ih savetujem da rade ono što je radio Živojin Mišić. On je, naime, svakog dana 700 puta izgovarao Oče naš. Ali pošto niko od nas nije Živojin Mišić, ja im kažem da molitvu izgovore 30 puta tu u crkvi. "Kaži to tako da te čuje Bog".
Foto: K1 / screenshot
Nakon tog saveta monahinje se povlače iz crkve ostavljajući za sobom čoveka da se kroz molitvu očisti od teških emocija, a jačina molitve se ogleda u naletu emocija koje obuzmu vernika.
– I zamislite vi sada tog čoveka koji je ostao sam u crkvi i govori Oče naš naglas... Mi ga ostavimo, povučemo se, a on sam govori molitvu dok reči odjekuju... Čovek već oko 20 puta počinje da plače, ta neka gorčina izlazi iz njega... I praksa je pokazala da tamo negde do 50 puta izgovorenih molitvi svaki čovek oprosti...
Zaključuje da kada čovek oprosti svetinju napušta rasterećen i pun blage energije.
– I u tom momentu kad čovek oprosti, on ostavlja iza sebe tugu, muku, suze i izlazi iz crkve lagan i rasterećen – zaključile su monahinje.
Mmonah iz manastira Koporin ispričao je situaciju u kojoj je vernik tražio pomoć da shvati smirenje, na šta mu je duhovnik postavio niz pitanja o njegovim preferencijama. On takođe naglašava da duhovnik prilagođava duhovnu praksu svakom verniku.
Iguman Georgije govori o svakodnevnim situacijama, upoređujući svađu sa neprirodnim stanjem koje ostavlja gorak ukus i stres, dok razgovor s prijateljima izaziva plemenita osećanja i prolazi u prijatnoj atmosferi. On naglašava da je prirodno dobro, dok je zlo suprotno prirodi čoveka, što pojašnjava kroz razliku osećanja.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Sveti Alfonsus Liguori - biskup i crkveni učitelj, govorio je: "Ako prihvatimo volju Božiju u svemu, bićemo među najsrećnijim ljudima na zemlji i već ovde ćemo imati predznanje o nebeskom miru.
Prezviter dr Oliver Subotić podelio je snažno iskustvo sa prisutnima na duhovnoj tribini u Parohijskom domu hrama Svetog Aleksandra Nevskog – kako je, umesto leka iz apoteke, pronašao mir i olakšanje kroz reči iz Svetog pisma.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.