Pričom starice koja traži crkvu prikazuje zabrinutost za stanje u kom se ljudski rod može naći, ako nijedan put ne vodi ka crkvi.
Marko Jeftić, sveštenik, neretko deli duhovne pouke na društvenim mrežama, pa se nedavno osvrnuo na odlomak iz besede na Vavedenje, pričajući o starici koja je tražila put za crkvu.
U ovoj priči ilustrovana je potreba ljudi za crkvom, odnosno besmisao koji nastaje u odsustvu nje. Pričom starice koja traži crkvu prikazuje zabrinutost za stanje u kom se ljudski rod može naći, ako nijedan put ne vodi ka crkvi.
"Poslednja scena filma "Pokajanje" lepo svedoči o važnosti današnjeg praznika. U jednom gruzijskom gradu, za vreme vladavine Sovjeta, baka posle dugo godina dođe u grad. Sretne jednu mladu ženu i upita je da li ta ulica vodi ka crkvi. Žena znajući da je, prethodila revolucija i da je crkva srušena pre više godina odrično odgovori. Baka, konstatujući, upita: "Čemu ulica koja ne vodi do crkve?", napisao je otac Marko i dodao:
"I zaista, ako svi naši putevi, materijalni, gradski, ali i oni životni, ne vode ka hramu, onda su zaista uzaludni."
printskrin youtube Studio B
Sveštenik Marko Jeftić
Crkva nije samo sveti objekat, već i mesto gde se odvija liturgija, koja predstoji svetoj tajni pričešća, a o tome je govorio i patrijarh Porfirije. Upravo zato je njeno postojanje nužno jer tu dolazi do spajanja Hrista sa vernicima.
- Pred sam pričest, kada primamo telo i krv Isusa Hrista, neophodno je prisustvo na liturgiji. Mi treba da se pričešćujemo onda kad se liturgija služi, jer se ona samo zbog toga i služi. Ako bismo strogo, dogmatski, govorili možemo čak da kažemo, uslovno, da se dovodi u pitanje smisao našeg prisustva na liturgiji ukoliko se nismo pričestili - rekao je poglavar SPC.
Hram Vaskrsenja Hristovog, takođe poznat i kao hram Groba Gospodnjeg ili crkva Vaskrsenja Hristovog ili crkva Svetog Groba se nalazi unutar zidina starog grada Jerusalima.
U Svetoj zemlji se prepliću tri religije, sa brojnim svetim mestima koja su od značaja za hrišćanstvo, judaizam i islam. Među njima se izdvaja manastir Svetih Arhangela, koji je podigao kralj Milutin, kao pečat postojanja srpskog pravoslavlja u Jerusalimu.
Na komemoraciji u Narodnoj biblioteci Srbije, posvećenoj profesoru dr Jehudi Baueru, okupili su se predstavnici Srpske pravoslavne crkve, Izraela i naučne zajednice, pri čemu je njegovo životno delo ponovo istaknuto kao opomena čovečanstvu na užase mržnje i zaborava.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
Prepodobni Varsanufije Veliki i Jovan Prorok nisu odobravali strast, ali nisu ni osuđivali čoveka - njihova poruka iz 6. veka razbija današnje krajnosti i otkriva put o kome se retko govori.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
Prepodobni Varsanufije Veliki i Jovan Prorok nisu odobravali strast, ali nisu ni osuđivali čoveka - njihova poruka iz 6. veka razbija današnje krajnosti i otkriva put o kome se retko govori.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Jedna jevanđeljska misao, u tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, postaje merilo unutrašnje iskrenosti i granica između ispovedanja i formalnosti.