Pričom starice koja traži crkvu prikazuje zabrinutost za stanje u kom se ljudski rod može naći, ako nijedan put ne vodi ka crkvi.
Marko Jeftić, sveštenik, neretko deli duhovne pouke na društvenim mrežama, pa se nedavno osvrnuo na odlomak iz besede na Vavedenje, pričajući o starici koja je tražila put za crkvu.
U ovoj priči ilustrovana je potreba ljudi za crkvom, odnosno besmisao koji nastaje u odsustvu nje. Pričom starice koja traži crkvu prikazuje zabrinutost za stanje u kom se ljudski rod može naći, ako nijedan put ne vodi ka crkvi.
"Poslednja scena filma "Pokajanje" lepo svedoči o važnosti današnjeg praznika. U jednom gruzijskom gradu, za vreme vladavine Sovjeta, baka posle dugo godina dođe u grad. Sretne jednu mladu ženu i upita je da li ta ulica vodi ka crkvi. Žena znajući da je, prethodila revolucija i da je crkva srušena pre više godina odrično odgovori. Baka, konstatujući, upita: "Čemu ulica koja ne vodi do crkve?", napisao je otac Marko i dodao:
"I zaista, ako svi naši putevi, materijalni, gradski, ali i oni životni, ne vode ka hramu, onda su zaista uzaludni."
printskrin youtube Studio B
Sveštenik Marko Jeftić
Crkva nije samo sveti objekat, već i mesto gde se odvija liturgija, koja predstoji svetoj tajni pričešća, a o tome je govorio i patrijarh Porfirije. Upravo zato je njeno postojanje nužno jer tu dolazi do spajanja Hrista sa vernicima.
- Pred sam pričest, kada primamo telo i krv Isusa Hrista, neophodno je prisustvo na liturgiji. Mi treba da se pričešćujemo onda kad se liturgija služi, jer se ona samo zbog toga i služi. Ako bismo strogo, dogmatski, govorili možemo čak da kažemo, uslovno, da se dovodi u pitanje smisao našeg prisustva na liturgiji ukoliko se nismo pričestili - rekao je poglavar SPC.
Hram Vaskrsenja Hristovog, takođe poznat i kao hram Groba Gospodnjeg ili crkva Vaskrsenja Hristovog ili crkva Svetog Groba se nalazi unutar zidina starog grada Jerusalima.
U Svetoj zemlji se prepliću tri religije, sa brojnim svetim mestima koja su od značaja za hrišćanstvo, judaizam i islam. Među njima se izdvaja manastir Svetih Arhangela, koji je podigao kralj Milutin, kao pečat postojanja srpskog pravoslavlja u Jerusalimu.
Na komemoraciji u Narodnoj biblioteci Srbije, posvećenoj profesoru dr Jehudi Baueru, okupili su se predstavnici Srpske pravoslavne crkve, Izraela i naučne zajednice, pri čemu je njegovo životno delo ponovo istaknuto kao opomena čovečanstvu na užase mržnje i zaborava.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.