U Svetoj zemlji se prepliću tri religije, sa brojnim svetim mestima koja su od značaja za hrišćanstvo, judaizam i islam. Među njima se izdvaja manastir Svetih Arhangela, koji je podigao kralj Milutin, kao pečat postojanja srpskog pravoslavlja u Jerusalimu.
Spoj tri religije u Jerusalimu, brojni hramovi i najsvetije stanice triju monoteističke vere iznikle širom grada, a među njima pečat sprskog pravoslavnog postojanja - manastir Svetih Arhangela, koji je podigao kralj Milutin.
I to nije jedini primer duhovne kuće Srba na nekom svetom tlu. Drugi je Hilandar, srpski manastir na Svetoj gori - koji je Sveti Sava podario svom narodu.
Na jednom mestu je svetitelj napisao da ne gradi Hilandar sebe radi, već zbog svoga naroda - jer gde će se sveštenstvo bolje obučiti nego na Svetoj gori i odakle će lepše dogmu u Srbiju preneti nego sa Svete gore. Podignut kao obrazovni centar, Hilandar i danas projektuje duboku predanost molitvi i zrači energijom, kako su i zamisli njegovi graditelji, Stefan Nemanja i sin mu Sava, srpski svetitelji.
Tanjug/PREDRAG MITIC
Hilandar
To je jedina srpska duhovna kuća koja nikada nije osvojena, koja živi bez prekida 810 godina. I kada se desio požar u noći imeđu 4. i 5. marta 2004. monasi su držali jutrenje i večernje službe, ne odstupajući ni po tako visoku cenu od svog osnovnog zadatka, molitve Bogu.
Poklon Srbima
Istorija Hilandara može se pratiti od 1198. godine , tj. od njegovog drugog osnivanja na ruševinama starijeg manastira. Zadužbina je Svetog Simeona i Svetog Save, bivšeg velikog župana Stefana Nemanje i njegovog najmlađeg sina Rastka.
Druga duhovna kuća Srba nadomak mesta Hristovog vaskrsenja
Srpski manastir svetih Arhangela u Jerusalimu podigao je kralj Milutin oko 1312. godine. Nalazi se u neposrednoj blizini hrama Vaskrsenja Hristovog - koji je jedno od najsvetijih mesta za hrišćane, budući da je tu Isus Hrist pobedio smrt svojim čudesnim vaskrsenjem.
Credit: Natan Dvir / Polaris / Profimedia
Hram Hristovog vaskrsenja
Hram Hristovog vaskrsenja je podignut 336. godine zahvaljujući rimskom caru Konstantinu, koji je okončao progon hrišćana i njegovoj majci carici Jeleni. Kada je Isusovo telo skunuto sa krsta, položeno je na kamen u prizemlju Hrama, gde je okupan i pomazan, zbog čega se smatra da ovo mesto isijava posebnom energijom.
Hristovo telo položeno je u grob - sada je to kapela Hristovog groba u centralnom delu Hrama. Čuvaju ga monasi iz manastira Svetog Konstantina i Jelene, time i pravoslavnu veru i sveta mesta u Svetoj zemlji.
Trećeg dana posle raspeća, Isus je vaskrsao, a njegov grob ostao prazan. Pojavljivao se narednih 40 dana (pred različitim ljudima I na različitim mestima) i uzneo na nebo. Obećao je da će ponovo doći, kako bi ispunio deo preostalog mesijanskog proročanstva.
Hram Hristovog vaskrsenja vremenom je prerastao u arhitektonski kompleks pod kupolom, koji natkriljuje Golgotu, Hristov grob, ostale kapele i podzemne kripte, podeljene između najveće pravoslavne, katoličke, jermenske i koptske zajednice.
Ključeve Hrama Hristovog vaskrsenja, po tradiciji čuvaju dve muslimanske porodice, koje svaki dan otvaraju vrata hrama. Stepenice unutar Hrama vode do vrha Golgote, koji vernici kroz otvor, rukom mogu da dodirnu i tako se simbolično povežu sa vremenom od pre 2.000 godina i Hristovom verom u večni život, na šta ih podseća zlatni ikonostas raspetog Hrista.
Manastir svetih Arhangela, dar kralja Milutina
Wikipedia
Zadužbina kralja Milutina
Pored hrama sagrađeni su i veliki konaci, bolnica i posebna gostionica za poklonike koji su dolazili u Svetu zemlju iz Srbije.
Manastir je pretrpeo mnoga stradanja u toku vekova, od napada beduina i drugih pljačkaša, kuge i drugih bolesti, do skoro potpunog urušavanja.
Grčka crkva ga je otkupila krajem 17. veka, ali ga i danas svi zovu - "srpski".
Posedovao bogatu biblioteku
Kako stoji u Povelji cara Dušana iz 1350. godine, Stefan Dečanski, „sveti kralj Uroš Stefan”, hram je ukrasio, utvrdio i darivao. U manastiru su se nalazila trpezarija, bolnica, riznica i „divna biblioteka” sa grčkim, latinskim i slovenskim rukopisima i štampanim knjigama. Sve je razneto. Neke od rukopisnih knjiga nalaze se u bibliotekama Kijevske duhovne akademije, Moskve, Sankt Peterburga, Vatikana, manastira Svete Katarine i Pravoslavne grčke patrijaršije u Jerusalimu, gde je pronađen iluminirani rukopisni „Poklonik” „smernog Gavrila Tadića” iz 1662. godine.
Srpskim ga je zvao i vođa ruske misije u Jerusalimu, Porfirije Uspenski, koji je kao i mnogi drugi ruski crkveni verodostojnici i poklonici boravio u njemu. On je naveo da je "Manastir Svetih Arhangela najlepši posed u Svetom gradu, sa brojnim ikonama, od koji ima mnogo srpskih, sa četrdeset kelija u koje se može smestiti i do dve stotine hodočasnika".
Ovaj manastir pohodilo je na hiljade srpskih hodočasnika i mnogi crkveni velikodostojnici, od Arsenija Trećeg Čarnojevića, mitropolita srpskog Mihaila, do patrijarha Germana i patrijarha Pavla.
Manastir posvećen arhangelima Mihailu i Gavrilu i danas se nalazi u dobrom stanju, unutar zidina Starog grada u Jerusalimu.
Sveti sinod Srpske pravoslavne crkve je slao molbe Jerusalimskoj patrijaršiji da se ovaj manastir vrati u okrilje SPC.
"Staza suza" u Jerusalimu predstavlja emotivno putovanje vernika koji se suočavaju s bolom, tugom i nadom. Ova putanja se često povezuje s patnjom Isusa tokom njegovih poslednjih trenutaka na Zemlji.
Delove su precizno iseckali kako ne bi uništili umetnost, a u Izrael će biti vraćan nakon izložbe i trajno izložen na mestu gde je pronađen, dok će zatvorenici iz Megida biće premešteni u drugi zatvor nakon povratka mozaika.
Ove godine, kao i kroz vekove svakog 4. decembra, slavimo veličanstveni trenutak kada je trogodišnja Djeva Marija u pratnji svetih roditelja, kročila u Božji hram, obasjana svetlom anđela i pesmama devojačkih horova.
Hram Vaskrsenja Hristovog, takođe poznat i kao hram Groba Gospodnjeg ili crkva Vaskrsenja Hristovog ili crkva Svetog Groba se nalazi unutar zidina starog grada Jerusalima.
Bio je vlasnik kafića u kojem se ilegalno trgovalo drogom, vođa andergraund muzičke grupe i zatvorenik, ali ga je jedna molitva u samici zauvek promenila. Ovo je priča o čoveku koji je pronašao Boga, služio ljudima i ostavio neizbrisiv trag.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Pitanje koje nije jasno mnogima tiče se načina na koji se tradicija proslavljanja kućnog sveca prenosi na ženske članove porodice, posebno u slučajevima kada žena dolazi u novu porodicu, nakon braka.
Na današnji praznik, prisećamo se svedočanstava o događaju koji se odigrao pred ikonom Svetog velikomučenika Dimitrija u Solunu. Ovaj neobični susret sa svetiteljem, u trenutku kada su sile protiv pravoslavlja bile brojčano nadmoćnije, postao je simbol borbe za slobodu, veru i opstanak srpskog naroda.
Otkriće drevne hrišćanske svetinje u Izraelu pruža ne samo uvid u istoriju vere, već i u jedinstveno umetničko nasleđe koje datira iz vremena rimskog i vizantijskog perioda, sa značajnim simbolima i blagoslovima sa svetih stranica Biblije.
U božićnim susretima sa verskim liderima na Bliskom istoku, patrijarh jerusalimski pozvao je na prekid nasilja i izgradnju trajnog mira, ističući važnost podrške napaćenim zajednicama.
Tradicija nošenja kipe nije izvedena iz nijednog biblijskog stiha. To je običaj koji se razvijao kao znak priznanja da postoji neko „iznad“ nas ko prati svaki naš postupak.
Otkriće drevne hrišćanske svetinje u Izraelu pruža ne samo uvid u istoriju vere, već i u jedinstveno umetničko nasleđe koje datira iz vremena rimskog i vizantijskog perioda, sa značajnim simbolima i blagoslovima sa svetih stranica Biblije.
Protosinđel Jovan Milenković, duhovnik manastira Lešje, otkriva kako sveta voda donosi čudesa i zašto ispovest može biti najmoćniji lek protiv depresije i anksioznosti.
Mnogi se plaše da nose stvari pokojnika, verujući da one nose lošu energiju. Sveštenik Andrej Efanov razjašnjava ovu dilemu i otkriva šta Crkva zaista kaže o tome.