NAJSABLASNIJI BRAK U SRPSKOJ ISTORIJI: Ovo je jedini naš vladar koji se oženio monahinjom
Brak Stefana Uroša II Milutina i dominikanske monahinje Jelisavete Arpad izazvao je osudu Crkve i šokirao dvore Evrope.
Brak Stefana Uroša II Milutina i dominikanske monahinje Jelisavete Arpad izazvao je osudu Crkve i šokirao dvore Evrope.
Na praznik Svete mučenice Glikerije, vladika Pahomije osveštao je krstove i zvona novog hrama Svetog kralja Milutina u selu Žitorađa, uz prisustvo velikog broja vernika i dodelu arhijerejskih gramata najzaslužnijima.
Mošti kralja Milutina danas su izložene u crkvi Svete nedelje u Sofiji, a njihova popularnost ne smanjuje se još od srednjeg veka.
U Svetoj zemlji se prepliću tri religije, sa brojnim svetim mestima koja su od značaja za hrišćanstvo, judaizam i islam. Među njima se izdvaja manastir Svetih Arhangela, koji je podigao kralj Milutin, kao pečat postojanja srpskog pravoslavlja u Jerusalimu.
Poznato je da Svedržitelj nikada u ruci nije držao oružje i da je vazda na mir pozivao, a u njegovim rukama knjiga je uvek simbolozovala svetlost baš takvih božanskih poruka. Pa otkuda onda mač u ruci Isusa Hrista na fresci u Visokim Dečanima?
Iako su mnoge freske uništene tokom istorijskih nedaća, uključujući osmansku dominaciju i novija stradanja u martovskom pogromu 2004. godine, crkva i dalje privlači posetioce svojim umetničkim i duhovnim značajem, ostajući simbol identiteta i vernosti srpskog naroda.
Čak 800.000 vernika se poklonilo Pojasu.
Dok u Hramu Svetog Save traje poslednja liturgija pred Časnim pojasom, vernici pristižu da se još jednom poklone svetinji koju je za nešto više od dve sedmice celivalo više od 800.000 ljudi.
Savići ističu da su umor i nervoza nestali, iako su čekali više od 5 sati.
Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
Svetitelj ukazuje da uslišenje molitve zavisi od unutrašnjeg stanja čoveka, pre svega od trpljenja i ljubavi prema bližnjima, jer upravo oni otvaraju ili zatvaraju put Božijem odgovoru.
Savići ističu da su umor i nervoza nestali, iako su čekali više od 5 sati.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.