NAJSABLASNIJI BRAK U SRPSKOJ ISTORIJI: Ovo je jedini naš vladar koji se oženio monahinjom
Brak Stefana Uroša II Milutina i dominikanske monahinje Jelisavete Arpad izazvao je osudu Crkve i šokirao dvore Evrope.
Brak Stefana Uroša II Milutina i dominikanske monahinje Jelisavete Arpad izazvao je osudu Crkve i šokirao dvore Evrope.
Na praznik Svete mučenice Glikerije, vladika Pahomije osveštao je krstove i zvona novog hrama Svetog kralja Milutina u selu Žitorađa, uz prisustvo velikog broja vernika i dodelu arhijerejskih gramata najzaslužnijima.
Mošti kralja Milutina danas su izložene u crkvi Svete nedelje u Sofiji, a njihova popularnost ne smanjuje se još od srednjeg veka.
U Svetoj zemlji se prepliću tri religije, sa brojnim svetim mestima koja su od značaja za hrišćanstvo, judaizam i islam. Među njima se izdvaja manastir Svetih Arhangela, koji je podigao kralj Milutin, kao pečat postojanja srpskog pravoslavlja u Jerusalimu.
Poznato je da Svedržitelj nikada u ruci nije držao oružje i da je vazda na mir pozivao, a u njegovim rukama knjiga je uvek simbolozovala svetlost baš takvih božanskih poruka. Pa otkuda onda mač u ruci Isusa Hrista na fresci u Visokim Dečanima?
Iako su mnoge freske uništene tokom istorijskih nedaća, uključujući osmansku dominaciju i novija stradanja u martovskom pogromu 2004. godine, crkva i dalje privlači posetioce svojim umetničkim i duhovnim značajem, ostajući simbol identiteta i vernosti srpskog naroda.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Pravoslavne crkve koje su prihvatile reformisani julijanski, odnosno Milankovićev, kalendar Božić slave 25. decembra po građanskom kalendaru.
Od suvih smokava i grožđica do limunske glazure, otkrivamo kako da vaš božićni hleb bude ukras i simbol porodične topline i vere.
U besedi za 29. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da susreti sa svetima oblikuju ljudske živote i pozivaju na potpuno predanje.