Mošti kralja Milutina danas su izložene u crkvi Svete nedelje u Sofiji, a njihova popularnost ne smanjuje se još od srednjeg veka.
Kako tvrdi zvanična istorija, mošti srpskog kralja Milutina su pred turskim rušilačkim besom, odmah posle Kosovske bitke, sklonjene u selo Trepča, a posle propasti srpske despotovine, zbog epidemije kuge, mitropolit Siluan odneo ih je 1460. u Bugarsku.
Danas su izložene u crkvi Svete nedelje u Sofiji, koju niko ne zove tim imenom već Kraljeva crkva u Milutinovu čast.
- Kult svetog srpskog kralja Milutina u Bugarskoj je izuzetno jak još od 16. veka. U Kraljevoj crkvi svakodnevno se održava služba njemu posvećena, a vernici neprestano dolaze da celivaju mošti, kojima se pripisuje čudotvorna moć, u skladu s njegovom vladarskom veličinom - kaže istoričar prof. dr Vladimir Stanković, autor prve savremene biografije kralja Milutina i dodaje:
- Nejasno je zašto naša država i crkva nikada nisu podnele zvaničan zahtev da se one vrate, kao ni mnoge druge relikvije opljačkane tokom svetskih ratova.
S druge strane, popularnost moštiju kralja Milutina u Bugarskoj ne smanjuje se od srednjeg veka, a slave ga i drugi slovenski narodi, u prvom redu Rusi.
Bugarski istoričari navode da je prvi zahtev za povraćaj moštiju kralja Milutina iz Sofije u obnovljenu Pećku patrijaršiju podneo prvi ruski car Ivan Grozni. On je bio duboko vezan za srpsku tradiciju, jer ga je posle smrti roditelja odgajila baka Ana Jakšić (posle udaje Glinska) iz čuvene srpske plemićke porodice.
Kralj Milutin podigao je više crkava i manastira u Srbiji nego svi Nemanjići pre njega. Zna se da je podigao i obnovio 42 crkve u Srbiji, ali je gradio i hramove na Svetoj Gori, u Solunu, Carigradu, Sofiji, Jerusalimu.
Vladao je od 1282. do 1321. godine. Smrt ga je zadesila u Nerodimlju, na Kosovu, odakle je prenet u manastir Banjska. U Srbiji se kult svetog kralja Milutina održava od 1324. a još Stefan Dečanski ga naziva svetiteljem. Rimokatolička crkva je bila protiv kanonizacije kralja Milutina.
SPC
Manastir Banjska
Međutim, ni Turci ni helenizovana Ohridska arhiepiskopija nisu dozvolili da se Milutin čak ni mrtav vrati u Srbiju, jer je bio suviše snažan simbol nekadašnje državnosti, moći i samostalnosti.
- Neobjašnjiv je srpski zaborav prema vladaru koji je državničkom mudrošću i vojnom veštinom stvorio od Srbije najveću silu na Balkanskom poluostrvu. Uprkos neverovatnim stvarima koje je postigao, on je, kao i celo naše srednjovekovlje gurnut u stranu. Mi se ne bavimo svojom istorijom, a tražimo od drugih da je poštuju - kaže dr Stanković i dodaje:
- Arheološka iskopavanja Milutinove monumentalne zadužbine manastira Banjska traju decenijama, a još nisu objavljeni rezultati! Niko ne zna šta je nađeno u grobnoj crkvi najvećeg srpskog vladara. Mediji su pre nekoliko godina objavili da je bugarski Sinod odobrio vraćanje dela Milutinovih moštiju, a onda se zaćutalo bez ikakvog objašnjenja.
U uslovima hroničnog nedostatka celovitog pristupa u zaštiti zadužbina Nemanjića na prostoru Republike Severne Makedonije, postoje neki aspekti koji su ohrabrujući, ali i zabrinjavajući.
Tog dana se med u svim bugarskim hrišćanskim hramovima osvećuje. Veruje se da med ima veću pročišćujuću i lekovitu moć kada je osvećen i koristi se tokom godine za lečenje različitih bolesti.
Sveti sinod doneo odluku nakon molitve i sabornog glasanja, a mitropolit Pahomije obećao da će predano služiti Crkvi i vernom narodu. Saznajte kada će biti njegovo svečano ustoličenje.
Kroz predavanja, izložbe, recitale i svečane akademije, od 22. do 31. januara publika svih uzrasta učestvovaće u očuvanju i živom svedočenju svetosavskog nasleđa.
Pravoslavno učenje naglašava da Bog dopušta iskušenja radi duhovne koristi čoveka, jer se upravo u trenucima bola i nemoći najjasnije pokazuje stanje ljudske vere.
Od dečaka koji se suprotstavio zabrani posta do arhijereja sa najdužim stažom u Srpskoj pravoslavnoj crkvi – podizao je hramove tamo gde ih nije bilo, vratio mošti Svetog vladike Nikolaja u otadžbinu i ostavio delo koje i danas živi.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Pravoslavno učenje naglašava da Bog dopušta iskušenja radi duhovne koristi čoveka, jer se upravo u trenucima bola i nemoći najjasnije pokazuje stanje ljudske vere.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.