ZAŠTO NAM BOG ŠALJE TUGE I ŽALOSTI? Dobro pročitajte reči Svetog Tihona Zadonskog!
U pravoslavnom učenju stradanje nikada nije besmisleno.
Praznik Prenosa moštiju Svetog arhiđakona Stefana svečano je obeležen u ovoj svetinji uz veličanstvenu liturgiju i nadahnutu besedu mitropolita raško-prizrenskog, koji je vernicima preneo poruku o nepokolebljivoj veri i duhovnoj snazi.
Pod svetim svodom Manastira Banjska, na Kosovu i Metohiji, na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana, slavlje je obasjalo ovaj drevni hram u punom sjaju. Svečana liturgija, koju je služio mitropolit raško-prizrenski Teodosije, postala je osovina svetlosti oko koje su se sabrali vernici, monasi i predstavnici crkvenih i državnih vlasti. Kroz obred prožet molitvama i himnama, manastir je ponovo zaživeo u svojoj punoj duhovnoj snazi.
Nakon liturgije, mitropolit Teodosije održao je nadahnutu besedu, u kojoj je istakao duboko značenje hrišćanskog života i žrtve. Njegove reči, ispunjene mudrošću i božanskom ljubavlju, podsetile su okupljene na suštinsku istinu o veri i večnom životu.
- Svaki hrišćanin živeći ovaj zemaljski prolazan život treba da bude uvek u Gospodu i da Gospod uvek prebiva u njemu“, rekao je mitropolit, dodajući da su takvi vernici spremni na žrtvu, jer njihova smrt nije gubitak, nije kraj, njihova smrt je dobitak i početak onog večnog, neprolaznog života u Carstvu nebeskom - rekao je mitropolit Teodosije.
Na svetom tronu Svetog Stefana, čiji je praznik proslavljen kao manastirska slava, mitropolit je ukazao na ljubav i hrabrost arhiđakona, čija poslednja molitva za neprijatelje osvetljava put svakom verniku. Vladika Teodosije posebno je naglasio, s jasnom porukom vernicima, da treba ostati čvrst u veri i ljubavi, bez obzira na izazove i iskušenja koja dolaze sa ovog sveta.
- Nikada lepše i svetije nije izgledao Manastir Banjska, iako su nedavno neki nastojali da oskrnave ovu svetinju i prikažu je kao nesveto mesto - poručio je mitropolit raško-prizrenski, podsećajući sabrane na nedavne pokušaje oskrnavljenja ove svetinje. Ali, kako je istakao, Božja sila i ljubav koja prebiva u vernicima pokazale su se jačima od svih zlih namera.
- Hvala Bogu, evo ulazeći ovde u manastir Banjsku prvo što sam osetio, pomislio i video da nikad ovaj manastir nije bio lepši, svetiji i svečaniji nego danas, ali to je delo Božje, braćo i sestre, i to treba svi da osetimo, da znamo, da cenimo i da čuvamo to što nam Gospod daje - istakao je vladika Teodosije.
Posle evharistijskog sabranja osveštani su slavski darovi, a mitropolit Teodosije je, sprovodeći odluku Sinoda Srpske Pravoslavne Crkve, dodelio orden Svetog kralja Milutina gospodinu Nikoli Rajoviću za nesebičnu pomoć u obnovi manastira Banjske.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Slavlje je nastavljeno uz kulturno-umetnički program, dok je iguman manastira, protosinđel Danilo, sa bratijom pripremio trpezu ljubavi za sve prisutne, čime je duh zajedništva i ljubavi bio dodatno osnažen unutar ove svetinje, obasjane svetlom Božje milosti.



Parastos, bele ruže i poruke crkvenih velikodostojnika obeležili godišnjicu Martovskog pogroma
Od manastira Gračanice do hrama u Kosovskoj Mitrovici, praznična sabranja pokazala su da su zajedništvo i vera jači od podela i pritisaka.
Bivši arhimandrit, vlasnik građevinskog preduzeća i arhitekt osuđeni za milionske zloupotrebe sredstava namenjenih obnovi manastira i crkava na Kosovu i Metohiji – pravda konačno zadovoljena, a istina iza kulisa crkvene moći otkrivena.
Na praznik Svetog proroka Jezekilja, u crkvi Svetog arhiđakona Stefana u Velikoj Hoči, mitropolit raško-prizrenski Teososije služio je svetu liturgiju i osvetio novi mozaik.
Uoči praznika Svetih Ćirila i Metodija, u hramu na Vračaru bogosluženje pred jednom od najvećih čudotvornih svetinja, koja se retko iznosi sa Svete gore.
U Bogosloviju je došao jedan od najpoštovanijih svetogorskih duhovnika, donoseći blagoslov iz manastira Vatopeda i snažne poruke o veri, molitvi i putu Svetog Save.
U Pećkoj patrijaršiji liturgijski proslavljen praznik posvećen ovoj čudotvornoj ikoni.
U sabornom hramu manastira Mileševa hramovna slava okupila je veliki broj vernika, dece i gostiju iz javnog života, dok su svečana liturgija i beseda o životu jačem od smrti pretvorile Spasovdan u snažno duhovno sabranje koje je ostavilo dubok utisak na prisutne.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.
U Pećkoj patrijaršiji liturgijski proslavljen praznik posvećen ovoj čudotvornoj ikoni.
Dok je jutarnji požar zahvatio crkvu u Botošu, iz nje su na vreme iznete ikone i crkveni predmeti od posebnog značaja za pravoslavnu zajednicu, čime je sprečeno njihovo uništenje.