Praznik Prenosa moštiju Svetog arhiđakona Stefana svečano je obeležen u ovoj svetinji uz veličanstvenu liturgiju i nadahnutu besedu mitropolita raško-prizrenskog, koji je vernicima preneo poruku o nepokolebljivoj veri i duhovnoj snazi.
Pod svetim svodom Manastira Banjska, na Kosovu i Metohiji, na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana, slavlje je obasjalo ovaj drevni hram u punom sjaju. Svečana liturgija, koju je služio mitropolit raško-prizrenski Teodosije, postala je osovina svetlosti oko koje su se sabrali vernici, monasi i predstavnici crkvenih i državnih vlasti. Kroz obred prožet molitvama i himnama, manastir je ponovo zaživeo u svojoj punoj duhovnoj snazi.
SPC/Eparhija raško-prizrenska
Manastir Banjska
Nakon liturgije, mitropolit Teodosije održao je nadahnutu besedu, u kojoj je istakao duboko značenje hrišćanskog života i žrtve. Njegove reči, ispunjene mudrošću i božanskom ljubavlju, podsetile su okupljene na suštinsku istinu o veri i večnom životu.
- Svaki hrišćanin živeći ovaj zemaljski prolazan život treba da bude uvek u Gospodu i da Gospod uvek prebiva u njemu“, rekao je mitropolit, dodajući da su takvi vernici spremni na žrtvu, jer njihova smrt nije gubitak, nije kraj, njihova smrt je dobitak i početak onog večnog, neprolaznog života u Carstvu nebeskom - rekao je mitropolit Teodosije.
Na svetom tronu Svetog Stefana, čiji je praznik proslavljen kao manastirska slava, mitropolit je ukazao na ljubav i hrabrost arhiđakona, čija poslednja molitva za neprijatelje osvetljava put svakom verniku. Vladika Teodosije posebno je naglasio, s jasnom porukom vernicima, da treba ostati čvrst u veri i ljubavi, bez obzira na izazove i iskušenja koja dolaze sa ovog sveta.
- Nikada lepše i svetije nije izgledao Manastir Banjska, iako su nedavno neki nastojali da oskrnave ovu svetinju i prikažu je kao nesveto mesto - poručio je mitropolit raško-prizrenski, podsećajući sabrane na nedavne pokušaje oskrnavljenja ove svetinje. Ali, kako je istakao, Božja sila i ljubav koja prebiva u vernicima pokazale su se jačima od svih zlih namera.
SPC/Eparhija raško-prizrenska
Posle liturgije, u manastirskoj porti usledio je prigodan kulturno-umetnički program
- Hvala Bogu, evo ulazeći ovde u manastir Banjsku prvo što sam osetio, pomislio i video da nikad ovaj manastir nije bio lepši, svetiji i svečaniji nego danas, ali to je delo Božje, braćo i sestre, i to treba svi da osetimo, da znamo, da cenimo i da čuvamo to što nam Gospod daje - istakao je vladika Teodosije.
Posle evharistijskog sabranja osveštani su slavski darovi, a mitropolit Teodosije je, sprovodeći odluku Sinoda Srpske Pravoslavne Crkve, dodelio orden Svetog kralja Milutina gospodinu Nikoli Rajoviću za nesebičnu pomoć u obnovi manastira Banjske.
Slavlje je nastavljeno uz kulturno-umetnički program, dok je iguman manastira, protosinđel Danilo, sa bratijom pripremio trpezu ljubavi za sve prisutne, čime je duh zajedništva i ljubavi bio dodatno osnažen unutar ove svetinje, obasjane svetlom Božje milosti.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Eparhija raško-prizrenska zahteva hitnu i nezavisnu istragu slučaja Nenada Raškovića, ali upozorava da njegov slučaj nije usamljen i da među Srbima na severu Kosova i Metohije raste osećaj straha, nepoverenja i nezaštićenosti.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.