Duhovna riznica 06.11.2025 | 15:52

ZAŠTO POJEDINI LJUDI, MA KOLIKO CRKVENO ŽIVELI, NIKAKO NE PRONALAZE MIR: Otac Jovan otkriva kome ne mogu ni Crkva, ni duhovnici, ni nauka pomoći

Slika Autora
Autor: M.M.
ZAŠTO POJEDINI LJUDI, MA KOLIKO CRKVENO ŽIVELI, NIKAKO NE PRONALAZE MIR: Otac Jovan otkriva kome ne mogu ni Crkva, ni duhovnici, ni nauka pomoći
printskrin Hram TV/Shutterstock/Prostock-studio

Crkva uči da je mir unutrašnja harmonija čoveka s Bogom i sa samim sobom.

Gotovo da danas nema čoveka koji ne čezne za duhovnim mirom. U vremenu ubrzanog života, stalnih promena, neizvesnosti i svakodnevnih briga, mir je postao retkost, nešto što se traži kao davno izgubljena dragocenost.

Ljudi tragaju za njim na različite načine – kroz prirodu, umetnost, duhovne prakse, razgovore, putovanja, a mnogi i kroz religiju. Ali, ma koliko se trudili, mnogi priznaju da im mir izmiče, kao senka koja je uvek tu, ali nikada u potpunosti dohvatljiva.

Crkva, kao duhovni stub društva, svesna je te čežnje koja tinja u srcima vernika. Ona uči da mir nije stanje spoljašnjeg sveta, već unutrašnja harmonija čoveka s Bogom i sa samim sobom. Međutim, mnogi verujući, iako redovno posećuju bogosluženja, poste, ispovedaju se i mole, često osećaju da tog istinskog mira u sebi ipak nemaju.

Inside Creative House/Shutterstock
Mir se postiže tek kad se čovek u sebi samome oslobodi onoga što je protivno Bogu

 

Pitanje koje se tada nameće jeste: kako je moguće da onaj koji živi po Božjim zapovestima, koji se trudi da čini dobro i da hodi putem vere, i dalje nosi u sebi nemir?

Crkva objašnjava da koren tog nemira ne leži u spoljašnjim okolnostima, već u onom nevidljivom delu ljudske duše koji još nije očišćen od strasti, sujete, gordosti i neprihvaćenih rana. Duhovni život nije samo niz spoljašnjih dela i običaja, već duboko suočavanje sa sopstvenom unutrašnjošću.

Često se dešava da čovek, iako spolja veran crkvenim pravilima, u sebi još uvek nosi otpor, osudu, tugu ili strah – ono što ga odvaja od Boga i sprečava da u potpunosti oseti blagodat mira.

Na tu temu, u svojim besedama, otac Jovan Lešjanski govori upravo o toj ljudskoj potrebi za mirom, ali i o zabludama koje nas udaljavaju od njegovog istinskog izvora:

- Ne traži Bog mnogo od nas. Ali, to što trebamo, samo da je iskreno. Idete od svetinje do svetinje, tražite savet od duhovnika na sve strane, pročitali ste tolike knjige, a mira u sebi nemate... Nećete ga ni imati, jer mir nećete dobiti ni od svetinje, ni od duhovnika, ni od pročitanih knjiga. Mir ćete naći tek kada se oslobodite u vama onog što je protivno Bogu. A vi bežite od toga, umesto da se suočite sa tim.