Crkva uči da je mir unutrašnja harmonija čoveka s Bogom i sa samim sobom.
Gotovo da danas nema čoveka koji ne čezne za duhovnim mirom. U vremenu ubrzanog života, stalnih promena, neizvesnosti i svakodnevnih briga, mir je postao retkost, nešto što se traži kao davno izgubljena dragocenost.
Ljudi tragaju za njim na različite načine – kroz prirodu, umetnost, duhovne prakse, razgovore, putovanja, a mnogi i kroz religiju. Ali, ma koliko se trudili, mnogi priznaju da im mir izmiče, kao senka koja je uvek tu, ali nikada u potpunosti dohvatljiva.
Crkva, kao duhovni stub društva, svesna je te čežnje koja tinja u srcima vernika. Ona uči da mir nije stanje spoljašnjeg sveta, već unutrašnja harmonija čoveka s Bogom i sa samim sobom. Međutim, mnogi verujući, iako redovno posećuju bogosluženja, poste, ispovedaju se i mole, često osećaju da tog istinskog mira u sebi ipak nemaju.
Inside Creative House/Shutterstock
Mir se postiže tek kad se čovek u sebi samome oslobodi onoga što je protivno Bogu
Pitanje koje se tada nameće jeste: kako je moguće da onaj koji živi po Božjim zapovestima, koji se trudi da čini dobro i da hodi putem vere, i dalje nosi u sebi nemir?
Crkva objašnjava da koren tog nemira ne leži u spoljašnjim okolnostima, već u onom nevidljivom delu ljudske duše koji još nije očišćen od strasti, sujete, gordosti i neprihvaćenih rana. Duhovni život nije samo niz spoljašnjih dela i običaja, već duboko suočavanje sa sopstvenom unutrašnjošću.
Često se dešava da čovek, iako spolja veran crkvenim pravilima, u sebi još uvek nosi otpor, osudu, tugu ili strah – ono što ga odvaja od Boga i sprečava da u potpunosti oseti blagodat mira.
Na tu temu, u svojim besedama, otac Jovan Lešjanski govori upravo o toj ljudskoj potrebi za mirom, ali i o zabludama koje nas udaljavaju od njegovog istinskog izvora:
- Ne traži Bog mnogo od nas. Ali, to što trebamo, samo da je iskreno. Idete od svetinje do svetinje, tražite savet od duhovnika na sve strane, pročitali ste tolike knjige, a mira u sebi nemate... Nećete ga ni imati, jer mir nećete dobiti ni od svetinje, ni od duhovnika, ni od pročitanih knjiga. Mir ćete naći tek kada se oslobodite u vama onog što je protivno Bogu. A vi bežite od toga, umesto da se suočite sa tim.
U trci za onim što nam nedostaje, često zaboravljamo da budemo zahvalni za ono što već imamo. Kako naučiti da prepoznamo sreću u trenutku, umesto da je potcenjujemo dok tragamo za nečim neostvarenim?
Pravoslavlje jasno opominje da duhovni mir nije rezultat naših napora da sve oko sebe dovedemo u red, već plod unutrašnje promene - života u zajednici s Bogom.
Susret sa Bogom u pravoslavlju ne dešava se samo jednom, već se stalno događa – u srcu čoveka, u molitvi, kroz liturgiju, kroz Sveto pismo i svete tajne.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.