Crkva uči da je mir unutrašnja harmonija čoveka s Bogom i sa samim sobom.
Gotovo da danas nema čoveka koji ne čezne za duhovnim mirom. U vremenu ubrzanog života, stalnih promena, neizvesnosti i svakodnevnih briga, mir je postao retkost, nešto što se traži kao davno izgubljena dragocenost.
Ljudi tragaju za njim na različite načine – kroz prirodu, umetnost, duhovne prakse, razgovore, putovanja, a mnogi i kroz religiju. Ali, ma koliko se trudili, mnogi priznaju da im mir izmiče, kao senka koja je uvek tu, ali nikada u potpunosti dohvatljiva.
Crkva, kao duhovni stub društva, svesna je te čežnje koja tinja u srcima vernika. Ona uči da mir nije stanje spoljašnjeg sveta, već unutrašnja harmonija čoveka s Bogom i sa samim sobom. Međutim, mnogi verujući, iako redovno posećuju bogosluženja, poste, ispovedaju se i mole, često osećaju da tog istinskog mira u sebi ipak nemaju.
Inside Creative House/Shutterstock
Mir se postiže tek kad se čovek u sebi samome oslobodi onoga što je protivno Bogu
Pitanje koje se tada nameće jeste: kako je moguće da onaj koji živi po Božjim zapovestima, koji se trudi da čini dobro i da hodi putem vere, i dalje nosi u sebi nemir?
Crkva objašnjava da koren tog nemira ne leži u spoljašnjim okolnostima, već u onom nevidljivom delu ljudske duše koji još nije očišćen od strasti, sujete, gordosti i neprihvaćenih rana. Duhovni život nije samo niz spoljašnjih dela i običaja, već duboko suočavanje sa sopstvenom unutrašnjošću.
Često se dešava da čovek, iako spolja veran crkvenim pravilima, u sebi još uvek nosi otpor, osudu, tugu ili strah – ono što ga odvaja od Boga i sprečava da u potpunosti oseti blagodat mira.
Na tu temu, u svojim besedama, otac Jovan Lešjanski govori upravo o toj ljudskoj potrebi za mirom, ali i o zabludama koje nas udaljavaju od njegovog istinskog izvora:
- Ne traži Bog mnogo od nas. Ali, to što trebamo, samo da je iskreno. Idete od svetinje do svetinje, tražite savet od duhovnika na sve strane, pročitali ste tolike knjige, a mira u sebi nemate... Nećete ga ni imati, jer mir nećete dobiti ni od svetinje, ni od duhovnika, ni od pročitanih knjiga. Mir ćete naći tek kada se oslobodite u vama onog što je protivno Bogu. A vi bežite od toga, umesto da se suočite sa tim.
U trci za onim što nam nedostaje, često zaboravljamo da budemo zahvalni za ono što već imamo. Kako naučiti da prepoznamo sreću u trenutku, umesto da je potcenjujemo dok tragamo za nečim neostvarenim?
Pravoslavlje jasno opominje da duhovni mir nije rezultat naših napora da sve oko sebe dovedemo u red, već plod unutrašnje promene - života u zajednici s Bogom.
Susret sa Bogom u pravoslavlju ne dešava se samo jednom, već se stalno događa – u srcu čoveka, u molitvi, kroz liturgiju, kroz Sveto pismo i svete tajne.
Ljudi oduvek traže eliksir mladosti, ali protojerej Andrej Tkačov podseća da starost nije kazna, već dar - vreme u kojem čovek može da pogleda u svoje unutrašnje ogledalo i otkrije koliko je ljubavi i svetlosti poneo iz života.
Predsednik SAD proglasio Nigeriju "zemljom od posebne zabrinutosti", zapretio prekidom pomoći i nagovestio moguću vojnu intervenciju kako bi zaštitio hrišćane širom sveta.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Ljudi oduvek traže eliksir mladosti, ali protojerej Andrej Tkačov podseća da starost nije kazna, već dar - vreme u kojem čovek može da pogleda u svoje unutrašnje ogledalo i otkrije koliko je ljubavi i svetlosti poneo iz života.
Predsednik SAD proglasio Nigeriju "zemljom od posebne zabrinutosti", zapretio prekidom pomoći i nagovestio moguću vojnu intervenciju kako bi zaštitio hrišćane širom sveta.
U besedi za 22. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća nas da tišina Božja nije odsustvo, već poslednja prilika da se pripremimo za dan kada više neće biti zabluda ni skrivanja.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ajeti iz sure Al Jāthiyah 45:2-6 pozivaju vernike da kroz smenu dana i noći, životinje, kišu i vetrove prepoznaju očigledne dokaze Božje prisutnosti i mudrosti, nudeći put ka dubljem razumevanju.
Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog govorio je bez zadrške o gordosti - o grehu koji čoveka sprečava da se spusti do istine o sebi i da u pokajanju pronađe mir duše.
Bogosluženje u čast Svetog Huberta, zaštitnika lovaca, u Letoniji pretvorilo se u globalnu raspravu o granici između vere i običaja, nakon što su se na društvenim mrežama pojavile slike jelena okruženog cvećem u crkvi.