PONIŽAVAN I ZLOSTAVLJAN DO SMRTI! Danas proslavljamo Svetog Emilijana Ispovednika!
Sve nevolje prihvatao je Hrista radi, ne odričući se vere koju je ispovedao.
Susret sa Bogom u pravoslavlju ne dešava se samo jednom, već se stalno događa – u srcu čoveka, u molitvi, kroz liturgiju, kroz Sveto pismo i svete tajne.
U pravoslavnom hrišćanstvu, Bog nije apstraktna sila niti daleki stvoritelj koji upravlja svetom izdaleka. Bog je živi i lični Bog - Otac, Sin i Sveti duh - koji želi odnos s čovekom. On nije samo onaj koji je stvorio svet već i onaj koji ga održava i spasava. Za pravoslavne vernike, Bog je ljubav, istina i život.
Susret sa Bogom u pravoslavlju ne dešava se samo jednom, već se stalno događa - u srcu čoveka, u molitvi, kroz liturgiju, kroz Sveto pismo i svete tajne.
Molitva nije puko traženje nečega od Boga, već živi dijalog, otvaranje duše pred njim, hodanje ka njemu. Kroz molitvu, čovek se uči da osluhne, da primi, da se menja i postaje drugačiji.

Mnogi ljudi u svom životu dolaze do pitanja - šta tražimo od Boga, a šta zapravo dobijamo? Najčešće se u molitvama traži pomoć, zdravlje, mir, rešenja za teške životne situacije. Međutim, pravoslavlje nas uči da najdublji dar koji od Boga dobijamo nije spoljašnje ispunjenje želja, već unutrašnje preobraženje - duševni mir, vera, nada i snaga da živimo istinom, čak i kad nam se čini da je ona daleko.
O ovome na snažan i duboko ličan način govorio je jednom prilikom i arhimandrit Danilo, iguman Manastira Žitomislić:
- Susret sa Bogom je uvek dinamičan. Istinski susret sa Bogom od nas traži da menjamo svoj život, a to nije lako. I onda će ljudi doći u dilemu, šta ako pogrešim, šta ako ne mogu. Poenta je samo ići dalje, gledati u njega i ići dalje. Pustiti Boga da uđe u naš život, srce i dušu i imati poverenja u njega.
Upravo to poverenje je temelj pravoslavne vere. Jer, čak i kada molitve ostanu bez odgovora koji očekujemo, i kada se čini da nebo ćuti, pravoslavlje nas uči da ni tada ne smemo izgubiti poverenje.
- I onda kad nam se čini da stvari ne idu kako treba, treba imati poverenje. Svi smo se susreli sa tim da nešto od Boga tražimo, a ne dobijemo, čini se kao da je nebo zatvoreno, kao da ćuti... Ne treba gubiti poverenje ni tad, zato što Bog zna zašto i zna kada će odgovoriti na ono što je nama potrebno. Ne treba to da nas sputava da budemo njegova deca, moramo da i u tom životu sa Bogom tražimo radost, slobodu i oslobođenje - poručuje arhimandrit Danilo.

Pravoslavno predanje uči da se odnos sa Bogom ne stvara naglo niti samo spoljašnjim pravilima, već promenom srca i načina života.
Nije najveća nesreća umoriti se od života, već jednoga dana shvatiti da smo bili toliko zauzeti živeći, da život nismo ni primetili, upozorava iguman.
Napuštanje boli posebno onda kada dolazi od osobe kojoj smo verovali.
Otac Dejan upozorava da mnogi vernici prave grešku očekujući neki natprirodi znak, zbog čega neretko odlažu donošenje važnih odluka.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Vreme je dar koji čovek dobija od Boga, a način na koji ga koristi govori mnogo o njegovom životu.
Susret jereja Leonida Bratkova sa sedamdesetogodišnjom Anom otvorio je pitanje da li je krštenje samo utočište pred smrću ili poziv na promenu i oproštaj.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Zrna soje, luk, praziluk i začini daju ovom posnom jelu bogat ukus, a priprema bez ulja čini ga odličnim izborom za dane strogog posta.
Nije najveća nesreća umoriti se od života, već jednoga dana shvatiti da smo bili toliko zauzeti živeći, da život nismo ni primetili, upozorava iguman.