NEMA MLEKA, A IMA SAVRŠEN UKUS: Napravite domaći sir po receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara"
Ovaj predlog iz posne kuhinje pokazuje da od prirodnih sastojaka može nastati hranljiv obrok, prilagođen danima posta na vodi.
U hrišćanskom učenju, tuga nije samo psihološki problem, već pokazatelj da se duša udaljila od Boga, kao izvora radosti i života.
Mnogi ljudi danas osećaju tugu, a da ni sami ne znaju zašto. Nema vidljivog povoda – ništa se strašno nije dogodilo, život ide svojim tokom, spolja sve deluje u redu. A ipak, unutra je praznina, potištenost, tiho nezadovoljstvo koje se s vremenom pretvara u iscrpljujuću ravnodušnost.
Pravoslavna crkva ne zanemaruje ovo stanje niti ga odbacuje kao slabost. Naprotiv, ona ga prepoznaje kao duhovni znak – kao stanje koje otkriva da je čovek izgubio živu vezu sa smislom svog postojanja, sa Bogom.
U hrišćanskom učenju, tuga nije samo psihološki problem, već pokazatelj da se duša udaljila od izvora radosti i života. Čovek je stvoren za zajednicu s Bogom, za ljubav i svetlost – a kada živi suprotno toj svrsi, duhovna praznina neizbežno dolazi.
Tuga se, prema Svetim ocima, ne javlja samo zbog spoljašnjih nevolja, već najdublje zbog unutrašnje duhovne dezorijentacije.
Kada čovek traži sreću u prolaznom, kada ne prihvata teškoće s nadom, kada se srce ne otvori ljubavi – rađa se ono što Crkva naziva uninije: duhovna obamrlost, potištenost koja vodi ka roptanju, gubitku vere, pa i očajanju.
Na to nas opominje i Sveti Nil Sinajski, duboko razumevajući čovekovu dušu:
"Tuga se rađa od onoga što ne volimo (žalosti, nevolja, tegoba); od tuge nastaje mračno raspoloženje duše (uninije), a od njih zajedno nastaje besmisleno buntovanje (roptanje na sve). Ukoliko želiš da ugušiš u sebi tugu sa mračnim raspoloženjem duha, prigrli srcem ljubav i obuci se u nezlobivu radost.“
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Sveti Teofan ističe da prava vrednost života nije u materijalnom blagostanju ili društvenoj počasti, već u duhovnom bogatstvu. On naglašava da je život ispunjen nevoljama i iskušenjima često put ka istinskoj utehi i slobodi od materijalnih zavisnosti. Prava sreća se ne nalazi u spoljašnjim bogatstvima, već u unutrašnjem miru i duhovnom ispunjenju. Kada se oslobodimo očaravajućih iluzija ovog sveta, možemo spoznati da su unutrašnje vrednosti, kao što su ljubav, saosećanje i vera, jedina istinska bogatstva. Sveti Teofan poziva svakoga da se prema materijalnim dobrima odnosi s oprezom, čak i kada ih ima, i da ih ne dozvoli da zasene duhovni put.
U trenucima patnje mnogi se pitaju zbog čega ih je zadesila određena nesreća i da li je ona posledica njihovih grešaka.
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Srpski patrijarh poručio da njen rad predstavlja primer istrajnosti, dok je odlikovana sudija istakla da bi, kada bi ponovo birala, učinila isto.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.