Na praznik Svetog proroka Jezekilja, u crkvi Svetog arhiđakona Stefana u Velikoj Hoči, mitropolit raško-prizrenski Teososije služio je svetu liturgiju i osvetio novi mozaik.
Nadan kada je Srpska pravoslavna crkva poroslavljala Svetog proroka Jezekilja, u drevnoj Velikoj Hoči, mitropolit raško-prizrenski Teodosije služio je svetu liturgiju u crkvi Svetog arhiđakona i prvomučenika Stefana. Sasluživali su mu arhimandrit Mihailo, iguman manastira Svetih Arhangela kod Prizrena, jeromonah Isidor, profesor Prizrenske bogoslovije, protosinđel Kirilo iz manastira Visoki Dečani, kao i sveštenoslužitelji Eparhije raško-prizrenske.
Foto: SPC
Vladika Teodosije osveštao je novi mozaik na hramu
U nadahnutoj besedi nakon čitanja svetog Jevanđelja, mitropolit Teodosije podsetio je na milost i ljubav Božiju, kroz sliku Hrista koji u pustinji hrani mnoštvo naroda:
Gospod ih je učio ne mudrosti ovoga sveta, nego istini i pravdi Božijoj... Sve što je činio, činio je iz ljubavi... To je slika Crkve, da u njoj, po blagoslovu Božjem, uvek ima dovoljno za sve, da niko ne oskudeva, ni telesno ni duhovno.
Svetoj liturgiji prisustvovao je veliki broj vernika iz Velike Hoče i okolnih metohijskih sela. Posebnu radost donelo je prisustvo brojne dece, od kojih su se mnogi i pričestili svetim tajnama Hristovim.
Po okončanju svete Liturgije, mitropolit Teodosije je osvetio novopostavljeni mozaik iznad ulaznih vrata hrama, koji prikazuje Svetog arhiđakona Stefana. Mozaik je nastao trudom i ljubavlju meštana Velike Hoče, kao živo svedočanstvo njihove vere, požrtvovanosti i zajedništva.
To nije samo delo umetnosti, to je svedočanstvo ljubavi, vere i zajedništva. Neka ovaj mozaik svetli kao znak nade i svedočanstvo žive vere u ovom drevnom, ali nikada napuštenom kraju — poručio je mitropolit.
U molitvenom sabranju u srcu Metohije, Crkva je ponovo potvrdila da živa vera i Božija ljubav prebivaju tamo gde su ljudi srcem okrenuti Hristu — čak i onda kada ih svet zaboravlja.
Na slavi u manastiru Svete Nedelje, mitropolit raško-prizrenski poslao snažnu poruku o veri koja isceljuje, svetinji koja ne sme biti zaboravljena i ljubavi Hristovoj koja okuplja Srbe vekovima.
Na lokalitetu crkve Bogorodice Hvostanske, unutar zaštićene zone, održan je obred bez blagoslova Srpske pravoslavne crkve, uz poruke mržnje prema pravoslavnim Srbima.
U ekskluzivnom intervjuu, starešina manastira Svetih arhangela kod Prizrena govori o duhovnoj snazi, teškim iskušenjima i rastućem značaju manastira za Srbe na Kosovu i Metohiji.
U drugom delu ekskluzivnog intervjua za religija.rs, starešina manastira Svetih arhangela govori o godinama borbe bez mržnje, o veri koja ne traži osvetu, već snagu za oproštaj, i otkriva zašto Srbi na Kosovu nisu zaboravili ko su – ni kome pripadaju.
Iguman manastira Sveti arhangeli, već 35 godina čuvar svetinje kod Prizrena, otkriva kako prisustvo svakog čoveka obnavlja manastire, zašto vera raste iz poniženja i kako se Srbi u južnoj pokrajini više uzdaju u molitvu nego u politiku.
Povodom navoda da Srpska pravoslavna crkva pregovara s kosovskim institucijama o pravnom statusu Crkve na Kosmetu, usledio je odlučan demanti uz razotkrivanje motiva plasiranja lažnih vesti.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Vladika raško-prizrenski je upozorio šefoa Misije OEBS-a u Prištini Džerarda Mekgarka na sve ozbiljnije bezbednosne pretnje, sistemsku diskriminaciju i napade na versko i kulturno nasleđe Srpske pravoslavne crkve na Kosovu i Metohiji.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".