"NIŠTA NAM NE TREBA, SAMO DOĐITE U KOSOVSKE SVETINJE": Iguman Mihailo za portal religija.rs govori o veri, radu i opstanku Srba na svetoj zemlji (VIDEO)
Iguman manastira Sveti arhangeli, već 35 godina čuvar svetinje kod Prizrena, otkriva kako prisustvo svakog čoveka obnavlja manastire, zašto vera raste iz poniženja i kako se Srbi u južnoj pokrajini više uzdaju u molitvu nego u politiku.
Tamo gde su koraci tihi, a duše glasne u molitvi, tamo gde kamen govori više od reči, a tišina odzvanja blagodaću - tamo se, u svetoj tišini manastira Svetih arhangela kod Prizrena, sabira ono što je ostalo postojano u vremenima nesigurnosti: vera. U tom svetom prostoru, gde je sve što je ljudsko već bezbroj puta bilo iskušano, otac Mihailo ne nudi gotove odgovore, već poziva da se živi duboko, u istini, poslušnosti i nadi.
U trećem delu intervjua sa igumanom Mihailom za portal religija.rs otkrivamo šta znači biti veran u vremenu nevere, kako se srce naroda učvršćuje u zajedništvu, zašto je prisutnost često veća od reči - i kako se blagodat ne može preneti ni knjigom, ni govorom, već samo ličnim predanjem. Otac Mihailo nas podseća da snagu ne nalazimo u okolnostima, već u Gospodu, i da je život sa Bogom jedini pravi odgovor na pitanja današnjeg čoveka. Jer gde je molitva - tamo je i svetlost.
Kako manastir doprinosi očuvanju srpske kulturne baštine i opštem duhovnom životu mladih ljudi u ovom podneblju?
Samim svojim postojanjem. Manastir opstaje ovde, i to je naš doprinos. Naša vrata su uvek otvorena, trpeza je postavljena, molitva se uznosi svako jutro i svako veče. To je naš put i to je naša uloga. To nikada ne prekidamo. Ništa ne može da nas spreči da to činimo.
Naša uloga i naša misija u očuvanju kulture, duhovnosti i nacionalnog identiteta jeste da se molimo Bogu i da omogućimo drugima koji dolaze ovde da se zajedno s nama mole. Jer, ako čovek nije u miru sa samim sobom, ne može biti ni u miru s drugim ljudima.
Niko danas nije naivan, svi osećaju i vide da li si zaista ono što jesi, ili si glumac i folirant. Ako umisliš da si neka veličina, neki stručnjak koji sve može sam, sopstvenom pameću, vremenom se pokaže da si - velika budala. A ako se osloniš na Boga i moliš Mu se, tada ti Gospod sve daje i sve možeš.
Kako vernici mogu doprineti obnovi i očuvanju manastira? Da li su to samo dolasci ili postoji još neki način?
Dovoljno je da dođu se družimo. Kroz zajedništvo i prisustvo ovde, mi čuvamo ove svetinje. Ne samo ovu našu u Prizrenu, već i Pećku patrijaršiju, Dečane, Gračanicu, Zočište... sve naše svetinje širom ovog prostora.
Religija.rs
Hvala Bogu, na sve strane imamo naše svetinje u kojima se narod okuplja na bogosluženjima svake nedelje i praznika. Svako novo prisustvo, svaki novi čovek, obraduje lokalno stanovništvo i daje mu dodatnu snagu.
Ja sam iz Republike Srpske, tačnije iz Brčko distrikta, a kod nas nas ponekad tretiraju kao da smo „malo tupi i glupi“. A kada sam ja ovde, na ovom mestu, osetio blagodat — i to nakon 35 godina provedenih u manastiru — sigurno će je osetiti i oni koji dolaze: pametniji, iskusniji, mladi, stari... svi koji otvore srce i pristupe s verom.
Koje su vaše molitve i želje za budućnost manastira i vernog naroda na Kosovu i Metohiji?
Moja molitva je: „Gospode, nauči nas da idemo putem zapovesti Tvoje.“ I ništa drugo. Kada pogledamo kakvi smo danas — kao narod i kao pojedinci — mnoge stvari bi s neba trebalo da padaju. A kada vidimo da ne pada ono što možda i zaslužujemo, to znači da je Bog ljubav i da nas Bog voli.
Riznica net
Iguman Mihailo
Ako nas već Bog voli - šta nam više treba? Budimo zadovoljni i blagodarni. Način na koji živimo ovde svedoči o blagodati i ljubavi Božijoj. Bez toga ne bismo mogli opstati.
Nemamo mi snagu i moć da uvek budemo nasmejani i vedri. Ali, ako se istinski oslonimo na Boga i kažemo: „Gospode, nauči me da idem putem Tvojim“, i ako prihvatimo ono što je Gospod rekao: „Uzmi krst svoj i hajde za mnom“, onda nemamo problema.
Ako uzmemo svoj krst i sledimo put Gospodnji — put Svetosavlja — tada nam ne treba nikakva nova želja. Jednostavno, ne želim ništa više. Neka bude kako Bog da. Važno je da ne stradamo zbog svojih grešaka i da ne budemo kažnjeni zbog nerada i neodgovornosti. Važno je da ujutru ustanemo i potrudimo se.
Naš mitropolit Teodosije u poslednje vreme često govori: „Važno je da mi ne napravimo neki problem, da mi ne budemo uzrok sopstvenog stradanja.“ Zbog toga je Danica Crnogorčević ostala u Podgorici - da ne bi neko u tim pesmama našao nešto pogrešno.
Religija.rs
Iguman Mihailo
Kada dođe 2.000 ljudi, mi ne znamo ko je u uniformi, ko u civilu, ko za koga radi, ko koga snima. Koliko je tu bilo inspektora u civilu, onih koji su pratili i beležili šta radimo i govorimo. Žalosno je da te takvi ljudi progone, da nemaju pametnijeg posla nego da prate ko šta peva i ko šta govori.
Životu treba udahnuti dušu. Brinemo o jelu, piću i materijalnom. A duša? Mislim da danas niko nije gladan - ako hoće da radi, da stvara, da zaradi koru hleba.
Ako neće da radi, može da sedi i da kuka, da traži izgovore. Društvo nam se podelilo na one koji stalno kukaju i na one koji rade. A oni koji rade - Bože, njima nije teško; ne pitaju šta će biti sutra ni šta nosi budućnost.
Porodice koje su se posle rata vratile na svoja ognjišta ostale su bez domova i uspomena – monahinje i meštani rizikovali živote da spasu selo od potpunog uništenja.
Kako javljaju naši novinari, koji se nalaze u porti svetinje, veliki broj Srba je došao iz različitih krajeva i sve vrvi od srpskog roda, još od ranih jutarnjih sati.
U ekskluzivnom intervjuu, starešina manastira Svetih arhangela kod Prizrena govori o duhovnoj snazi, teškim iskušenjima i rastućem značaju manastira za Srbe na Kosovu i Metohiji.
U drugom delu ekskluzivnog intervjua za religija.rs, starešina manastira Svetih arhangela govori o godinama borbe bez mržnje, o veri koja ne traži osvetu, već snagu za oproštaj, i otkriva zašto Srbi na Kosovu nisu zaboravili ko su – ni kome pripadaju.
Od narodnih predanja o zaštiti doma i zdravlju do pogrešnog razumevanja uloge ikona, Crkva objašnjava gde se završava iskreno poštovanje svetitelja, a gde počinju verovanja koja nisu deo pravoslavnog učenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na liturgiji u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, episkop novobrdski podsetio vernike da je svako dobro delo dar Božji i da istinsko bogatstvo vere leži u jednostavnosti i oproštaju.
Dok se srpski narod na Kosmetu suočava s pritiscima i neizvesnošću, arhimandrit Mihailo šalje snažnu poruku mira i opreza i ističe da će slava biti obeležena molitvom i sabornim duhom, daleko od sukoba i podela.
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Duhovni vođa srpskog naroda traži hitnu intervenciju međunarodne zajednice kako bi se sprečila primena zakona koji preti školama, bolnicama i opstanku srpskog naroda.
Od narodnih predanja o zaštiti doma i zdravlju do pogrešnog razumevanja uloge ikona, Crkva objašnjava gde se završava iskreno poštovanje svetitelja, a gde počinju verovanja koja nisu deo pravoslavnog učenja.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svaka reč ima težinu pred Bogom i poziva hrišćane na čuvanje misli, govora i srca.