"NIŠTA NAM NE TREBA, SAMO DOĐITE U KOSOVSKE SVETINJE": Iguman Mihailo za portal religija.rs govori o veri, radu i opstanku Srba na svetoj zemlji (VIDEO)
Iguman manastira Sveti arhangeli, već 35 godina čuvar svetinje kod Prizrena, otkriva kako prisustvo svakog čoveka obnavlja manastire, zašto vera raste iz poniženja i kako se Srbi u južnoj pokrajini više uzdaju u molitvu nego u politiku.
Tamo gde su koraci tihi, a duše glasne u molitvi, tamo gde kamen govori više od reči, a tišina odzvanja blagodaću - tamo se, u svetoj tišini manastira Svetih arhangela kod Prizrena, sabira ono što je ostalo postojano u vremenima nesigurnosti: vera. U tom svetom prostoru, gde je sve što je ljudsko već bezbroj puta bilo iskušano, otac Mihailo ne nudi gotove odgovore, već poziva da se živi duboko, u istini, poslušnosti i nadi.
U trećem delu intervjua sa igumanom Mihailom za portal religija.rs otkrivamo šta znači biti veran u vremenu nevere, kako se srce naroda učvršćuje u zajedništvu, zašto je prisutnost često veća od reči - i kako se blagodat ne može preneti ni knjigom, ni govorom, već samo ličnim predanjem. Otac Mihailo nas podseća da snagu ne nalazimo u okolnostima, već u Gospodu, i da je život sa Bogom jedini pravi odgovor na pitanja današnjeg čoveka. Jer gde je molitva - tamo je i svetlost.
Kako manastir doprinosi očuvanju srpske kulturne baštine i opštem duhovnom životu mladih ljudi u ovom podneblju?
Samim svojim postojanjem. Manastir opstaje ovde, i to je naš doprinos. Naša vrata su uvek otvorena, trpeza je postavljena, molitva se uznosi svako jutro i svako veče. To je naš put i to je naša uloga. To nikada ne prekidamo. Ništa ne može da nas spreči da to činimo.
Naša uloga i naša misija u očuvanju kulture, duhovnosti i nacionalnog identiteta jeste da se molimo Bogu i da omogućimo drugima koji dolaze ovde da se zajedno s nama mole. Jer, ako čovek nije u miru sa samim sobom, ne može biti ni u miru s drugim ljudima.
Niko danas nije naivan, svi osećaju i vide da li si zaista ono što jesi, ili si glumac i folirant. Ako umisliš da si neka veličina, neki stručnjak koji sve može sam, sopstvenom pameću, vremenom se pokaže da si - velika budala. A ako se osloniš na Boga i moliš Mu se, tada ti Gospod sve daje i sve možeš.
Kako vernici mogu doprineti obnovi i očuvanju manastira? Da li su to samo dolasci ili postoji još neki način?
Dovoljno je da dođu se družimo. Kroz zajedništvo i prisustvo ovde, mi čuvamo ove svetinje. Ne samo ovu našu u Prizrenu, već i Pećku patrijaršiju, Dečane, Gračanicu, Zočište... sve naše svetinje širom ovog prostora.
Religija.rs
Hvala Bogu, na sve strane imamo naše svetinje u kojima se narod okuplja na bogosluženjima svake nedelje i praznika. Svako novo prisustvo, svaki novi čovek, obraduje lokalno stanovništvo i daje mu dodatnu snagu.
Ja sam iz Republike Srpske, tačnije iz Brčko distrikta, a kod nas nas ponekad tretiraju kao da smo „malo tupi i glupi“. A kada sam ja ovde, na ovom mestu, osetio blagodat — i to nakon 35 godina provedenih u manastiru — sigurno će je osetiti i oni koji dolaze: pametniji, iskusniji, mladi, stari... svi koji otvore srce i pristupe s verom.
Koje su vaše molitve i želje za budućnost manastira i vernog naroda na Kosovu i Metohiji?
Moja molitva je: „Gospode, nauči nas da idemo putem zapovesti Tvoje.“ I ništa drugo. Kada pogledamo kakvi smo danas — kao narod i kao pojedinci — mnoge stvari bi s neba trebalo da padaju. A kada vidimo da ne pada ono što možda i zaslužujemo, to znači da je Bog ljubav i da nas Bog voli.
Riznica net
Iguman Mihailo
Ako nas već Bog voli - šta nam više treba? Budimo zadovoljni i blagodarni. Način na koji živimo ovde svedoči o blagodati i ljubavi Božijoj. Bez toga ne bismo mogli opstati.
Nemamo mi snagu i moć da uvek budemo nasmejani i vedri. Ali, ako se istinski oslonimo na Boga i kažemo: „Gospode, nauči me da idem putem Tvojim“, i ako prihvatimo ono što je Gospod rekao: „Uzmi krst svoj i hajde za mnom“, onda nemamo problema.
Ako uzmemo svoj krst i sledimo put Gospodnji — put Svetosavlja — tada nam ne treba nikakva nova želja. Jednostavno, ne želim ništa više. Neka bude kako Bog da. Važno je da ne stradamo zbog svojih grešaka i da ne budemo kažnjeni zbog nerada i neodgovornosti. Važno je da ujutru ustanemo i potrudimo se.
Naš mitropolit Teodosije u poslednje vreme često govori: „Važno je da mi ne napravimo neki problem, da mi ne budemo uzrok sopstvenog stradanja.“ Zbog toga je Danica Crnogorčević ostala u Podgorici - da ne bi neko u tim pesmama našao nešto pogrešno.
Religija.rs
Iguman Mihailo
Kada dođe 2.000 ljudi, mi ne znamo ko je u uniformi, ko u civilu, ko za koga radi, ko koga snima. Koliko je tu bilo inspektora u civilu, onih koji su pratili i beležili šta radimo i govorimo. Žalosno je da te takvi ljudi progone, da nemaju pametnijeg posla nego da prate ko šta peva i ko šta govori.
Životu treba udahnuti dušu. Brinemo o jelu, piću i materijalnom. A duša? Mislim da danas niko nije gladan - ako hoće da radi, da stvara, da zaradi koru hleba.
Ako neće da radi, može da sedi i da kuka, da traži izgovore. Društvo nam se podelilo na one koji stalno kukaju i na one koji rade. A oni koji rade - Bože, njima nije teško; ne pitaju šta će biti sutra ni šta nosi budućnost.
Porodice koje su se posle rata vratile na svoja ognjišta ostale su bez domova i uspomena – monahinje i meštani rizikovali živote da spasu selo od potpunog uništenja.
Kako javljaju naši novinari, koji se nalaze u porti svetinje, veliki broj Srba je došao iz različitih krajeva i sve vrvi od srpskog roda, još od ranih jutarnjih sati.
U ekskluzivnom intervjuu, starešina manastira Svetih arhangela kod Prizrena govori o duhovnoj snazi, teškim iskušenjima i rastućem značaju manastira za Srbe na Kosovu i Metohiji.
U drugom delu ekskluzivnog intervjua za religija.rs, starešina manastira Svetih arhangela govori o godinama borbe bez mržnje, o veri koja ne traži osvetu, već snagu za oproštaj, i otkriva zašto Srbi na Kosovu nisu zaboravili ko su – ni kome pripadaju.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Kulinarski tim Artis centra rekonstruisao je jelo nadahnuto srednjovekovnom kuhinjom, a završni premaz od meda i crnog vina daje mesu rubinsku, hrskavu koricu.
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.