PRETE NAM HAPŠENJEM! ČEKAMO DA SJAŠE KURTI, PA DA DOĐE NEKI "MURTI" KOJI ĆE BITI UMERENIJI: Potresno svedočanstvo igumana Mihaila iz srca Prizrena (VIDEO)
U drugom delu ekskluzivnog intervjua za religija.rs, starešina manastira Svetih arhangela govori o godinama borbe bez mržnje, o veri koja ne traži osvetu, već snagu za oproštaj, i otkriva zašto Srbi na Kosovu nisu zaboravili ko su – ni kome pripadaju.
Na svetoj kosovskoj zemlji, gde se svaka molitva čuje jače, a svaka suza pada teže, svakodnevica igumana Mihaila nije samo služenje, već neprekidni podvig – tih, postojan i utemeljen u veri. I dok se svet menja, a sile ovoga sveta talasaju sve snažnije, bratstvo manastira Svetih arhangela kod Prizrena ostaje kao kamen oslonca onima koji traže mir i smisao pod svetim krovom Dušanove zadužbine.
Religija.rs
Iguman Mihailo
U drugom delu intervjua sa igumanom Mihailom dotakli smo se dubljih slojeva svakodnevice u manastiru: kako izgleda život u senkama izazova, koje prepreke stoje pred obnovom svetinja, ali i šta predstavlja duhovna snaga naroda koji dolazi da se pokloni. Otac Mihailo svedoči o veri koja ne podleže ni sili ni vremenima, već čeka – smireno, kao voda Bistrice – da dođe čas obnove. U njegovim rečima otkrivaju se i razlozi za nadu, i uteha za one koji osećaju teskobu vremena, ali i snažan poziv da se ne zaboravi ko smo – i čiji smo.
Godinama ste u manastiru Svetih Arhangela. Koje izazove ste, kao iguman, najviše doživljavali tokom službe ovde?
Svoju službu i boravak ovde doživljavam kao dar od Boga. Nemam osećaj da je to neka teška borba – nažalost ili na sreću. Možda bih i trebalo da ga imam, ali dugo sam ovde – kao bogoslov sam došao 1989. godine i zavoleo ovu zemlju i ovaj kraj. Jednostavno, ovde ne doživljavam izazove u tom negativnom smislu, niti velike poteškoće. Za mene je to dar Božiji i blagoslov Božiji.
Wikipedia
Manastir Svetih arhangela kod Prizrena
Ono što jeste problem u našem životu ovde jeste to što nam ne dozvoljavaju da obnovimo crkvu Svetog Nikole, da uz ovaj konak imamo još jedan pravi hram. To nikome ne bi smetalo, ali jednostavno, to je problem lokalnih vlasti. Kada smo počeli – stavili svega nekoliko redova kamena – odmah su došli da hapse majstore, a meni su upućene pretnje hapšenjem. Jednostavno, ne može se na silu. Sačekaćemo bolje vreme.
Dok se čeka bolje vreme za obnovu crkve Svetog Nikole, može li se još nešto uraditi?
Pored toga, imamo još neke tehničke probleme, poput garaže i kućice u kojoj boravi policija. Sada su smešteni u kontejnere, gde na 40 stepeni nije nimalo prijatno. Imali smo želju da uredimo parking i tu kućicu, ali u ovim okolnostima, okruženi ljudima koji prema nama nisu baš dobronamerni – ne može se ništa. Čekamo da sjaše ovaj Kurti, pa da dođe neki „Murti“ koji će biti umereniji.
Ima li nekih naznaka promene?
Od februara ništa ne može da se formira na Kosovu. Da se to dešava u Republici Srpskoj ili u Srbiji, već bismo imali sankcije. Mi bismo već bili proglašeni za najgori narod u Evropi – kako mnogi pokušavaju da nas predstave: kao čudake, divljake, ubice... Ali nema veze. Dovoljni su nama Nikola Jokić sa košarkaškom loptom ili Novak Đoković sa teniskim reketom da im izbije sve adute iz ruku. Da ne pominjemo Nikolu Teslu, Mihajla Pupina i druge Srbe koji su postavili standarde priznate u celom svetu.
A koji su duhovni aduti?
Mogu oni da rade šta hoće, ali ne mogu da nas ponize niti da nas umanje. Mi smo narod Svetog Save, narod koji ima moćnu istoriju i moćne pretke. I ono što je za mene kao monaha najvažnije – imamo mnogo brojniju Nebesku Srbiju, koja nas krepi i čuva, pa tako na zemlji niko ništa ne može. Možemo jedino sami od sebe da napravimo budale. Ali onaj koji se bude držao Svetog Save i svetih Nemanjića – pobediće sva iskušenja.
Treći, poslednji deo intervjua sa igumanom Mihailom objavljujemo u četvrtak, 31. jula.
Kako javljaju naši novinari, koji se nalaze u porti svetinje, veliki broj Srba je došao iz različitih krajeva i sve vrvi od srpskog roda, još od ranih jutarnjih sati.
Na lokalitetu crkve Bogorodice Hvostanske, unutar zaštićene zone, održan je obred bez blagoslova Srpske pravoslavne crkve, uz poruke mržnje prema pravoslavnim Srbima.
U ekskluzivnom intervjuu, starešina manastira Svetih arhangela kod Prizrena govori o duhovnoj snazi, teškim iskušenjima i rastućem značaju manastira za Srbe na Kosovu i Metohiji.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
U atmosferi političkih pritisaka i snažnih medijskih kampanja polemika oko predstojatelja Srpske pravoslavne crkve uklapa se u širu borbu oko Kosova i Metohije, istorijskog pamćenja i duhovnog identiteta srpskog naroda.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Sveštenik Jevgenije Murzin otkriva zašto strah od Božje kazne nije isto što i strahopoštovanje prema Bogu i kako savršena ljubav oslobađa čoveka od strepnje.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.