PRETE NAM HAPŠENJEM! ČEKAMO DA SJAŠE KURTI, PA DA DOĐE NEKI "MURTI" KOJI ĆE BITI UMERENIJI: Potresno svedočanstvo igumana Mihaila iz srca Prizrena (VIDEO)
U drugom delu ekskluzivnog intervjua za religija.rs, starešina manastira Svetih arhangela govori o godinama borbe bez mržnje, o veri koja ne traži osvetu, već snagu za oproštaj, i otkriva zašto Srbi na Kosovu nisu zaboravili ko su – ni kome pripadaju.
Na svetoj kosovskoj zemlji, gde se svaka molitva čuje jače, a svaka suza pada teže, svakodnevica igumana Mihaila nije samo služenje, već neprekidni podvig – tih, postojan i utemeljen u veri. I dok se svet menja, a sile ovoga sveta talasaju sve snažnije, bratstvo manastira Svetih arhangela kod Prizrena ostaje kao kamen oslonca onima koji traže mir i smisao pod svetim krovom Dušanove zadužbine.
Religija.rs
Iguman Mihailo
U drugom delu intervjua sa igumanom Mihailom dotakli smo se dubljih slojeva svakodnevice u manastiru: kako izgleda život u senkama izazova, koje prepreke stoje pred obnovom svetinja, ali i šta predstavlja duhovna snaga naroda koji dolazi da se pokloni. Otac Mihailo svedoči o veri koja ne podleže ni sili ni vremenima, već čeka – smireno, kao voda Bistrice – da dođe čas obnove. U njegovim rečima otkrivaju se i razlozi za nadu, i uteha za one koji osećaju teskobu vremena, ali i snažan poziv da se ne zaboravi ko smo – i čiji smo.
Godinama ste u manastiru Svetih Arhangela. Koje izazove ste, kao iguman, najviše doživljavali tokom službe ovde?
Svoju službu i boravak ovde doživljavam kao dar od Boga. Nemam osećaj da je to neka teška borba – nažalost ili na sreću. Možda bih i trebalo da ga imam, ali dugo sam ovde – kao bogoslov sam došao 1989. godine i zavoleo ovu zemlju i ovaj kraj. Jednostavno, ovde ne doživljavam izazove u tom negativnom smislu, niti velike poteškoće. Za mene je to dar Božiji i blagoslov Božiji.
Wikipedia
Manastir Svetih arhangela kod Prizrena
Ono što jeste problem u našem životu ovde jeste to što nam ne dozvoljavaju da obnovimo crkvu Svetog Nikole, da uz ovaj konak imamo još jedan pravi hram. To nikome ne bi smetalo, ali jednostavno, to je problem lokalnih vlasti. Kada smo počeli – stavili svega nekoliko redova kamena – odmah su došli da hapse majstore, a meni su upućene pretnje hapšenjem. Jednostavno, ne može se na silu. Sačekaćemo bolje vreme.
Dok se čeka bolje vreme za obnovu crkve Svetog Nikole, može li se još nešto uraditi?
Pored toga, imamo još neke tehničke probleme, poput garaže i kućice u kojoj boravi policija. Sada su smešteni u kontejnere, gde na 40 stepeni nije nimalo prijatno. Imali smo želju da uredimo parking i tu kućicu, ali u ovim okolnostima, okruženi ljudima koji prema nama nisu baš dobronamerni – ne može se ništa. Čekamo da sjaše ovaj Kurti, pa da dođe neki „Murti“ koji će biti umereniji.
Ima li nekih naznaka promene?
Od februara ništa ne može da se formira na Kosovu. Da se to dešava u Republici Srpskoj ili u Srbiji, već bismo imali sankcije. Mi bismo već bili proglašeni za najgori narod u Evropi – kako mnogi pokušavaju da nas predstave: kao čudake, divljake, ubice... Ali nema veze. Dovoljni su nama Nikola Jokić sa košarkaškom loptom ili Novak Đoković sa teniskim reketom da im izbije sve adute iz ruku. Da ne pominjemo Nikolu Teslu, Mihajla Pupina i druge Srbe koji su postavili standarde priznate u celom svetu.
A koji su duhovni aduti?
Mogu oni da rade šta hoće, ali ne mogu da nas ponize niti da nas umanje. Mi smo narod Svetog Save, narod koji ima moćnu istoriju i moćne pretke. I ono što je za mene kao monaha najvažnije – imamo mnogo brojniju Nebesku Srbiju, koja nas krepi i čuva, pa tako na zemlji niko ništa ne može. Možemo jedino sami od sebe da napravimo budale. Ali onaj koji se bude držao Svetog Save i svetih Nemanjića – pobediće sva iskušenja.
Treći, poslednji deo intervjua sa igumanom Mihailom objavljujemo u četvrtak, 31. jula.
Kako javljaju naši novinari, koji se nalaze u porti svetinje, veliki broj Srba je došao iz različitih krajeva i sve vrvi od srpskog roda, još od ranih jutarnjih sati.
Na lokalitetu crkve Bogorodice Hvostanske, unutar zaštićene zone, održan je obred bez blagoslova Srpske pravoslavne crkve, uz poruke mržnje prema pravoslavnim Srbima.
U ekskluzivnom intervjuu, starešina manastira Svetih arhangela kod Prizrena govori o duhovnoj snazi, teškim iskušenjima i rastućem značaju manastira za Srbe na Kosovu i Metohiji.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Dok se srpski narod na Kosmetu suočava s pritiscima i neizvesnošću, arhimandrit Mihailo šalje snažnu poruku mira i opreza i ističe da će slava biti obeležena molitvom i sabornim duhom, daleko od sukoba i podela.
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Uz idejnog tvorca vladiku Ilariona, vladiku Teodosija i akademika Matiju Bećkovića, prva projekcija filma bila je ispunjena molitvom, uzvišenom atmosferom i svedočanstvom o neumornoj ljubavi srpskog naroda prema Kosovu i Metohiji.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.