Uz idejnog tvorca vladiku Ilariona, vladiku Teodosija i akademika Matiju Bećkovića, prva projekcija filma bila je ispunjena molitvom, uzvišenom atmosferom i svedočanstvom o neumornoj ljubavi srpskog naroda prema Kosovu i Metohiji.
Retko se dešava da jedna filmska premijera okuplja toliku duhovnu i kulturnu elitu, ali prva projekcija filma “Svi za Kosmet, ma gde bili” bila je upravo takav događaj – trenutak u kojem su se prožele vera, istorija i ljubav prema Kosovu i Metohiji.
Arhijereji, monasi i sveštenici u prvom planu
Crvenim tepihom koračali su arhijereji, jereji i monasi, a među prisutnima su bili episkop novobrdski Ilarion, vikar patrijarha Porfirija i idejni tvorac ovog ostvarenja, vladika raško-prizrenski Teodosije, iguman manastira Svetih arhangela kod Prizrena arhimandrit Mihailo, ali i akademik Matija Bećković, čije reči uvek nose težinu istorijske i duhovne istine. Ekipa portala Religija.rs bila je na licu mesta da bi slikom i rečju zabeležila ovaj veličanstven trenutak.
Pred početak projekcije, a i nakon njenog završetka, prostor je ispunila uzvišena atmosfera molitve i zajedništva. Najčešće izgovorene reči bile su: “Kosovski zavet” – izraz koji u sebi nosi večnu obavezu i neugaslu veru u očuvanje našeg naroda i svetinja.
ST/Dragan Kadić
Kosovski zavet u fokusu: šta film otkriva o veri i opstanku naroda
Film, snimljen po ideji episkopa Ilariona, svedoči o neprolaznom Kosovskom zavetu, o neumornoj borbi srpskog naroda za opstanak u teškim istorijskim okolnostima, ali i o ljubavi, pažnji i odgovornosti koju svaki pojedinac oseća prema svom Kosovu i Metohiji, našem duhovnom Jerusalimu.
ST/Dragan Kadić
Vladika novobrdski Ilarion
Vera, umetnost i istorija ruku pod ruku
U ovom ostvarenju učestvuju mnoge ličnosti koje svojim delovanjem i životom svedoče o vernosti, solidarnosti i ljubavi: blaženopočivši mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, mitropolit raško-prizrenski Teodosije, iguman manastira Svetih Arhangela arhimandrit Mihailo, igumanija Pećke patrijaršije mati Haritina, iguman manastira Visoki Dečani Sava Janjić, monahinja manastira Ulije sestra Julijana, upravnica Narodne kuhinje na Kosovu i Metohiji protinica Svetlana Stević, akademik Matija Bećković, osnivač humanitarne organizacije „Srbi za Srbe“ Igor Rašula, publicista Živojin Rakočević, muzički umetnici Gavrilo Kujundžić, Pavlina Radovanović i Branka Zečević, glumci Ivan Bosiljčić, Zoran Cvijanović i Viktor Savić, kao i predsednik Humanitarne organizacije “Svi za Kosmet” Zoran Ćirić. Režiju potpisuje Hadži Bojana Krstić.
Humanitarna organizacija “Svi za Kosmet”, koja stoji iza ovog projekta, od svog osnivanja 2008. godine u Beogradu, pa sve do danas kroz svoje ogranke u Nemačkoj, Republici Srpskoj i Švajcarskoj, neumorno pruža materijalnu i moralnu podršku srpskom narodu, Narodnim kuhinjama i svetinjama na Kosovu i Metohiji. Na stotine humanitarno-pokloničkih putovanja, brojne praznične akcije, događaji “Igraj za Kosmet”, postavljanje donatorskih kutija i akcije prikupljanja školskog pribora za decu iz srpskih enklava samo su deo višedecenijskog zalaganja ove organizacije. Zahvaljujući hiljadama donatora, realizovan je veliki broj pomoći ugroženim porodicama, institucijama i manastirima, a organizacija je odlikovana brojnim zahvalnicama i arhiјerejskom Gramatom Eparhije raško-prizrenske.
Premijera koja spaja prošlost i budućnost: kako film čuva duhovnu baštinu
Premijera filma “Svi za Kosmet, ma gde bili” još jednom je pokazala da kroz umetnost, molitvu i međusobnu solidarnost srpski narod ostaje veran svom Kosovskom zavetu – zavetu koji nije samo istorijska činjenica, već živi temelj naše vere, identiteta i duhovne opstojnosti.
Na slavi u manastiru Svete Nedelje, mitropolit raško-prizrenski poslao snažnu poruku o veri koja isceljuje, svetinji koja ne sme biti zaboravljena i ljubavi Hristovoj koja okuplja Srbe vekovima.
U drugom delu ekskluzivnog intervjua za religija.rs, starešina manastira Svetih arhangela govori o godinama borbe bez mržnje, o veri koja ne traži osvetu, već snagu za oproštaj, i otkriva zašto Srbi na Kosovu nisu zaboravili ko su – ni kome pripadaju.
Na praznik Svetog proroka Jezekilja, u crkvi Svetog arhiđakona Stefana u Velikoj Hoči, mitropolit raško-prizrenski Teososije služio je svetu liturgiju i osvetio novi mozaik.
Posle bogosluženja u Sabornom hramu i molitve za učenike, prvi čas istorije održan je u manastiru Svetih arhangela, gde počiva car Dušan, u simboličnom spoju vere i predanja.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.