Posle bogosluženja u Sabornom hramu i molitve za učenike, prvi čas istorije održan je u manastiru Svetih arhangela, gde počiva car Dušan, u simboličnom spoju vere i predanja.
U Prizrenu, na praznik Svetog Andreja Stratilata, svečano je obeležen početak nove školske godine u Prizrenskoj bogosloviji. Svetu arhijerejsku liturgiju u Sabornom hramu služio je mitropolit raško-prizrenski Teodosije, uz sasluženje episkopa novobrdskog Ilariona i lipljanskog Dositeja, vikara patrijarha srpskog, kao i sveštenstva i sveštenomonaštva iz više eparhija Srpske pravoslavne crkve.
Foto: SPC
Vladika novobrdski Ilarion, raško-prizrenski Teodosije i lipljanski Dositej
Novo služenje u Crkvi
Tokom liturgije mitropolit Teodosije rukopoložio je diplomiranog teologa Dušana Kovačevića u čin đakona, darujući tako Crkvi novog služitelja Jevanđelja. Ovaj trenutak obeležio je radosni početak ne samo školske, već i liturgijske godine za verni narod i bogoslove u Prizrenu.
Foto: SPC
Vladika Dositej služio je moleban
Molitva za učenike i nastavnike
Po završetku liturgije episkop Dositej služio je čin priziva Svetoga Duha, moleći za učenike i profesore Bogoslovije. Reči molitve, prožete prizivom blagoslova i sile Duha Svetoga, bile su duhovni štit i oslonac za sve koji ulaze u novu školsku godinu.
Mitropolit Teodosije obratio se učenicima i nastavnicima i poželeo svima dobrodošlicu, naglasivši značaj duhovnog i obrazovnog usavršavanja novih pokoljenja koje Crkva vaspitava u duhu Jevanđelja i svetosavlja.
Foto: SPC
Učenici Prizrenske bogoslovije
Prvi čas pored zadužbine cara Dušana
Nakon bogosluženja, učenici i profesori su se uputili u manastir Svetih arhangela, znamenitu zadužbinu cara Dušana, gde je kraj njegovog groba održan prvi čas istorije u ovoj školskoj godini.
U jedinstvenom spoju duhovnog i istorijskog nasleđa, mladi bogoslovi su započeli novo poglavlje obrazovanja, oslonjeni na temelje predanja i vere
Kada vernici po crkvenoj tradiciji obilaze grobove i pale sveće, u srpskoj prestonici će biti na snazi posebna saobraćajna i organizaciona pravila na gradskim grobljima.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Mitropolit raško-prizrenski Teodosije služio je u Hramu Svetog Đorđa, gde su budući pastiri Crkve Hristove primili blagoslov za put koji ih vodi ka služenju Bogu i narodu, a profesor Stefan Nedeljković rukopoložen je u čin đakona.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
Od zatvorenog oltara tokom posta do iznenadne otvorenosti koja briše granicu između čoveka i Boga, Svetla sedmica otkriva smisao koji mnogi primete tek kada zakorače unutra.
Snažna beseda arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog otvorila je pitanje suštine vere i upozorila da se susret sa Bogom ne svodi na spoljašnje oblike, već na živo učešće u liturgiji i delatnu ljubav prema Hristu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je na mestu stradanja jasenovačkih mučenika da reč pripada molitvi, a konačna pobeda životu i Hristu vaskrslom.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.