Mitropolit raško-prizrenski Teodosije služio je u Hramu Svetog Đorđa, gde su budući pastiri Crkve Hristove primili blagoslov za put koji ih vodi ka služenju Bogu i narodu, a profesor Stefan Nedeljković rukopoložen je u čin đakona.
U srcu Prizrena, u Hramu Svetog Đorđa, odjekivali su molitveni glasovi u čast početka nove školske godine u Prizrenskoj bogosloviji, svetioniku pravoslavne vere, što vekovima čuva duhovno nasleđe srpskog naroda. U tom svetom prostoru, gde se vekovi susreću sa sadašnjošću, arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit raško-prizrenski Teodosije, rektor ove časne ustanove, zajedno sa sveštenicima i sveštenomonasima.
SPC/Eparhija raško-prizrenska
Luturgija u Hramu Svetog Đorđa
Liturgija, kao najuzvišeniji čin služenja Bogu, bila je ispunjena duhom molitve i posvećenosti, a u njenom središtu bilo je rukopoloženje profesora Stefana Nedeljkovića u čin đakona. Ovaj čin, duboko ukorenjen u pravoslavnoj tradiciji, predstavlja simbol predanja i službe, putokaz mladim bogoslovima da je svaki korak ka oltaru i ka bližnjima posvećen uzvišenom zadatku – služenju Gospodu i narodu.
Prizrenska bogoslovija, osnovana daleke 1871. godine, vekovima predstavlja temelj srpske duhovnosti u kosovsko-metohijskoj oblasti. Kroz burna vremena, ona je bila svetionik, rasadnik obrazovanih pravoslavnih Srba, te je sačuvala i očuvala veru, jezik i kulturu srpskog naroda.
SPC/Eparhija raško-prizrenska
Oltar Hrama Svetog Đorđa u Prizreni
Danas, njena vrata su ponovo otvorena mladim ljudima, onima koji su se odazvali božanskom pozivu da svoj život posvete Bogu i bližnjima. U ovim svetim hodnicima, gde duhovi svetih otaca i dalje odjekuju, gradiće se ne samo teološka znanja, već i neprolazne vrline vere, nade i ljubavi. Profesori bogoslovije, iskusni i posvećeni, prenosiće učenicima ne samo mudrost reči, već i mudrost srca, usmeravajući ih ka svetom cilju – služenju Gospodu i narodu.
Nova školska godina u Prizrenskoj bogosloviji započela je u duhu molitve, predanja i ljubavi, postavljajući temelje za generacije koje dolaze, da i one, kao i njihovi preci, ostanu čuvari vere i svetlosti u svetu koji se menja, ali gde Bog i Crkva ostaju večno postojani.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.