BOG IH SPOJIO NA NEVEROVATAN NAČIN: Danas su Sveti mučenici Leontije, Ipatije i Teodul!
Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani pod uticajem Leontija, naredi o je da ih bez poštede biju, a potom da im glave odseku.
Mitropolit raško-prizrenski Teodosije služio je u Hramu Svetog Đorđa, gde su budući pastiri Crkve Hristove primili blagoslov za put koji ih vodi ka služenju Bogu i narodu, a profesor Stefan Nedeljković rukopoložen je u čin đakona.
U srcu Prizrena, u Hramu Svetog Đorđa, odjekivali su molitveni glasovi u čast početka nove školske godine u Prizrenskoj bogosloviji, svetioniku pravoslavne vere, što vekovima čuva duhovno nasleđe srpskog naroda. U tom svetom prostoru, gde se vekovi susreću sa sadašnjošću, arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit raško-prizrenski Teodosije, rektor ove časne ustanove, zajedno sa sveštenicima i sveštenomonasima.
Liturgija, kao najuzvišeniji čin služenja Bogu, bila je ispunjena duhom molitve i posvećenosti, a u njenom središtu bilo je rukopoloženje profesora Stefana Nedeljkovića u čin đakona. Ovaj čin, duboko ukorenjen u pravoslavnoj tradiciji, predstavlja simbol predanja i službe, putokaz mladim bogoslovima da je svaki korak ka oltaru i ka bližnjima posvećen uzvišenom zadatku – služenju Gospodu i narodu.
Prizrenska bogoslovija, osnovana daleke 1871. godine, vekovima predstavlja temelj srpske duhovnosti u kosovsko-metohijskoj oblasti. Kroz burna vremena, ona je bila svetionik, rasadnik obrazovanih pravoslavnih Srba, te je sačuvala i očuvala veru, jezik i kulturu srpskog naroda.
Danas, njena vrata su ponovo otvorena mladim ljudima, onima koji su se odazvali božanskom pozivu da svoj život posvete Bogu i bližnjima. U ovim svetim hodnicima, gde duhovi svetih otaca i dalje odjekuju, gradiće se ne samo teološka znanja, već i neprolazne vrline vere, nade i ljubavi. Profesori bogoslovije, iskusni i posvećeni, prenosiće učenicima ne samo mudrost reči, već i mudrost srca, usmeravajući ih ka svetom cilju – služenju Gospodu i narodu.
Nova školska godina u Prizrenskoj bogosloviji započela je u duhu molitve, predanja i ljubavi, postavljajući temelje za generacije koje dolaze, da i one, kao i njihovi preci, ostanu čuvari vere i svetlosti u svetu koji se menja, ali gde Bog i Crkva ostaju večno postojani.
Učenici i profesori Bogoslovije Svetih Kirila i Metodija našli su se u Hilandaru, gde im je mitropolit raško-prizrenski otvorio vrata duhovnog života koji se ne predaje pred tablom, već doživljava u molitvi i tišini Svetogorske lavre.
U drevnom hramu Bogorodice Ljeviške, uz molitve, suze i pesmu, obeležen je završetak školovanja desete generacije obnovljene prizrenske Bogoslovije — simbola postojanosti, vere i nade u srcu Metohije.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
Na Lazarevu subotu, u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, vladika Teodosije služio je svetu liturgiju, a mnogobrojni vernici, pristigli iz raznih krajeva Kosmeta, još jednom su posvedočili kome pripada ova svetinja i koliko traje srpski koren pod njenim svodovima.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Na putu ka svetinji desila se drama koja je potresla vernike – uznemirujuće informacije o pritiscima, hapšenjima i novim iskušenjima za srpski narod.
Sestrinstvo ove svete obitelji je svojim pojanjem ulepšalo liturgiju.
Slavni holivudski glumac i reditelj je boravio na Svetoj gori od 27. do 29. juna.
Zgrada fakulteta je u vlasništvu Srpske Pravoslavne Crkve, a ne države Srbije, što je slučaj sa zgradama ostalih državnih fakulteta.
Zašto je svetski poznati glumac odlučio da dođe upravo u centar pravoslavlja i šta je tu doživeo - za komentar smo upitali Miloša Stojkovića.
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
Zašto je svetski poznati glumac odlučio da dođe upravo u centar pravoslavlja i šta je tu doživeo - za komentar smo upitali Miloša Stojkovića.
Usrdna molitva majki ima neuništivu snagu u borbi protiv zla i njena reč menja sudbinu cele porodice — otkrijte molitvu koja svakom detetu donosi zaštitu i blagoslov.
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.