Mitropolit raško-prizrenski Teodosije služio je u Hramu Svetog Đorđa, gde su budući pastiri Crkve Hristove primili blagoslov za put koji ih vodi ka služenju Bogu i narodu, a profesor Stefan Nedeljković rukopoložen je u čin đakona.
U srcu Prizrena, u Hramu Svetog Đorđa, odjekivali su molitveni glasovi u čast početka nove školske godine u Prizrenskoj bogosloviji, svetioniku pravoslavne vere, što vekovima čuva duhovno nasleđe srpskog naroda. U tom svetom prostoru, gde se vekovi susreću sa sadašnjošću, arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit raško-prizrenski Teodosije, rektor ove časne ustanove, zajedno sa sveštenicima i sveštenomonasima.
SPC/Eparhija raško-prizrenska
Luturgija u Hramu Svetog Đorđa
Liturgija, kao najuzvišeniji čin služenja Bogu, bila je ispunjena duhom molitve i posvećenosti, a u njenom središtu bilo je rukopoloženje profesora Stefana Nedeljkovića u čin đakona. Ovaj čin, duboko ukorenjen u pravoslavnoj tradiciji, predstavlja simbol predanja i službe, putokaz mladim bogoslovima da je svaki korak ka oltaru i ka bližnjima posvećen uzvišenom zadatku – služenju Gospodu i narodu.
Prizrenska bogoslovija, osnovana daleke 1871. godine, vekovima predstavlja temelj srpske duhovnosti u kosovsko-metohijskoj oblasti. Kroz burna vremena, ona je bila svetionik, rasadnik obrazovanih pravoslavnih Srba, te je sačuvala i očuvala veru, jezik i kulturu srpskog naroda.
SPC/Eparhija raško-prizrenska
Oltar Hrama Svetog Đorđa u Prizreni
Danas, njena vrata su ponovo otvorena mladim ljudima, onima koji su se odazvali božanskom pozivu da svoj život posvete Bogu i bližnjima. U ovim svetim hodnicima, gde duhovi svetih otaca i dalje odjekuju, gradiće se ne samo teološka znanja, već i neprolazne vrline vere, nade i ljubavi. Profesori bogoslovije, iskusni i posvećeni, prenosiće učenicima ne samo mudrost reči, već i mudrost srca, usmeravajući ih ka svetom cilju – služenju Gospodu i narodu.
Nova školska godina u Prizrenskoj bogosloviji započela je u duhu molitve, predanja i ljubavi, postavljajući temelje za generacije koje dolaze, da i one, kao i njihovi preci, ostanu čuvari vere i svetlosti u svetu koji se menja, ali gde Bog i Crkva ostaju večno postojani.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Posle bogosluženja u Sabornom hramu i molitve za učenike, prvi čas istorije održan je u manastiru Svetih arhangela, gde počiva car Dušan, u simboličnom spoju vere i predanja.
Učenici i profesori Bogoslovije Svetih Kirila i Metodija našli su se u Hilandaru, gde im je mitropolit raško-prizrenski otvorio vrata duhovnog života koji se ne predaje pred tablom, već doživljava u molitvi i tišini Svetogorske lavre.
U drevnom hramu Bogorodice Ljeviške, uz molitve, suze i pesmu, obeležen je završetak školovanja desete generacije obnovljene prizrenske Bogoslovije — simbola postojanosti, vere i nade u srcu Metohije.
Na liturgiji u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, episkop novobrdski podsetio vernike da je svako dobro delo dar Božji i da istinsko bogatstvo vere leži u jednostavnosti i oproštaju.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu.