Mitropolit raško-prizrenski Teodosije služio je u Hramu Svetog Đorđa, gde su budući pastiri Crkve Hristove primili blagoslov za put koji ih vodi ka služenju Bogu i narodu, a profesor Stefan Nedeljković rukopoložen je u čin đakona.
U srcu Prizrena, u Hramu Svetog Đorđa, odjekivali su molitveni glasovi u čast početka nove školske godine u Prizrenskoj bogosloviji, svetioniku pravoslavne vere, što vekovima čuva duhovno nasleđe srpskog naroda. U tom svetom prostoru, gde se vekovi susreću sa sadašnjošću, arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit raško-prizrenski Teodosije, rektor ove časne ustanove, zajedno sa sveštenicima i sveštenomonasima.
SPC/Eparhija raško-prizrenska
Luturgija u Hramu Svetog Đorđa
Liturgija, kao najuzvišeniji čin služenja Bogu, bila je ispunjena duhom molitve i posvećenosti, a u njenom središtu bilo je rukopoloženje profesora Stefana Nedeljkovića u čin đakona. Ovaj čin, duboko ukorenjen u pravoslavnoj tradiciji, predstavlja simbol predanja i službe, putokaz mladim bogoslovima da je svaki korak ka oltaru i ka bližnjima posvećen uzvišenom zadatku – služenju Gospodu i narodu.
Prizrenska bogoslovija, osnovana daleke 1871. godine, vekovima predstavlja temelj srpske duhovnosti u kosovsko-metohijskoj oblasti. Kroz burna vremena, ona je bila svetionik, rasadnik obrazovanih pravoslavnih Srba, te je sačuvala i očuvala veru, jezik i kulturu srpskog naroda.
SPC/Eparhija raško-prizrenska
Oltar Hrama Svetog Đorđa u Prizreni
Danas, njena vrata su ponovo otvorena mladim ljudima, onima koji su se odazvali božanskom pozivu da svoj život posvete Bogu i bližnjima. U ovim svetim hodnicima, gde duhovi svetih otaca i dalje odjekuju, gradiće se ne samo teološka znanja, već i neprolazne vrline vere, nade i ljubavi. Profesori bogoslovije, iskusni i posvećeni, prenosiće učenicima ne samo mudrost reči, već i mudrost srca, usmeravajući ih ka svetom cilju – služenju Gospodu i narodu.
Nova školska godina u Prizrenskoj bogosloviji započela je u duhu molitve, predanja i ljubavi, postavljajući temelje za generacije koje dolaze, da i one, kao i njihovi preci, ostanu čuvari vere i svetlosti u svetu koji se menja, ali gde Bog i Crkva ostaju večno postojani.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Posle bogosluženja u Sabornom hramu i molitve za učenike, prvi čas istorije održan je u manastiru Svetih arhangela, gde počiva car Dušan, u simboličnom spoju vere i predanja.
Učenici i profesori Bogoslovije Svetih Kirila i Metodija našli su se u Hilandaru, gde im je mitropolit raško-prizrenski otvorio vrata duhovnog života koji se ne predaje pred tablom, već doživljava u molitvi i tišini Svetogorske lavre.
U drevnom hramu Bogorodice Ljeviške, uz molitve, suze i pesmu, obeležen je završetak školovanja desete generacije obnovljene prizrenske Bogoslovije — simbola postojanosti, vere i nade u srcu Metohije.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.