Šestu godišnjicu upokojenja Vladete Jerotića obeležilo je bogosluženje u njegovoj voljenoj crkvi na Kalemegdanu, gde je episkop Petar služio molitvu, a starešina hrama u razgovoru za “Religiju” evocirao je uspomene na velikana i njegovu ulogu u oživljavanju vere u Srbiji u teškim vremenima.
Na šestu godišnjicu od upokojenja Vladete Jerotića, episkop toplički Petar, vikar Patrijarha srpskog, služio je u Crkvi Ružici na Kalemegdanu parastos ovom istaknutom naučniku, lekaru i bivšem profesoru Bogoslovskog fakulteta.
Parastos je služen u ovoj svetinji po zavetu samog Jerotića, koji je za života često dolazio na bogosluženja u ovu crkvu, ostavljajući poslednju volju da se tu, na mestu gde je nalazio duhovni mir, svake godine molitveno sećamo njega i njegove pokojne supruge.
Foto: Religija
Parastos Vladeti Jerotiću u Crkvi Ružici
U tihom osvetljenju Crkve Ružice, sveštenstvo je sa sabranim vernicima ponovo oživelo duh Vladete Jerotića. Protojerej-stavrofor Vladimir Vukašinović, starešina Ružice, sa setom i ljubavlju za "Religiju" govori o svom prijatelju, podsećajući na neizbrisiv trag koji je Jerotić ostavio, kako u nauci, tako i u srcima onih koji su ga poznavali.
- Danas smo se sabrali ovde u crkvi Ružici da održimo šesti godišnji parastos našem dragom prijatelju i kolegi Vladeti Jerotiću. Nazivam ga kolegom jer smo mi sveštenici ove crkve uglavnom profesori na Bogoslovskom fakultetu, gde je i Jerotić bio profesor nekoliko decenija. Došli smo da se pomolimo Bogu, kako po dužnosti našeg srca, tako i po njegovom testamentu, gde je on ostavio svoju poslednju volju i želju da svake godine na ovaj dan ovde držimo pomeni za njega i njegovu pokojnu suprugu - rekao je otac Vladimir.
Foto: Religija
Vladika toplički Petar
Govoreći o Jerotiću, otac Vladimir se prisetio trenutaka provedenih sa njim i drugim velikanima našeg doba. - Pada mi na pamet, ovde smo više puta bili zajedno Jerotić, pokojni akademik Miodrag Pavlović, naš veliki pesnik, i ja. Oni su mi pričali svoje doživljaje iz detinjstva i mladosti, i sve one godine i decenije kada su prolazili i dolazili u ovu drevnu svetinju.
Kao čovek vere i nauke, Jerotić je, prema rečima oca Vladimira, bio spoj uma i srca, molitve i naučnog promišljanja.
- Jerotić je bio čovek uman i čovek nauke, ali je bio istovremeno i čovek duše, molitve, srca i religioznog duhovnog života. Jedna od njegovih omiljenih crkava, hramova gde je dolazio na svetu liturgiju, bila je upravo Crkva Ružica. Imali smo prilike da se ovde s njim više puta zajedno molimo. I eto, danas smo to učinili takođe, ne samo za njega, nego i sa njim. Jer, kao što znamo po našem duhovnom iskustvu i našoj veri, oni koji su usnuli u Hristu nisu nestali, nego slušaju naše molitve i učestvuju u njima - kaže starešina Crkve Ružica.
youtube/printscreen/ Телевизија Храм
Vladeta Jerotić
Otac Vladimir je s tugom primetio da je broj prisutnih na parastosu bio manji nego što bi se očekivalo.
- Ono što mene pomalo rastužuje je činjenica da danas ovde nije bilo mnogo ljudi. To ne treba da prećutimo. Ako se setimo koliko je ljudi bilo na svakom njegovom predavanju, koliko je bilo prepunih sala, postavlja se pitanje gde su ti ljudi danas.
Ipak, podseća da Jerotić nije tražio slavu od ljudi, već je svoju dušu posvetio Bogu.
- Jerotić, koji je probudio veru u tolikim srcima, nije dobio svoje veliko zasluženo "hvala'"na današnji dan, od svih tih ljudi. Drugo, živimo u strašnom vremenu, kada je zaborav naših prethodnika, naših učitelja, tužno prirodan fenomen u svakom rodu, ali nikad nije bio ovako brz. Ubrzan ovim mobilnim telefonima, društvenim mrežama i tim agresivnim smenjivanjem sadržaja i novih informacija koje potiskuju stare.
Uprkos tome, otac Vladimir veruje da bi Jerotić, sa svojim smirenjem i mudrošću, razumeo i prihvatio ovaj trenutak.
- Da je Jerotić danas tu među nama, sigurno bi stručno mogao da nam kaže nešto o tom fenomenu. On ne bi bio tužan da vidi ovo, jer njegov život je bio skriven sa Hristom. On nije živeo za ljudsku slavu, nego želeći da vidi lice Božije.
Printscreen/Youtube/Republika News
Starešina Crkve Ružice, protojerej-stavrofor Vladimir Vukašinović
Na kraju, otac Vladimir se setio reči koje mu je Jerotić jednom prilikom uputio, a koje su mu ostale u srcu kao neprocenjivo blago.
- Od brojnih mudrih rečenica koje je ostavio iza sebe, mogu da izdvojim jednu koju niko drugi nije čuo osim mene, zato što je rekao meni. Kazao je: "Nije sve u knjigama."
Ove jednostavne, ali duboke reči, otkrivaju Jerotićevu veru u duhovnu mudrost koja prevazilazi pisanu reč. Njegovo duhovno nasleđe nastavlja da živi među nama, i kroz molitve i sećanja, kao i kroz njegovo trajno prisustvo u srcima onih koji su ga poznavali i poštovali.
Na Ilindan, kada su poštovaoci dela ovog velikana iskazali ljubav prema njemu postavivši spomen-ploču na njegov dom, prisetimo se šta je on govorio o ovoj emociji koja oblikuje naš život i dušu.
U sećanjima igumenije manastira Ćelije, susret sa budućim svetiteljem u detinjstvu odjeknuo je kao tih proročki glas. Njeno monaštvo i duhovno vođstvo u manastiru Ćelija, danas su blagoslov za mnoge vernike koji traže utehu i mir.
Na godišnjicu blaženog usnuća poglavara SPC, episkop toplički bogoslužio je u hramu na Tašmajdanu. Ova molitvena služba, u tišini i s poštovanjem, odala je počast velikom duhovnom lideru čije je delo i danas duboko ukorenjeno u životima vernika.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Reči akademika Jerotića o greškama, pokajanju i promeni otkrivaju šta se krije iza odnosa prema onima koje volimo i zašto prava bliskost ne prestaje kada neko pogreši.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Obeležje svečano postavljeno na stogodišnjicu rođenja velikog srpskog mislioca i prosvetitelja nakratko je uklonjeno zbog proceduralnih pitanja, ali će uskoro ponovo zauzeti svoje mesto uz zvanično odobrenje.
Od neuropsihijatra do teologa, Jerotić je svojim delom i učenjem obasjavao put ka ljubavi, toleranciji i obrazovanju. Mnogi ga smatraju najvećim našim prosvetiteljem na raskršću 20. i 21. veka, a posebno su ga uvažavali srpski patrijarsi.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.