AKO NA DAN KRSNE SLAVE DOMAĆIN NE URADI OVO, ZALUD SLAVI: Otac Nemanja podseća na suštinu obeležavanja zaštitnika doma
Protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić podseća vernike šta je istinska svetinja slavskog dana.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
U tradiciji Srpske pravoslavne crkve, slavsko žito ima duboko duhovno značenje — ono nije samo deo bogate trpeze, već simbol vere u vaskrsenje i večni život. Njegova priprema, osvećenje i posluženje prožeti su svetim značenjem, starim običajem i tihom molitvom.
Na dan krsne slave, domaćin u crkvu nosi slavski kolač i žito da ih sveštenik osveti. Taj čin označava zajedništvo porodice sa Crkvom, ali i sa nebeskim zaštitnikom kome je slava posvećena. Žito se kuva u čast i spomen svetitelju, ali i u znak zahvalnosti Bogu za sve darove života.
U pojedinim domovima, ukoliko sveštenik može da stigne, on dolazi da osveti žito i prereže slavski kolač. Ovaj čin u domu donosi blagoslov, mir i zajedničku molitvu okupljene porodice. Sveštenik se moli da Gospod primi prineseno žito i kolač, da blagoslovi dom i sve njegove ukućane, i da svetitelj, čije ime porodica proslavlja, bude njihov nebeski zastupnik.

Kada se u domu završi svečano rezanje kolača i žito prelije vinom, domaćin se prvi posluži. Nakon njega to čine svi ukućani, a zatim i gosti. Svaki gost koji dolazi u kuću najpre se poslužuje slavskim žitom — jer ono stoji u središtu doma, kao simbol vere i ljubavi prema svetitelju i bližnjima.
Žito obično služi domaćica, a u mnogim porodicama tu čast ima ćerka, unuka ili neka mlađa žena — jer se taj čin doživljava kao izraz topline i poštovanja domaćina prema gostu. Posuda sa žitom nalazi se na većem poslužavniku, pored koga stoji tacna sa nekoliko kašičica i čaša sa vodom, u koju se kašičice odlažu nakon posluženja. U nekim krajevima uz žito se stavlja i čaša vina, ali to nije obavezno jer je žito već preliveno vinom prilikom osvećenja.
Sam čin posluženja odvija se s dubokim poštovanjem: kada domaćica prinese žito, gost ustane, prekrsti se, okrene se prema domaćinu i domaćici, čestita slavu i uzme žito. Potom se ponovo prekrsti i sedne. Uvek se prvo služe stariji, a zatim mlađi — jer red i poštovanje prema starijima predstavljaju osnovu hrišćanskog domaćinstva.
Poslužavnik sa žitom stoji pored slavske sveće tokom cele slave, podsećajući da svetlost Hristova obasjava i ovaj dom. Ako nakon slave žita preostane, ono se daje deci — kao znak radosti, blagoslova i nade da će se i sledeće godine u istom domu, u miru i ljubavi, ponovo zapaliti slavska sveća.
Simbolika slavskog žita potiče iz reči Hristovih: „Zaista, zaista vam kažem, ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, ono jedno ostaje; ako li umre, mnogo roda rodi.“ (Jovan 12, 24)
Kuvano žito podseća na to da život nije kraj smrti, već da kroz Hrista i vaskrsenje zadobijamo večni život. Zato se žito sprema s molitvom, posipa šećerom kao znakom slasti večnog života, i preliva vinom koje simbolizuje Hristovu krv — žrtvu ljubavi.
Osvećenje i posluženje slavskog žita nisu samo običaji, već duboko ukorenjena molitva koja spaja nebo i zemlju, žive i upokojene, prošle i buduće generacije.
Svaka kašičica žita, svaka iskrena čestitka i svaka zapaljena sveća postaju deo duhovnog mozaika srpskog doma — doma koji čuva veru, tradiciju i ljubav.
Protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić podseća vernike šta je istinska svetinja slavskog dana. Pripreme za slavu, valja naglasiti, ne počinju spremanjem hrane, već duhovnim pristupom i poštovanjem crkvenog kanona. U različitim krajevima srpskih zemalja recept dobija posebne oblike i ukrase, ali srž ostaje ista – svaka pletenica i krst od testa simbolizuju zajedništvo i blagoslov doma. Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova. Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 11. mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima. Sezona slava u Srbiji donosi i pitanje koje mnogi vernici svake godine postavljaju – da li se slobodan dan "prenosi" ako krsna slava padne u subotu ili nedelju? Evo jasnog odgovora prema zakonu i crkvenoj tradiciji.
Značenje žita — zrno koje umire da bi dalo život
Blagoslov doma i jedinstvo porodice
AKO NA DAN KRSNE SLAVE DOMAĆIN NE URADI OVO, ZALUD SLAVI: Otac Nemanja podseća na suštinu obeležavanja zaštitnika doma
SAČINITE SPISAK IMENA I OTVORITE VRATA NA SVIM PROSTORIJAMA U KUĆI: Ne zaboravite da ovo uradite pre slave, a evo i zašto!
SLAVSKI KOLAČ IZ MANASTIRA RUKUMIJA: Tradicionalni recept koji priča priču vere i porodice - blagoslov u svakom zalogaju
OTKRIJTE KAKO DA NAPRAVITE UKRASE ZA SLAVSKI KOLAČ KAO IZ MANASTIRA: Korak po korak - jednostavno, a predivno (VIDEO)
CRKVENI KALENDAR ZA NOVEMBAR 2025.
DA LI IMATE PRAVO NA SLOBODAN DAN AKO VAM SLAVA PADA ZA VIKEND: Evo šta kaže zakon, a šta praksa
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Prema crkvenom poretku, proslavljanje sveca zaštitnika doma ne započinje trpezom, već molitvom na večernjoj službi, kada vernik sabira srce i misli u zahvalnosti Bogu i svom svetitelju.
Otkrijte duhovni značaj svetih običaja koji se prenose vekovima: kako slavska molitva, kolač i žito čuvaju veru, identitet i zajedništvo.
Krsna slava je prilika da osvetlite svoj dom Božijom blagodaću. Pored svega što se uobičajeno priprema, tamjan i kandilo su ključni za očuvanje duhovnog mira i pretvaraju svaki kutak vašeg doma u malu crkvu.
Jednostavna, ali moćna pouka svetogorskog starca otkriva kako reći istinu bez da povrediš, i zašto iskrenost postaje put duhovnog rasta.
Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.
Jedna osobina drži dušu otvorenom za Božji dar, a njeno zanemarivanje donosi unutrašnji nemir.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
I dok se mahom priča o obavezama domaćina kako slava ne bi izgubila svoj smisao, malo se priča kako bi gosti trebalo da se ponašaju kad na nju dođu.