Protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić podseća vernike šta je istinska svetinja slavskog dana.
Krsna slava — taj dragoceni duhovni biser koji Srbi s ponosom čuvaju kao svoj jedinstveni pravoslavni običaj — često zna da bude zasenjena sjajem bogate trpeze i užurbanim pripremama za goste. Iako je slava mnogo više od gozbe i proslave, domaćini ponekad zaboravljaju ono najvažnije: slava je, pre svega, molitva i zajedništvo sa Bogom i svetiteljem zaštitnikom doma.
Na ovu temu nedavno je govorio protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić, gostujući na talasima Radio Svetigora, podsećajući vernike na duboki smisao slavskog praznika i njegovu neraskidivu vezu sa verom, predanjem i zajednicom.
Jedinstvena svetinja u pravoslavnom svetu
— Jedino u Srpskoj pravoslavnoj crkvi postoji proslavljanje svetitelja na taj način — istakao je otac Nemanja, podsećajući da koreni slave vode do Sveti Sava, koji je paganski običaj "kućnog boga" preobrazio u hrišćanski čin slavljenja Boga kroz svetitelja zaštitnika doma.
— Jer uvek kad slavimo bilo kog svetitelja, mi slavimo Onoga koji se proslavio kroz tog svetitelja, a to je Bog. U troparima se molimo svetiteljima da mole Hrista Boga da spasi duše naše — poručio je otac Nemanja.
Na taj način, krsna slava nije samo tradicija — ona je živa molitva, zahvalnost i blagodat.
Svetitelj zaštitnik - most između predaka i potomaka
Slava se ne bira slučajno: svetitelj koji je zaštitnik doma postaje nevidljivi stub porodice kroz pokolenja. On nije samo zaštitnik pojedinca, već i duhovni čuvar cele loze, od predaka koji su slavu preneli, do potomaka koji će je čuvati i dalje prenositi.
— Mi se molimo svim svetiteljima i sve ih poštujemo. Ali postoji jedan koji je zaštitnik našeg doma i porodice. Moleći se svetitelju i učestvujući na liturgiji, mi zapravo bivamo u zajednici i sa samim Bogom — objasnio je paroh kotorski, otac Nemanja.
Bez liturgije nema istinske slave
Otac Nemanja je naglasio da je suština krsne slave u liturgiji i Svetom Pričešću. Nema opravdanja za izostanak iz crkve, jer je i domaćinu i gostima mesto upravo tamo — u zajedničkoj molitvi.
— Liturgija je središte i smisao slavskog dana. Gozba je samo izraz radosti, ali molitva je ono što nas povezuje sa svetiteljem i Bogom. To je dar koji prinosimo Njemu — poručio je sveštenik.
Schutterstock
Schutterstock
Slavski kolač
Slavski običaji - različiti u formi, isti u suštini
Iako svaki kraj ima svoje specifične običaje, u osnovi su svi isti i nose duboku duhovnu simboliku. Na slavsku trpezu neizostavno dolaze: kršnjak (slavski kolač sa krstom), slavska sveća, vino i žito.
Obred je praćen molitvom i pesmom — troparom svetitelju, jektenijom za žive, ali i zaupokojenom jektenijom za sve one koji su nam veru i slavu ostavili u nasleđe.
— Svaki kraj ima svoje osobenosti i karakteristike generalno, ali u suštini to je sve isto i suštinski mora biti isto — naglasio je protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić.
Slava - vreme sabranja i zahvalnosti
Slava nije samo porodična svetkovina. Ona je duhovni čin — živa veza između zemlje i neba, prošlih i sadašnjih pokolenja, doma i Crkve.
Zato sveštenici neumorno podsećaju vernike: slavska sveća, kolač i žito nisu ukras, već sveta znamenja, a molitva i liturgija — jedini pravi temelj slave.
Sa prodorom i prihvataljem hrišćanstva na našim prostorima, Srbi su (jedini) nastavili sa ovom tradicijom, a smtra se da ju Sveti Sava, prvi arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve, slavu, kakva se danas slavi, uveo u crkvene okvire.
Pitanje koje nije jasno mnogima tiče se načina na koji se tradicija proslavljanja kućnog sveca prenosi na ženske članove porodice, posebno u slučajevima kada žena dolazi u novu porodicu, nakon braka.
Slava je više od običaja – ona je duhovni rođendan porodice i znak pripadnosti Crkvi. Donosimo pregled svih značajnih slava po mesecima, kako biste na vreme znali kada se okupljaju domaćini i njihove porodice.
Bio je rok muzičar koji je tragao za smislom kroz različite filozofije i duhovne pravce, a danas je vladika Temistoklis i u Africi pomaže hiljadama ljudi gradeći škole, crkve i mesta nade za one kojima je pomoć najpotrebnija.
U besedi za subotu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da se duhovna borba najpre vodi u mislima, gde se odlučuje hoće li čovek slediti Boga ili sopstvene strasti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Atanasija Atonskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Emilijan. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Bruna iz Segnija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Bio je najbliži saputnik apostola Petra, zapisao je jedno od četiri Jevanđelja i doneo hrišćanstvo u Egipat, a zbog vere je prošao kroz strašna stradanja. Predanje kaže da mu se u tamnici javio sam Hristos pred poslednje trenutke života.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Bio je rok muzičar koji je tragao za smislom kroz različite filozofije i duhovne pravce, a danas je vladika Temistoklis i u Africi pomaže hiljadama ljudi gradeći škole, crkve i mesta nade za one kojima je pomoć najpotrebnija.
U besedi za subotu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da se duhovna borba najpre vodi u mislima, gde se odlučuje hoće li čovek slediti Boga ili sopstvene strasti.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
U opširnom saopštenju Eparhija navodi da su brojni problemi, od odnosa institucija prema Srbima do ugrožavanja crkvenih objekata i prava vernika, doveli do nesigurnosti među srpskom zajednicom na Kosovu i Metohiji.
U trenucima tuge porodica često ne zna kako da postupi. Sveštenici podsećaju na značaj molitve i dostojanstvenog oproštaja, uz redosled koraka koji se preporučuje nakon upokojenja.
Na dan njegovog praznika vernici se sećaju svetitelja koji je kroz molitvu, smirenje i istrajnost osnovao Veliku Lavru na Svetoj Gori i ostavio neizbrisiv trag u istoriji pravoslavnog monaštva.