KAKO JE SLAVA POSTALA AUTENTIČAN VERSKI OBIČAJ KOD SRBA: Šta je Sveti Sava rekao sveštenicima i kako se obeležavanje sveca zaštitnika ukorenilo u naš narod
Sa prodorom i prihvataljem hrišćanstva na našim prostorima, Srbi su (jedini) nastavili sa ovom tradicijom, a smtra se da ju Sveti Sava, prvi arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve, slavu, kakva se danas slavi, uveo u crkvene okvire.
Obeležavanje slave odnosno slavljenje sveca – zaštitnika porodice autentičan je običaj Srba, zbog čega se krsna slava našla i na Uneskovoj listi nematerijalne kulturne baštine.
Smatra se da je slava, koju Srbi danas slave, hristijanizovani oblik starog slovenskog praznika posvećenog mitskom pretku porodice, odnosno porodičnim precima uopšte i da potiče iz paganskog perioda i kulta predaka, jednog od najvažnijih praslovenskih kultova.
Schutterstock
Lomljenje kolača na slavi
Naime, stari Sloveni su, Srbi posebno, veoma držali do porodice i odnosa prema precima. Slava je tada (a i danas) upravo održavala vezu sa precima i poreklom. Slavljenjem, porodice su prenosile kulturno nasleđe sa pokoljenja na pokoljenje i čuvale svest o sopstvenom poreklu. Stari Sloveni su, naime, svoje bogove smatrali svojim precima i tako su se prema njima i odnosili.
Sa prodorom i prihvataljem hrišćanstva na našim prostorima, Srbi su (jedini) nastavili sa ovom tradicijom, a smtra se da ju Sveti Sava, prvi arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve, slavu, kakva se danas slavi, uveo u crkvene okvire.
Wikimedia/P.Cikovac/Miskomi. Printscreen
Sveti Sava je slavu kakvu poznajemo uveo u crkvene okvire
On je, naime, stare narodne običaje prilagodio crkvenom učenju i uputio sveštenstvo da ljude, koji su još uvek slavili paganske bogove, ne progone, nego da im daju hrišćansko obeležje. On je prvi porodicama koje su slavile boga Peruna, kao svog zaštitnika, dodeljivao kao novog Svetog Iliju gromovnika, porodicama putnika je dodeljivao kao novog zaštitnika Svetog Nikolu, a ako je porodica slavila nekog čuvara zdravlja, davao bi joj svece Kozmu i Damjana ili Svetog Pantelejmon da ih slave.
On je propisao i crkveni obred slavljenja sveca, koji se zadržao do danas, uz izvesne izmene koje je uneo mitropolit srpski Mihailo Jovanović 1862. godine. Recimo, mitropolit Mihailo je propisao čin sečenja slavskog kolača koji mi i danas poštujemo.
Treba naglasiti da se slava prenosi sa kolena na koleno i to isključivo sa oca na sina i ono što je malo poznato jeste da ljudi koji slave istu slavu imaju sigurno i zajedničkog pretka. Dakle, sve to porodice su potekle od jednog, ali su se tokom vremena i raseljavanja udaljile jedne od drugih i postale jedna drugima velika nepoznanica.
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Mojseja Murina po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Svete mučenice Minodora, Mitrodora i Nimfodora. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Nikole Tolentinskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Posle ocene odlazećeg poglavara Islamske zajednice u BiH da je beseda patrijarha Porfirija „ponovo otvorila“ ratne rane, episkop bihaćko-petrovački odgovorio je autorskim tekstom.
Od Ilindana do Uspenja Presvete Bogorodice, vernici će tokom ovog meseca proslaviti neke od najpoštovanijih svetitelja, a posebnu pažnju obratiće na to da slavska trpeza bude pripremljena u skladu sa crkvenim pravilima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Mojseja Murina po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Svete mučenice Minodora, Mitrodora i Nimfodora. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Nikole Tolentinskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Pimena Velikog i Sabor srpskih svetitelja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti i pravedni Joakim i Ana i drugi svetitelji. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Klavera, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pimen Veliki podvizavao se u 5. veku i svojim životom ostao upamćen kao primer monaha koji je sve podredio molitvi, poslušanju, radu i unutrašnjem miru.