KAKO JE SLAVA POSTALA AUTENTIČAN VERSKI OBIČAJ KOD SRBA: Šta je Sveti Sava rekao sveštenicima i kako se obeležavanje sveca zaštitnika ukorenilo u naš narod
Sa prodorom i prihvataljem hrišćanstva na našim prostorima, Srbi su (jedini) nastavili sa ovom tradicijom, a smtra se da ju Sveti Sava, prvi arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve, slavu, kakva se danas slavi, uveo u crkvene okvire.
Obeležavanje slave odnosno slavljenje sveca – zaštitnika porodice autentičan je običaj Srba, zbog čega se krsna slava našla i na Uneskovoj listi nematerijalne kulturne baštine.
Smatra se da je slava, koju Srbi danas slave, hristijanizovani oblik starog slovenskog praznika posvećenog mitskom pretku porodice, odnosno porodičnim precima uopšte i da potiče iz paganskog perioda i kulta predaka, jednog od najvažnijih praslovenskih kultova.
Schutterstock
Lomljenje kolača na slavi
Naime, stari Sloveni su, Srbi posebno, veoma držali do porodice i odnosa prema precima. Slava je tada (a i danas) upravo održavala vezu sa precima i poreklom. Slavljenjem, porodice su prenosile kulturno nasleđe sa pokoljenja na pokoljenje i čuvale svest o sopstvenom poreklu. Stari Sloveni su, naime, svoje bogove smatrali svojim precima i tako su se prema njima i odnosili.
Sa prodorom i prihvataljem hrišćanstva na našim prostorima, Srbi su (jedini) nastavili sa ovom tradicijom, a smtra se da ju Sveti Sava, prvi arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve, slavu, kakva se danas slavi, uveo u crkvene okvire.
Wikimedia/P.Cikovac/Miskomi. Printscreen
Sveti Sava je slavu kakvu poznajemo uveo u crkvene okvire
On je, naime, stare narodne običaje prilagodio crkvenom učenju i uputio sveštenstvo da ljude, koji su još uvek slavili paganske bogove, ne progone, nego da im daju hrišćansko obeležje. On je prvi porodicama koje su slavile boga Peruna, kao svog zaštitnika, dodeljivao kao novog Svetog Iliju gromovnika, porodicama putnika je dodeljivao kao novog zaštitnika Svetog Nikolu, a ako je porodica slavila nekog čuvara zdravlja, davao bi joj svece Kozmu i Damjana ili Svetog Pantelejmon da ih slave.
On je propisao i crkveni obred slavljenja sveca, koji se zadržao do danas, uz izvesne izmene koje je uneo mitropolit srpski Mihailo Jovanović 1862. godine. Recimo, mitropolit Mihailo je propisao čin sečenja slavskog kolača koji mi i danas poštujemo.
Treba naglasiti da se slava prenosi sa kolena na koleno i to isključivo sa oca na sina i ono što je malo poznato jeste da ljudi koji slave istu slavu imaju sigurno i zajedničkog pretka. Dakle, sve to porodice su potekle od jednog, ali su se tokom vremena i raseljavanja udaljile jedne od drugih i postale jedna drugima velika nepoznanica.
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U Mršincima kraj Čačka kapija doma Klisarića širom se otvara za miris slavskog kolača, decu koja uče običaje svojih predaka i priče koje povezuju prošlost sa sadašnjošću.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.