KAKO JE SLAVA POSTALA AUTENTIČAN VERSKI OBIČAJ KOD SRBA: Šta je Sveti Sava rekao sveštenicima i kako se obeležavanje sveca zaštitnika ukorenilo u naš narod
Sa prodorom i prihvataljem hrišćanstva na našim prostorima, Srbi su (jedini) nastavili sa ovom tradicijom, a smtra se da ju Sveti Sava, prvi arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve, slavu, kakva se danas slavi, uveo u crkvene okvire.
Obeležavanje slave odnosno slavljenje sveca – zaštitnika porodice autentičan je običaj Srba, zbog čega se krsna slava našla i na Uneskovoj listi nematerijalne kulturne baštine.
Smatra se da je slava, koju Srbi danas slave, hristijanizovani oblik starog slovenskog praznika posvećenog mitskom pretku porodice, odnosno porodičnim precima uopšte i da potiče iz paganskog perioda i kulta predaka, jednog od najvažnijih praslovenskih kultova.
Schutterstock
Lomljenje kolača na slavi
Naime, stari Sloveni su, Srbi posebno, veoma držali do porodice i odnosa prema precima. Slava je tada (a i danas) upravo održavala vezu sa precima i poreklom. Slavljenjem, porodice su prenosile kulturno nasleđe sa pokoljenja na pokoljenje i čuvale svest o sopstvenom poreklu. Stari Sloveni su, naime, svoje bogove smatrali svojim precima i tako su se prema njima i odnosili.
Sa prodorom i prihvataljem hrišćanstva na našim prostorima, Srbi su (jedini) nastavili sa ovom tradicijom, a smtra se da ju Sveti Sava, prvi arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve, slavu, kakva se danas slavi, uveo u crkvene okvire.
Wikimedia/P.Cikovac/Miskomi. Printscreen
Sveti Sava je slavu kakvu poznajemo uveo u crkvene okvire
On je, naime, stare narodne običaje prilagodio crkvenom učenju i uputio sveštenstvo da ljude, koji su još uvek slavili paganske bogove, ne progone, nego da im daju hrišćansko obeležje. On je prvi porodicama koje su slavile boga Peruna, kao svog zaštitnika, dodeljivao kao novog Svetog Iliju gromovnika, porodicama putnika je dodeljivao kao novog zaštitnika Svetog Nikolu, a ako je porodica slavila nekog čuvara zdravlja, davao bi joj svece Kozmu i Damjana ili Svetog Pantelejmon da ih slave.
On je propisao i crkveni obred slavljenja sveca, koji se zadržao do danas, uz izvesne izmene koje je uneo mitropolit srpski Mihailo Jovanović 1862. godine. Recimo, mitropolit Mihailo je propisao čin sečenja slavskog kolača koji mi i danas poštujemo.
Treba naglasiti da se slava prenosi sa kolena na koleno i to isključivo sa oca na sina i ono što je malo poznato jeste da ljudi koji slave istu slavu imaju sigurno i zajedničkog pretka. Dakle, sve to porodice su potekle od jednog, ali su se tokom vremena i raseljavanja udaljile jedne od drugih i postale jedna drugima velika nepoznanica.
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
U gradu koji vekovima nosi ime poslednjeg vladara iz dinastije Nemanjića pokrenuta je peticija za promenu naziva u Ferizaj, prema Ferizu Šasivariju, trgovcu i vlasniku hotela iz osmanskog perioda.
Srednjovekovni rukopis Srpske pravoslavne crkve, koji se više od šest vekova koristi u liturgiji, našao se u središtu spora nakon odluke Komisije BiH da ga proglasi državnom baštinom.
U čestitki povodom Obretenja moštiju Prepodobnog Sergija Radonješkog, patrijarh srpski istakao je njegov značaj kao duhovnog uzora i pozvao na jedinstvo, ljubav i prevazilaženje podela.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Podnaslov: Nastala kao venčani dar 1902. godine, decenijama je bila nepoznata javnosti, a sada prvi put otkriva deo istorije Srba u Sentandreji i rada velikog srpskog umetnika.
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Sisoja Velikog po starom, dok po novom kalendaru obeležavaju Prepodobnu Makrinu. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog Hermana iz Rajhenaua, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Atanasija Atonskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Emilijan. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Bruna iz Segnija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na dan njegovog praznika vernici se sećaju svetitelja koji je kroz molitvu, smirenje i istrajnost osnovao Veliku Lavru na Svetoj Gori i ostavio neizbrisiv trag u istoriji pravoslavnog monaštva.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Grčki duhovnik ostavio je snažnu pouku o važnosti tihovanja, molitve i pažljivog izbora društva, upozoravajući da čovek treba da čuva svoju dušu od svega što ga udaljava od Boga i unutrašnjeg mira.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.