DA LI TREBA CELIVATI VRATA CRKVE PRE ULASKA? Evo kako se pravilno ulazi u pravoslavni hram
Od celivanja vrata, važnije je kako se u crkvu ulazi. Pred crkvom bi trebalo zastati, prekrsti se i lagano pokloniti
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Kumstvo je glavna odlika hrišćanstva bez kojeg se ne može obaviti ni venčanje ni kršetenje, a koliko je kum kao figura bitan i poštovan dovoljno govore izreke koje su deo mentalnog sklopa, ne samo verujućeg, već i običnog naroda - "Kum nije dugme" i "Bog na nebu, kum na zemlji"!
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Na, nazovimo, "ustanovu" kuma nailazi se još u prvim vekovima hriščanstva, i njegova uloga kroz vekove se nije menjala i uvek je bila ista.
Dugo se verovalo, a i danas se veruje da nema većeg greha nego "odbiti kumstvo", međutim, treba naglasiti da ovaj stav nema utemeljenje u pravoslavlju.
Naime, iako je u narodu ustaljeno mišljenje da "kumstvo ne može da se odbije" u stvarnosti "kumstvo može da se odbije", štaviše, nekad ga je poželjno odbiti, a evo i zašto.
U pravoslavnoj crkvi kumstvo je ozbiljna duhovna odgovornost i obaveza. Ako neko oseća i smatra da taj teret ne može iz nekog razloga da nosi na plećima i ostvari ono što se od njega traži, tada bi trebalo kumstvo da odbije. Najbitnije je da to uradi na lep, hrišćanski način, dakle iskreno i s poštovanjem, to kaže osobi koja ju je pozvala za kuma. Dakle, uvek je bolje, prema pravoslavlju, biti iskren i odgovoran, nego prihvatiti se obaveza koje ne možete da ostvarite.
Prema stavu crkve najvažnije je da osoba koja se bira za kuma bude dobra osoba, sve ostale stvari su manje važne! Priče o tome da će neko "ostati i bez srodne duše i bez roda i poroda" ako odbije kumstvo nisu tačne, a to je jednom potvrdio i sada upojeni arhimandrit Jovan (Nikitović).
- To su obična sujeverja koja se krše sa pravoslavljem. Kum treba da bude duhovni vodič, da vodi kroz život i bude oslonac. A kako to da bude ako ne želi. Ako vas za kuma pozove neko ko vam nije blizak, logično je da ćete se dvoumiti. I zato je najbolje biti iskren - pričao je on.
Od celivanja vrata, važnije je kako se u crkvu ulazi. Pred crkvom bi trebalo zastati, prekrsti se i lagano pokloniti Paroh Boris Čolović zahvalio je episkopu Irineju na dolasku u Hram Svetog Vasilija Ostroškog u Grinzborou, a potom istakao značaj Kola srpskih sestara, koje ove godine obeležava dvadeset godina postojanja. Naglasio je njihov doprinos zajednici i napretku parohije. Kroz istoriju se prepliću ljubav i tragedija, a u središtu jedne od najznačajnijih priča stoji manastir Ljubostinja. Njegove relikvije neprocenjive vrednosti postale su meta neviđenog razbijništva.
DA LI TREBA CELIVATI VRATA CRKVE PRE ULASKA? Evo kako se pravilno ulazi u pravoslavni hram
VELIKA PROSLAVA SRBA U AMERICI: Slava Kola srpskih sestara u Grinzborou i dve decenije postojanja
NAJVEĆA PLJAČKA U ISTORIJI SRBIJE: Gde je nestala kruna Svetog kneza Lazara?
Kum daje zavet pred Bogom i Crkvom da će voditi kumče kroz hrišćanski život, ali šta ako on svoju obavezu ne ispunjava.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
U velikoj meri su kumstvo i bratimljenje slične veze, ali razlike ipak postoje, jer se kumstvo dešava pod okriljem crkve, i crkva je garant da je neko svedok pred Bogom, a bratimljenje ne.
Ako roditelji nisu venčani, oni čine prema hrišćanstvu greh, i tada je čak poželjno dete i krstiti jer se samim činom krštenja sa deteta spiraju i grehovi predaka.
Od Studenice do Žiče, a potom do Hrama Svetog Save, Prepodobna Anastasija Srpska okupila je narod koji sada pred njenim kivotom zastaje u molitvi.
Oštećeni su fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija utvrđuje okolnosti događaja i traga za počiniocem.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kao dečaci ostali su bez oba roditelja, a sada se jedan od njih bori sa teškim oboljenjem jetre i čeka priliku za nastavak lečenja.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.