DA LI TREBA CELIVATI VRATA CRKVE PRE ULASKA? Evo kako se pravilno ulazi u pravoslavni hram
Od celivanja vrata, važnije je kako se u crkvu ulazi. Pred crkvom bi trebalo zastati, prekrsti se i lagano pokloniti
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Kumstvo je glavna odlika hrišćanstva bez kojeg se ne može obaviti ni venčanje ni kršetenje, a koliko je kum kao figura bitan i poštovan dovoljno govore izreke koje su deo mentalnog sklopa, ne samo verujućeg, već i običnog naroda - "Kum nije dugme" i "Bog na nebu, kum na zemlji"!
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Na, nazovimo, "ustanovu" kuma nailazi se još u prvim vekovima hriščanstva, i njegova uloga kroz vekove se nije menjala i uvek je bila ista.
Dugo se verovalo, a i danas se veruje da nema većeg greha nego "odbiti kumstvo", međutim, treba naglasiti da ovaj stav nema utemeljenje u pravoslavlju.
Naime, iako je u narodu ustaljeno mišljenje da "kumstvo ne može da se odbije" u stvarnosti "kumstvo može da se odbije", štaviše, nekad ga je poželjno odbiti, a evo i zašto.
U pravoslavnoj crkvi kumstvo je ozbiljna duhovna odgovornost i obaveza. Ako neko oseća i smatra da taj teret ne može iz nekog razloga da nosi na plećima i ostvari ono što se od njega traži, tada bi trebalo kumstvo da odbije. Najbitnije je da to uradi na lep, hrišćanski način, dakle iskreno i s poštovanjem, to kaže osobi koja ju je pozvala za kuma. Dakle, uvek je bolje, prema pravoslavlju, biti iskren i odgovoran, nego prihvatiti se obaveza koje ne možete da ostvarite.
Prema stavu crkve najvažnije je da osoba koja se bira za kuma bude dobra osoba, sve ostale stvari su manje važne! Priče o tome da će neko "ostati i bez srodne duše i bez roda i poroda" ako odbije kumstvo nisu tačne, a to je jednom potvrdio i sada upojeni arhimandrit Jovan (Nikitović).
- To su obična sujeverja koja se krše sa pravoslavljem. Kum treba da bude duhovni vodič, da vodi kroz život i bude oslonac. A kako to da bude ako ne želi. Ako vas za kuma pozove neko ko vam nije blizak, logično je da ćete se dvoumiti. I zato je najbolje biti iskren - pričao je on.
Od celivanja vrata, važnije je kako se u crkvu ulazi. Pred crkvom bi trebalo zastati, prekrsti se i lagano pokloniti Paroh Boris Čolović zahvalio je episkopu Irineju na dolasku u Hram Svetog Vasilija Ostroškog u Grinzborou, a potom istakao značaj Kola srpskih sestara, koje ove godine obeležava dvadeset godina postojanja. Naglasio je njihov doprinos zajednici i napretku parohije. Kroz istoriju se prepliću ljubav i tragedija, a u središtu jedne od najznačajnijih priča stoji manastir Ljubostinja. Njegove relikvije neprocenjive vrednosti postale su meta neviđenog razbijništva.
DA LI TREBA CELIVATI VRATA CRKVE PRE ULASKA? Evo kako se pravilno ulazi u pravoslavni hram
VELIKA PROSLAVA SRBA U AMERICI: Slava Kola srpskih sestara u Grinzborou i dve decenije postojanja
NAJVEĆA PLJAČKA U ISTORIJI SRBIJE: Gde je nestala kruna Svetog kneza Lazara?
Kum daje zavet pred Bogom i Crkvom da će voditi kumče kroz hrišćanski život, ali šta ako on svoju obavezu ne ispunjava.
Priča o prevari, Božijem promislu i neočekivanom susretu koji je promenio život mladog para.
Dok narodna tradicija kumstvu često daje gotovo mitski značaj, pravoslavna crkva vrlo precizno određuje kada nastaje duhovno srodstvo između kumova, ravno krvnom.
Prijateljstvo nije što i kumstvo, rekao je otac Dušan pa objasnio i zašto.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Poštanska marka na kojoj je ikona Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji, kao most između istorije, umetnosti i savremenog života.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Pouka ovog monaha pokazuje kako skromnost, ljubav prema bližnjima i predanje Božijoj volji mogu promeniti svakodnevicu i doneti mir u haotičan život.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.