DA LI TREBA CELIVATI VRATA CRKVE PRE ULASKA? Evo kako se pravilno ulazi u pravoslavni hram
Od celivanja vrata, važnije je kako se u crkvu ulazi. Pred crkvom bi trebalo zastati, prekrsti se i lagano pokloniti
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Kumstvo je glavna odlika hrišćanstva bez kojeg se ne može obaviti ni venčanje ni kršetenje, a koliko je kum kao figura bitan i poštovan dovoljno govore izreke koje su deo mentalnog sklopa, ne samo verujućeg, već i običnog naroda - "Kum nije dugme" i "Bog na nebu, kum na zemlji"!
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Na, nazovimo, "ustanovu" kuma nailazi se još u prvim vekovima hriščanstva, i njegova uloga kroz vekove se nije menjala i uvek je bila ista.
Dugo se verovalo, a i danas se veruje da nema većeg greha nego "odbiti kumstvo", međutim, treba naglasiti da ovaj stav nema utemeljenje u pravoslavlju.
Naime, iako je u narodu ustaljeno mišljenje da "kumstvo ne može da se odbije" u stvarnosti "kumstvo može da se odbije", štaviše, nekad ga je poželjno odbiti, a evo i zašto.
U pravoslavnoj crkvi kumstvo je ozbiljna duhovna odgovornost i obaveza. Ako neko oseća i smatra da taj teret ne može iz nekog razloga da nosi na plećima i ostvari ono što se od njega traži, tada bi trebalo kumstvo da odbije. Najbitnije je da to uradi na lep, hrišćanski način, dakle iskreno i s poštovanjem, to kaže osobi koja ju je pozvala za kuma. Dakle, uvek je bolje, prema pravoslavlju, biti iskren i odgovoran, nego prihvatiti se obaveza koje ne možete da ostvarite.
Prema stavu crkve najvažnije je da osoba koja se bira za kuma bude dobra osoba, sve ostale stvari su manje važne! Priče o tome da će neko "ostati i bez srodne duše i bez roda i poroda" ako odbije kumstvo nisu tačne, a to je jednom potvrdio i sada upojeni arhimandrit Jovan (Nikitović).
- To su obična sujeverja koja se krše sa pravoslavljem. Kum treba da bude duhovni vodič, da vodi kroz život i bude oslonac. A kako to da bude ako ne želi. Ako vas za kuma pozove neko ko vam nije blizak, logično je da ćete se dvoumiti. I zato je najbolje biti iskren - pričao je on.
Od celivanja vrata, važnije je kako se u crkvu ulazi. Pred crkvom bi trebalo zastati, prekrsti se i lagano pokloniti Paroh Boris Čolović zahvalio je episkopu Irineju na dolasku u Hram Svetog Vasilija Ostroškog u Grinzborou, a potom istakao značaj Kola srpskih sestara, koje ove godine obeležava dvadeset godina postojanja. Naglasio je njihov doprinos zajednici i napretku parohije. Kroz istoriju se prepliću ljubav i tragedija, a u središtu jedne od najznačajnijih priča stoji manastir Ljubostinja. Njegove relikvije neprocenjive vrednosti postale su meta neviđenog razbijništva.
DA LI TREBA CELIVATI VRATA CRKVE PRE ULASKA? Evo kako se pravilno ulazi u pravoslavni hram
VELIKA PROSLAVA SRBA U AMERICI: Slava Kola srpskih sestara u Grinzborou i dve decenije postojanja
NAJVEĆA PLJAČKA U ISTORIJI SRBIJE: Gde je nestala kruna Svetog kneza Lazara?
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
U velikoj meri su kumstvo i bratimljenje slične veze, ali razlike ipak postoje, jer se kumstvo dešava pod okriljem crkve, i crkva je garant da je neko svedok pred Bogom, a bratimljenje ne.
Ako roditelji nisu venčani, oni čine prema hrišćanstvu greh, i tada je čak poželjno dete i krstiti jer se samim činom krštenja sa deteta spiraju i grehovi predaka.
Zahvaljujući podršci opštine Majdanpek, blagoslovu vladike Ilariona i pomoći vernog naroda, hram u Donjem Milanovcu dobio je novi živopis, ozvučenje, rasvetu i gorionik.
Princ Filip je naglasio da je dvor sagradio njegov pradeda, kralj Aleksandar I, koji je imao značajnu ulogu u ujedinjenju Srpskih pravoslavnih crkava.
U Beogradu je otvorena postavka „Služitelj mira i ljubavi“ povodom 80 godina od upokojenja Svetog Dositeja Vasića, duhovnog gorostasa koji je verom i hrabrošću ostao uz narod i Crkvu u najmračnijim vremenima.
Na praznik Svetog Atanasija Velikog, u hramu Svetog Save na Vračaru, liturgijsko sabranje okupilo je arhijereje iz više krajeva sveta, a duhovna poruka slavljenika dotakla je srca svih prisutnih: da živimo rukovođeni svetiteljskom mudrošću i božanskom ljubavlju.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
"Ne ostavi Otac mene samog; jer ja svagda činim što je njemu ugodno."
Neprimereno topli tonovi u izjavama pojedinih pravoslavnih jerarha upućenih novom papi, izazvali su buru među vernicima i teolozima, koji sve glasnije upozoravaju na opasnost od zamućivanja identiteta i odstupanja od Svetog Predanja.
U manastiru Devič na Kosmetu, gde počivaju mošti Svetog Joanikija, zabeleženo je svedočanstvo iz Prvog svetskog rata koje je ostavio Sveti Nikolaj Žički – o tome kako se Božija pravda sručila na ruku podignutu protiv svetinje.