Shutterstock/Andrii Anna photographersVenčanje, Ilustracija
Kumstvo se u tradicionalnom smislu ne bira iznova - ono se nasleđuje, prenosi "s kolena na koleno“, tj. sa oca na sina.
U tradiciji srpskog naroda, staro kumstvo predstavlja jednu od najsvetijih veza između porodica – dublju čak i od krvnog srodstva. Kroz vekove, kum nije bio samo svedok na venčanju ili krštenju, već i savetnik, zaštitnik i oslonac u teškim vremenima. Taj poseban odnos nazivamo "starim kumstvom", kada traje generacijama unazad, često i više vekova.
Kumstvo se u tradicionalnom smislu ne bira iznova - ono se nasleđuje, prenosi "s kolena na koleno“, tj. sa oca na sina. Kada otac prenese ovu obavezu svom sinu, on zapravo prenosi i čast i obavezu da se kumovski odnos sa drugom porodicom nastavi i očuva.
Međutim, postavlja se pitanje: šta se dešava ako u porodici nema muških potomaka? Može li kumstvo može naslediti ćerka?
Na ovo pitanje svojevremeno je odgovorio sada upokojeni otac Dušan Kolundžić.
Shutterstock/sweet marshmallow
Ako se žena uda i ode u drugu porodicu, staro kumstvo se može prekinuti
- U našem narodu postoji neko nepisano pravilo, da se kumstvo, razume se kršteno, nasleđuje po muškoj liniji, analogno krsnoj slavi, koja se prenosi sa oca na sina. Obično se smatra, ako kum nema muškog potomstva, da se kumstvo može prekinuti - počeo je on pa nastavio:
- Međutim, to se ne slaže sa osnovnim učenjem hrišćanske crkve o ravnopravnosti polova. Tu je Sveti apostol Pavle izričit: "Nema više Judejca ni Jelina, nema više roba ni slobodnoga, nema više muškog ni ženskog jer ste vi svi jedan (čovek) u Hristu Isusu“ (Galatima 3, 28) .
Otac Dušan je konstatovao da, kao što muškarac može da kumuje ženskom detetu, a žena muškom, tako isto kumova ćerka (pogotovo ako je to staro kumstvo, kako se kaže, od pamtiveka) može kumovati i muškoj i ženskoj deci svojih kumova.
- Međutim, kad se ćerka starog kuma uda i ode u drugu porodicu, može se sporazumno potražiti novi kršteni kum. Što se kumovanja na venčanju tiče, ono se potpuno razlikuje od krštenog kumstva. Kum na venčanju je samo svedok, koji će ako bude potrebno, posvedočiti da braku koji se sklapa ne stoje na putu nikakve smetnje ili zabrane i da mladenci u brak stupaju po slobodnoj volji. On u samom činu venčanja nema nikakvu ulogu, na obručenju on menja prstenje, a na venčanju drži sveće.
Shutterstock/Brylynskyi
Nema prepreka da žena bude kuma na venčanju
Svedočenje odnosno kumovanje na venčanju, isticao je otac Dušan, ne vodi u duhovno srodstvo, koje počinje tek krštenjem.
- I ovde su muško i žensko potpuno ravnopravni, pa i žena može biti svedok, kuma na venčanju. Običaj u našem narodu je bio, da je na venčanju prvi svedok – kum, lice koje nije u krvnom ili duhovnom srodstvu sa mladencima. Pored njega je i stari svat, koji može biti, što se najčešće i događa, dalji srodnik mladoženje. Sa crkveno-pravnog stanovišta nema nikakve prepreke da žena kumuje na venčanju, ali je to donedavno bilo neuobičajeno. Na venčanju su bili svedoci kum i stari svat, obojica muškarci. Kao što je bio i dever uz devojku, verenicu - zaključio je otac Dušan.
U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.
U pravoslavlju, spoljašnji izgled vernika, uključujući i frizuru, ne smatra se presudnim za duhovno spasenje, ali se, ipak, posmatra u svetlu simbolike, skromnosti i poštovanja određenog reda.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.