AKO NA DAN KRSNE SLAVE DOMAĆIN NE URADI OVO, ZALUD SLAVI: Otac Nemanja podseća na suštinu obeležavanja zaštitnika doma
Protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić podseća vernike šta je istinska svetinja slavskog dana.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Poslednjih godina sve više vernika priznaje da se oseća zbunjeno kada treba da pripremi slavu. Posebno oni koji tek počinju da slave često se izgube u moru saveta i tumačenja koja kruže po društvenim mrežama. Mnoge od tih informacija ne potiču iz crkvenih izvora, već se zasnivaju na etnografskim zapisima ili, još češće, na proizvoljnim tumačenjima i prenošenju iskustava laika. Zato je važno čuti reč samih sveštenika, onih koji podsećaju da suština slave nije u običajima, već u veri.
– Za slavu je potreban: slavski kolač, slavsko žito, slavska sveća i vino – kaže protojerej Srećko Zečević. Ali svaki od tih simbola ima dublje značenje, jer slava nije običaj radi forme, već čin vere koji povezuje dom sa Bogom i precima.
– Slavski kolač predstavlja samog Gospoda Isusa Hrista. Jer je Hristos rekao: „Ja sam hleb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hleba živeće vavek – podseća otac Srećko.
Kolač se zato ne pravi tek kao jelo, već kao sveti hleb, koji se mesi uoči slave, od čistog brašna i vode, uz nekoliko kapi osvećene vode.
– Kolač se ukrašava raznim ukrasima od testa. Na njegovom centralnom delu i na četiri strane u znaku krsta utiskuje se pečat sa slovima IS HS NI KA, što znači: Isus Hristos pobeđuje.
Tako kolač postaje molitva u obliku hleba — simbol pobede dobra, ljubavi i zajedništva u domu. Kada se prelije vinom, to nije puki ritual, već, kako kaže sveštenik, vino simboliše krv koja je tekla iz Hristovih rana.
– Sečenje kolača označava deljenje blagodati; najpre ukućani uzimaju deo, a ostatak ostaje na trpezi kao znak mira i zahvalnosti.
– Slavsko žito ili koljivo se sprema u slavu Božiju, u čast svetitelja koji se proslavlja, za zdravlje članova porodice koji slave i za naše pretke koji su u blagočestivoj veri pre nas tu slavu slavili – objašnjava otac Srećko.
On naglašava da se žito ne sprema "za pokoj duše svetitelja", jer su svi svetitelji u Bogu živi i nalaze se pred Gospodom kao naši zastupnici i molitvenici.
Žito se kuva od čistog pšeničnog zrna, koje se zatim melje, zaslađuje šećerom i orasima i ukrašava. Ali smisao nije u ukusu, već u simbolici zrno koje umire da bi iznedrilo novi život podseća na vaskrsenje i večnost. To je molitva za žive i za preminule, znak da ljubav i vera ne prestaju ni smrću.
– Zato se slavsko žito sprema za sve slavske dane, i za Svetog Arhanđela Mihaila, i za Svetog Iliju – kaže otac Srećko, jer svaki praznik je novi susret sa svetlošću.
Sveća, koja gori pored ikone, osvetljava dom kao mala molitva što se penje ka nebu. Vino i kolač, žito i sveća, četiri su znaka jednog istog smisla da je slava dan kada se vera obnavlja, a dom ispunjava blagoslovom.
I kako podseća protojerej Srećko Zečević, ono što je najvažnije ne nalazi se na trpezi, već u srcu, jer samo dom u kome vladaju molitva, ljubav i mir zaista slavi.
Protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić podseća vernike šta je istinska svetinja slavskog dana.
U različitim krajevima srpskih zemalja recept dobija posebne oblike i ukrase, ali srž ostaje ista – svaka pletenica i krst od testa simbolizuju zajedništvo i blagoslov doma.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 11. mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Sezona slava u Srbiji donosi i pitanje koje mnogi vernici svake godine postavljaju – da li se slobodan dan "prenosi" ako krsna slava padne u subotu ili nedelju? Evo jasnog odgovora prema zakonu i crkvenoj tradiciji.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Krsna slava nije samo porodična svetkovina, već sveti dan kada se vera, molitva i gostoprimstvo sjedinjuju u toplini doma, a domaćin s poštovanjem i radošću dočekuje svakog gosta kao brata u Hristu.
Prema crkvenom poretku, proslavljanje sveca zaštitnika doma ne započinje trpezom, već molitvom na večernjoj službi, kada vernik sabira srce i misli u zahvalnosti Bogu i svom svetitelju.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Slavski kolač zapravo simboliše Hrista, koji je hleb života, a vino kojim se kolač preliva prilikom osveštavanja označava Hristovu krv, koja je tekla iz njegovih rana. Odmah nakon osveštavanja, ukućani uzimaju po komadić kolača, a zatim ga seku i služe drugim gostima uz ručak.
Slavski kolač nije obična pogača, naglašava sveštenik.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.