Na godišnjicu blaženog usnuća poglavara SPC, episkop toplički bogoslužio je u hramu na Tašmajdanu. Ova molitvena služba, u tišini i s poštovanjem, odala je počast velikom duhovnom lideru čije je delo i danas duboko ukorenjeno u životima vernika.
U spokoju Crkve Svetog Marka, pod svetlošću sveća i tihim pojanjem, episkop toplički Petar, vikar Patrijarha srpskog, služio je parastos blažene uspomene patrijarhu Germanu povodom godišnjice njegovog blaženog usnuća. Ova sveta služba, prožeta molitvama i setnim sećanjem, prizvala je duh jednog od najistaknutijih duhovnih vođa Srpske pravoslavne crkve, čije je ime duboko urezano u srce srpskog naroda.
Patrijarh German, rođen 7. avgusta 1899. godine u Jošaničkoj Banji, nosio je kršteno ime Hranislav. Njegov put ka duhovnom uzvišenju započeo je još u detinjstvu, a nastavio se kroz godine posvećene obrazovanju i službi Bogu i narodu. Kao sin učitelja, a potom i sveštenika, bio je predodređen za duhovni put, koji ga je vodio od Velike Drenove do Sremskih Karlovaca, a potom do Pariza i Beograda, gde je završio Bogoslovski fakultet 1942. godine.
SPC
Grob blaženopočivšeg patrijarha Germana nalazi se u Crkvi Svetog Marka u Beogradu
Njegova služba bila je prožeta ne samo molitvama, već i neumornim radom na prosvećivanju i osnaživanju Crkve. Rukopoložen za đakona od strane Episkopa žičkog Jefrema, German je svoju prvu misiju započeo kao pisar Duhovnog suda u Čačku i veroučitelj. Njegova predanost službi nastavila se kroz godine, čak i nakon što je, iz zdravstvenih razloga, napustio crkveno-administrativnu službu i preuzeo parohiju u Miokovcima.
Njegova duhovna snaga i predanost narodu posebno su se istakli kada je postao vikarni Episkop moravički i kada je, nakon smrti svoje supruge, primio monaški čin u manastiru Studenici. German je, kroz sve teškoće i iskušenja, ostao veran službi Crkvi i svom narodu, a njegova dela ostavila su neizbrisiv trag.
Wikipedia
Blaženopočivši Patrijar German
Jedan od najvećih podviga patrijarha Germana bio je njegov neumorni rad na obnovi i izgradnji hrama Svetog Save u Beogradu. Njegova upornost i nepokolebljiva vera rezultirale su nastavkom izgradnje ove svetinje, za koju je molbe podnosio čak 88 puta, vodeći razgovore sa raznim vlastima i ne odustajući ni pred najvećim preprekama.
Pod njegovim duhovnim rukovodstvom, Srpska pravoslavna crkva prošla je kroz jedno od najtežih perioda u svojoj istoriji. Iako su vremena bila surova, patrijarh German je uspeo da osnaži Crkvu, osnuje nove eparhije, otvori bogoslovije i crkvene listove, te materijalno pomogne manastire koje je toliko voleo.
SPC
Vladika Petar služio je parastos patrijarhu Germanu u Crkvi Svetog Marka u Beogradu
Episkop Petar, u svom nadahnutom obraćanju prisutnima, podsetio je na to da je patrijarh German, kao duhovni vođa, ostavio neizbrisiv pečat na Crkvu i narod, a njegova dela i danas govore o veličini njegove duhovne snage i posvećenosti. Parastos je završen molitvom za pokoj duše blaženopočivšeg patrijarha, uz prisustvo vernika koji su došli da odaju počast velikom pastiru.
U miru i dostojanstvu, Crkva Svetog Marka ponovo je postala mesto gde su se sećanja na patrijarha Germana preplitala sa molitvama, a njegova uspomena ostala je živa u srcima svih onih koji su prisustvovali ovoj svetoj službi.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
U tišini starog groblja, među svećama i molitvama, vernici su se prisetili duhovnog vođe i tragične pogibije 25 meštana u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je na mestu stradanja jasenovačkih mučenika da reč pripada molitvi, a konačna pobeda životu i Hristu vaskrslom.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.